CRVENI POPIS
Natrag
Veliki dunavski vodenjak/Danube Crested Newt/Triturus dobrogicus
Veliki dunavski vodenjak
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
-
Šifra
HRCP003984
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(NT [B2b(ii, iii)])
Datum procjene
03.12.2012.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Jelić, D., Kuljerić, M., Koren, T., Treer, D., Šalamon, D., Lončar, M., Podnar Lešić, M., Janev Hutinec, B., Bogdanović, T., Mekinić, S., Jelić, K. (2012): Triturus dobrogicus (Kiritzescu, 1903) (HRCP003984). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3984 (DOI: https://doi.org/10.71545/4sqp-0s88). Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Dušan Jelić
Marija Kuljerić
Toni Koren
Dag Treer
Dragica Šalamon
Mila Lončar
Martina Podnar Lešić
Biljana Janev Hutinec
Tomislav Bogdanović
Stjepan Mekinić
Katja Jelić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
- Globalna procjena
NT - Europska procjena
NT - Mediteranska procjena
NT - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
Glavni uzrok ugroženosti velikog dunavskog vodenjaka je uništavanje pogodnih staništa (Arntzen i sur., 1997). Zbog meliorativnih zahvata u svrhu širenja poljoprivrednog zemljišta pogodna staništa za ovu vrstu vrlo brzo se mijenjaju i/ili nestaju. Izgradnja akumulacija, nasipa, produbljivanje korita rijeka te umjetna regulacija vodotoka također isušuju porječja, smanjuju razinu površinskih voda u stajaćicama koje gravitiraju rijekama te onemogućavaju plavljenje nizina uz rijeku kojima se stvara i obnavlja pogodno stanište za ovu vrstu (DT 7.2, 7.3). Neograđene prometnice na mjestima gdje se događaju proljetne i jesenske migracije vodenjaka između kopnenog i vodenog staništa velik su problem jer su to mjesta masovnog stradavanja vodenjaka pod kotačima automobila (DT 4.1). Kemikalije, poput pesticida, koje završavaju u vodenom ili kopnenom staništu utječu na smanjenu sposobnost preživljavanja vodenjaka, pogotovo ličinki. Gnojiva pridonose eutrofikaciji vodenih staništa te ona postaju nepogodna za život ove vrste (DT 9.3). Velik problem predstavlja poribljavanje stajaćica u kojima se razmnožavaju vodenjaci kako autohtonim tako i alohtonim vrstama, jer se ribe hrane njihovim jajima i ličinkama (DT 8.2). Veliki dunavski vodenjak ozbiljno je ugrožen invazivnim ribljim vrstama koje se brzo šire u područjima nizinskih rijeka (DT 8.1). Ribarenje također može imati izravne negativne posljedice jer se vodenjaci hvataju u vrše, a kako moraju ići na površinu po zrak, bivaju ugušeni (DT 5.4). - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
2 Poljoprivreda i akvakultura, 2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 2.2 Nasadi stabala, 2.3 Uzgoj stoke na farmama i rančevima, 2.4 Morska i slatkovodna akvakultura, 3 Proizvodnja energije i rudarstvo, 3.1 Naftne i plinske bušotine, 3.2 Rudnici i kamenolomi, 3.3 Obnovljiva energija, 4 Prometni koridori i komunalni vodovi, 4.1 Ceste i željezničke pruge, 5 Korištenje bioloških resursa, 5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa, 7 Preinake prirodnih sustava, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava, 8 Invazivne i druge problematične vrste, genetski materijal i bolesti, 8.1 Invazivne nezavičajne/strane vrste/bolesti, 8.2 Problematične zavičajne vrste/bolesti, 9 Onečišćenje, 9.3 Otpadne tekućine iz poljoprivrede i šumarstva, 11 Klimatske promjene i ekstremne vremenske prilike, 11.1 Pomaci i izmjene staništa, 11.2 Suše - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
- - Postojeće mjere očuvanja
4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području, 11. Svojta je uključena u međunarodnu legislativu, 12. Svojta je podvrgnuta nekoj međunarodnoj kontroli upravljanja/trgovine - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Veliki dunavski vodenjak je strogo zaštićena svojta Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05; 139/08; 57/11). Nalazi se na Dodacima II i IV Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore Europske unije (Direktiva o staništima) te na Dodatku II Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa. Dio areala ove vrste nalazi se unutar zakonom zaštićenih područja, odnosno nacionalnih parkova i parkova prirode. Veliki dunavski vodenjak je naveden u Nacionalnoj ekološkoj mreži kao ciljna vrsta za sljedeća ekološki značajna područja: šire područje Drave i Kopački rit. - Potrebne mjere očuvanja
1. Zaštita kopna/voda, 1.1. Zaštita područja/površine, 1.2. Zaštita resursa i staništa, 2. Upravljanje kopnom/vodama, 2.1. Upravljanje područjem/površinom, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 4. Edukacija i svijest, 4.1. Službeno obrazovanje, 4.2. Trening, 4.3. Svijest i komunikacija, 5. Zakon i politika, 5.1. Legislativa, 5.4. Usklađenost i provedba, 6. Životni, ekonomski i drugi poticaji, 6.2. Zamjena, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode, 6.5. Nenovčane vrijednosti - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
U Hrvatskoj još uvijek postoje područja pogodna za život velikog dunavskog vodenjaka te je potrebno usmjeriti aktivnosti na bolju zaštitu i održavanje takvih područja (CA 1.1, 2.1). Zatim je potrebno povoditi odgovornu poljoprivredu i vodozahvate (CA 2.1, 2.3); širiti svijesti o važnosti očuvanja poplavnih nizina (CA 4.1, 4.2, 4.3); zakonski zaštiti staništa važna za razmnožavanje vodenjaka (CA 1.2); regulirati poribljavanje u staništima gdje je nađena ova vrsta i strogo zabraniti unos stranih vrsta (CA 5.1, 5.4). Restauracija lokvi i bara (lijep primjer je Kinne 2004) (CA 2.3); popularizacija izgradnje malih stajaćica na privatnim zemljištima u području gdje dokazano dolazi dunavski vodenjak (npr. kroz subvencije, jačanje turističkih potencijala) (CA 6.2, 6.4, 6.5); definiranje crnih točaka i izgradnja prijelaza za male divlje životinje (vodozemce) ili potpuno zatvaranje prometnica u razdoblju migracija (CA 2.3). - Potrebna istraživanja
1. Istraživanje, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 3. Praćenje stanja, 3.1 Trendovi populacije - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
Veliki dunavski vodenjak je u Hrvatskoj slabo proučen te je potreban nastavak istraživanja kako bi se dobio bolji uvid u njegovu rasprostranjenost i ugroženost (RN 1.2, 1.5). Postojanje hibridne zone s velikim vodenjakom (T. carnifex) u središnjoj Hrvatskoj i možda s T. macedonicus na krajnjem jugoistoku zemlje dodatno otežava proučavanje ove vrste pa je potrebno provesti genetička i morfološka istraživanja kako bi se utvrdilo gdje se nalaze čiste, a gdje hibridne populacije velikog dunavskog i velikog vodenjaka (RN 1.3). Usporedno treba uspostaviti praćenje populacija velikog dunavskog vodenjaka (RN 3.1).
- Biologija vrste
- Opis
Veliki dunavski vodenjak je vitkiji te ima izduženiji trup i kraće noge u odnosu na ostale vrste velikih vodenjaka, što se smatra prilagodbom na život u vodi. To pokazuje i NBRV indeks (Number of Rib- Bearing Vertebrae – hrv. broj kralješaka koji nose rebra) koji za ovu vrstu iznosi 16–17 za razliku od velikog vodenjaka kojem je indeks 14 (Wiel-stra i Arntzen, 2011). Odrasle jedinke narastu ukupno 13–16 cm. Mužjaci su manji od ženki i tijekom sezone razmnožavanja mužjaci u vodi razviju izrazito nazubljenu krijestu duž sredine leđa koja počinje već na gornjoj strani glave. Odozgo su smeđi do crvenkastosmeđi s tamnosmeđim do crnim pjegama jasnog ruba. Trbušna je strana narančasta s crnim pjegama i šarama koje se mogu stopiti i tvoriti crne pruge. Donja strana glave je crne boje s bijelim točkicama koje se protežu i sve do trupa za razliku od velikog vodenjaka kod kojeg su bijele točkice slabije izražene (Griffiths, 1996; Arntzen i sur., 1997; Arntzen i Wallis, 1999; Arnold, 2004; Edgar i Bird, 2006a). Kod ženki i mladih može se ponekad vidjeti žuta pruga po sredini leđa. Sličnu prugu imaju i mužjaci kada su u svojoj terestričkoj fazi i nemaju izraženu krijestu. - Staništa
A.1. Stajaćice , A.2.2. Povremeni vodotoci, A.2.3.2. Spori vodotoci , A.2.4. Kanali, A.2.7. Neobrasle i slabo obrasle obale tekućica, A.3.1. Submerzna vegetacija parožina, A.3.2. Slobodno plivajući flotantni i submerzni hidrofiti, A.3.3. Zakorijenjena vodenjarska vegetacija, A.4.1. Tršćaci, rogozici, visoki šiljevi i visoki šaševi, A.4.2.1. Niski šiljevi, C.2. Higrofilni i mezofilni travnjaci, D.1.1.1. Vrbici šljunkovitih i pjeskovitih riječnih sprudova, E.1. Priobalne poplavne šume vrba i topola, E.2. Poplavne šume hrasta lužnjaka, crne johe i poljskog jasena, E.3. Šume listopadnih hrastova izvan dohvata poplava, I.2.1. Mozaici kultiviranih površina, I.8.2. Dvorišta i kućni vrtovi, J.4.3. Površinski kopovi, J.4.3.1.2. Pješčare, J.4.3.1.3. Šljunčare, J.4.3.1.5. Kopovi lapora, J.5.2. Umjetna slatkovodna staništa - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Od svih velikih vodenjaka iz Triturus cristatus grupe, ova vrsta najviše je akvatična, odnosno najviše vremena provodi u vodi (Ivanović i sur., 2012). Veliki dunavski vodenjak naseljava močvarna Razmnožavanje, prehrana i predatori su slični kao i kod velikog vodenjaka. područja porječja nizinskih rijeka, rukavce, mrtvaje, okuke, poplavna područja, bare, jezera, kanale i jarke (Arntzen i sur., 1997). Može naseljavati i stajaćice koje presušuju tijekom dijela godine, a može ga se naći i u staništima gdje su prisutne ribe. Vrsta naseljava nizinska područja do oko 300 m nadmorske visine (Gasc i sur., 2004; Arntzen i sur., 2009b). U ožujku migrira s kopnenog staništa u vodu radi razmnožavanja gdje obitava i do pola godine, najdulje među velikim vodenjacima (Griffiths, 1996; Arntzen i Wallis, 1999; Ivanović i sur., 2012). Mužjaci radi razmnožavanja migriraju s kopna u vodu svake godine dok ženke mogu preskočiti koju godinu i ne migrirati u vodu (Jehle i sur., 1995). Nakon razmnožavanja migriraju natrag na kopno gdje prezimljuju. Na kopnu tijekom dana i suhog razdoblja vrijeme provode skriveni ispod panjeva, grana, srušenih stabala i sl., a u vodi skriveni u vegetaciji na dnu. U vodi dišu plućima tako da odlaze po zrak na površinu vode, a dijelom također i kroz kožu. Njihova aktivnost povećava se noću i za vlažnog razdoblja na kopnu (Edgar i Bird, 2006a). Ženke polažu oko 100–200 jaja tijekom 2–3 tjedna (Furtula i sur., 2008). Kao i kod drugih vrsta velikih vodenjaka, polovica polegnutih jaja ne uspije se razviti zbog nasljedne kromosomske anomalije (Macgregror, 1990; Wallace, 1994). Jaja velikog dunavskog vodenjaka najmanja su među velikim vodenjacima (Furtula i sur., 2008). - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
Regionalno trend je u opadanju (Arntzen i sur., 2009b). U Hrvatskoj je trend velikog dunavskog vodenjaka također u opadanju iako razmjer i razlozi tog opadanja nisu u potpunosti istraženi.
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Vrsta je prisutna u dva odvojena područja vezana uz nizinsko područje Dunava i pritoka. Prvo područje obuhvaća porječje Dunava i pritoka u Panonskoj nizini. Proteže se od krajnjeg istoka Češke, Austrije i Slovenije, preko Slovačke, Mađarske, istočne Hrvatske i bosanske Posavine sve do zapadne Ukrajine i Rumunjske te područja hidroelektrane Ðerdap u Srbiji. Drugo područje prostire se također uz nizinsko porječje Dunava, ali nizvodno od hidroelektrane Ðerdap. Proteže se od Srbije preko sjeverne Bugarske i južne Rumunjske do delte Dunava te krajnjeg jugoistoka Ukrajine i Moldavije (Macgregor i sur., 1990; Grossenbacher, 2012; Zavadil i sur., 1994; Griffiths, 1996; Arntzen i sur., 1997; Gasc i sur., 2004; Litvinchuk i Borkin, 2000; Arnold, 2004; Litvinchuk, 2005; Gherghel i Iftime, 2009; Wielstra i Arntzen, 2011; Ivanović i sur., 2012; Arntzen i sur., 2009b). Područje rasprostranjenosti velikog dunavskog vodenjaka okruženo je brdskim predjelima koje nastanjuju druge vrste velikih vodenjaka (T. cristatus, T. carnifex, T. macedonicus, T. arntzeni) (Wielstra i Arntzen, 2011; Ivanović i sur., 2012). U zoni doticaja tih brdskih i nizinskih predjela dolazi do hibridizacije među velikim vodenjacima čiji je utjecaj na pojedine vrste tek potrebno utvrditi (Litvinchuk i sur., 1997; Vörös i Arntzen, 2010). - Nacionalna rasprostranjenost
U Hrvatskoj vrsta nastanjuje nizinska područja porječja Dunava, porječja Save nizvodno od Velike Gorice i Drave nizvodno od Varaždina te nizinsko područje istočne Hrvatske između donjeg toka Drave i Save (Džukić, 1995; Arntzen i sur., 1997; Crnobrnja-Isalović i sur., 1997; Grossenbacher, 2012; Janev Hutinec i sur., 2006; Vörös i Arntzen, 2010). U središnjoj Hrvatskoj tvori hibridnu zonu sa srodnim velikim vodenjakom (Janev Hutinec i sur., 2006), a prisutnost hibrida registrirana je i kod Varaždina (Arntzen i sur., 1997). Hibridi (vjerojatno T. dobrogicus x T. carnifex ili T. macedonicus) su zabilježeni i u okolici Našica te okolici Županje (Vörös i Arntzen, 2010). Ovi nalazi ukazuju na važnost genetičkih istraživanja u svrhu utvrđivanja područja hibridizacije velikog dunavskog vodenjaka i drugih velikih vodenjaka u Hrvatskoj.
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Amphibia - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Caudata - Porodica
Salamandridae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
- - Ostala hrvatska imena
- Strana imena
- Locus typicus
-
- Bibliografija
- -