CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Zmija sljeparica/ Worm Snake/Typhlops vermicularis SNIMIO/PHOTO BY BOGOLJUB STERIJOVSKI

Zmija sljeparica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP003982

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(NA -)

Datum procjene
07.12.2012.

Prethodne procjene

  • 2004 - (DD -)
  • 2006 - (DD -)

    • Citat
    Bogdanović, T., Janev Hutinec, B., Jelić, D., Jelić, K., Koren, T., Kuljerić, M., Lončar, M., Mekinić, S., Podnar Lešić, M., Šalamon, D., Treer, D. (2012): Typhlops vermicularis Merrem, 1820 (HRCP003982). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3982 (DOI: https://doi.org/10.71545/eam7-wx83). Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Tomislav Bogdanović
      Biljana Janev Hutinec
      Dušan Jelić
      Katja Jelić
      Toni Koren
      Marija Kuljerić
      Mila Lončar
      Stjepan Mekinić
      Martina Podnar Lešić
      Dragica Šalamon
      Dag Treer
    • Suradnik/ci
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      NE
    • Europska procjena
      LC
    • Mediteranska procjena
      NE
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      Iako vrsta nije općenito pod utjecajem velikih prijetnji na području Mediterana, lokalno ipak može biti ugrožena. Tako je u Albaniji i Egiptu ugrožena zbog intenzivne poljoprivrede i uništavanja staništa, isto kao i na kavkaskom području. Ukoliko se vrsta potvrdi u Hrvatskoj, moguću prijetnju može joj predstavljati intenzivni razvoj turističke infrastrukture (DT 1.3) te intenziviranje poljoprivrede (DT 2.1).
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      1.3 Turistička i rekreacijska područja, 2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      -
    • Postojeće mjere očuvanja
      4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području, 11. Svojta je uključena u međunarodnu legislativu
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Sljeparica je strogo zaštićena svojta Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05; 139/08; 57/11). Nalazi se na Dodatku III Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa. Jedino nalazište ove vrste na Dugom otoku (mjesto Sali) nalazi se unutar Parka prirode Telašćica.
    • Potrebne mjere očuvanja
      1.1. Zaštita područja/površine, 1.2. Zaštita resursa i staništa, 2.1. Upravljanje područjem/površinom
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      Potrebna su istraživanja kako bi se utvrdio status vrste u Hrvatskoj – prvenstveno potvrda nalazišta na Dugom otoku, ali i istraživanje potencijalnih lokaliteta prema odgovarajućem tipu staništa. Ukoliko se dokaže da je vrsta prisutna u Hrvatskoj, potrebna su detaljna istraživanja rasprostranjenosti (CA 1.2) i izrada Nacionalnog akcijskog plana očuvanja (CA 2.1).
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu, 4. Drugo
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      U slučaju potvrde prisutnosti vrste na Dugom otoku, bilo bi potrebno staviti lokalitet pod zaštitu (CA 1.1) i/ili ograničiti aktivnosti obrade zemlje na tom području (RN 1.2, 2.1). Također je vrlo bitna edukacija lokalnog stanovništva i podizanje svijesti javnosti (RN 4.3).
    • Biologija vrste
    • Opis
      Odrasle jedinke ove vrste mogu narasti do 40 cm, ali obično su manje. Više nalikuju suhoj sjajnoj gujavici nego nekoj drugoj europskoj zmiji. Vitkog je i cilindričnog oblika, malo zadebljala prema repu. Glava je pomalo neprimjetna, spljoštena i zaobljena. Oči su na vrhu glave, ali ispod ljusaka i izgledaju poput 2 tamne točkice. Rep je zaobljen, vrlo kratak s "bodljom" na vrhu koja je duža u mužjaka te im služi za lakše kretanje nad zemljom. Ljuske tijela su male i jednako velike na leđnoj i trbušnoj strani. Obično je smećkaste, žućkaste, roskaste boje, dok je trbuh nešto bljeđi od leđa (Boulenger, 1913; Grillitsch i Grillitsch, 1993).
    • Staništa
      -
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Uglavnom podzemna vrsta koja je prisutna na otvorenim i suhim staništima s rijetkom vegetacijom te rahlim i vlažnim, često pjeskovito-glinenim, tlom. Česta je na travnatim poljima i padinama s raštrkanim kamenjem, ali se može naći i na golijem terenu, ponekad i bliže moru. Nalazimo je ispod kamenja te u rupama u zemlji. Često se nalazi u blizini mravinjaka, što je sukladno njenim prehrambenim navikama. Nalazimo ju i u tradicionalno obrađivanim poljoprivrednim krajevima (farme, vinogradi, stara rižina polja), u ruševinama te ruralnim područjima (Grillitsch i Grillitsch, 1993). Uglavnom je aktivna noću i u sumrak te neposredno iza kiše. Općenito jedinke se mogu zapaziti samo u doba razmnožavanja, u proljeće. Pokazuju agregacijsko ponašanje za vrijeme parenja ili zbog zadržavanja vlage (Amr i Disi, 2011). Razmnožavanje započinje u kasno proljeće, u drugoj polovici ljeta ženke polažu 4–8 jaja, najčešće u podzemne prolaze. Hrani se sitnim beskralješnjacima, sukladno veličini usta. Najčešće su to mravi i njihove ličinke, povremeno i mladi pauci, mali kornjaši, skakavci, gusjenice, cvrčci. Njima se hrane razne zmije, ptice i sisavci (Grillitsch i Grillitsch, 1993).
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      nepoznat
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Vrsta je rasprostranjena od jugoistoka Crne Gore, Albanije, Makedonije i južne Bugarske, do Grčke (uključujući mnoge otoke), veći dio Turske (osim na sjeveru azijskog dijela), zapadne Sirije, Libanona, zapadnog Jordana te sjevernog i središnjeg Izraela. Na istoku doseže do Irana i krajnjeg sjevera Iraka te se na sjeveru proteže kroz kavkaske regije Armenije, Azerbajdžana, Gruzije i južne Rusije. Također je prisutna u središnjoj Aziji – južni Turkmenistan, Tadžikistan, Uzbekistan, Afganistan te moguće i Pakistan. Prisutna je i u sjevernom Egiptu te na Cipru (Gasc i sur., 1997; Agasyan i sur., 2009b). Ova vrsta je tipični "irano-turski faunistički element s mediteranskim prodorom" te na Balkanskom poluotoku izbjegava središnje planinske regije, a u unutrašnjost prodire jedino duž dolina rijeka Vardara, Struma i Marice (egejski sliv). Sjeverna granica rasprostranjenosti je oko 42°N u Europi i 43°N na Kavkazu (Grillitsch i Grillitsch, 1993).
    • Nacionalna rasprostranjenost
      U Hrvatskoj postoji samo podatak o nalazu jedne jedinke na Dugom otoku. Jedinku je prikupio dr. Peter Weish tijekom ranog jutra ispod stijene oko 300 m jugozapadno od mjesta Sali u srpnju 1977. godine (Grillitsch i sur., 1999). Unatoč relativno čestim pretraživanjima lokaliteta od strane hrvatskih i inozemnih istraživača, do danas nije zabilježen ni jedan novi nalaz (Jelić, 2013). Potrebno je provesti detaljna istraživanja kako bi se utvrdilo je li vrsta stvarno prisutna na tom području


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Squamata
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      undefined
    • Porodica
      Typhlopidae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      McDiarmid, Roy W., Jonathan A. Campbell, and T'Shaka A. Touré, 1999: null. Snake Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference, vol. 1. xi + 511.
    • Ostala hrvatska imena
    • Strana imena
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • -