CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Zmija sljeparica/ Worm Snake/Typhlops vermicularis SNIMIO/PHOTO BY BOGOLJUB STERIJOVSKI

Zmija sljeparica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
-

Šifra
HRCP003982

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(NA -)

Datum procjene
07.12.2012.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Bogdanović, T., Janev Hutinec, B., Jelić, D., Jelić, K., Koren, T., Kuljerić, M., Lončar, M., Mekinić, S., Podnar Lešić, M., Šalamon, D., Treer, D. (2012): Typhlops vermicularis Merrem, 1820 (HRCP003982). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3982 (DOI: https://doi.org/10.71545/eam7-wx83). Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Tomislav Bogdanović
    Biljana Janev Hutinec
    Dušan Jelić
    Katja Jelić
    Toni Koren
    Marija Kuljerić
    Mila Lončar
    Stjepan Mekinić
    Martina Podnar Lešić
    Dragica Šalamon
    Dag Treer
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    NE
  • Europska procjena
    LC
  • Mediteranska procjena
    NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Iako vrsta nije općenito pod utjecajem velikih prijetnji na području Mediterana, lokalno ipak može biti ugrožena. Tako je u Albaniji i Egiptu ugrožena zbog intenzivne poljoprivrede i uništavanja staništa, isto kao i na kavkaskom području. Ukoliko se vrsta potvrdi u Hrvatskoj, moguću prijetnju može joj predstavljati intenzivni razvoj turističke infrastrukture (DT 1.3) te intenziviranje poljoprivrede (DT 2.1).
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1.3 Turistička i rekreacijska područja, 2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    -
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području, 11. Svojta je uključena u međunarodnu legislativu
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Sljeparica je strogo zaštićena svojta Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05; 139/08; 57/11). Nalazi se na Dodatku III Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa. Jedino nalazište ove vrste na Dugom otoku (mjesto Sali) nalazi se unutar Parka prirode Telašćica.
  • Potrebne mjere očuvanja
    1.1. Zaštita područja/površine, 1.2. Zaštita resursa i staništa, 2.1. Upravljanje područjem/površinom
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Potrebna su istraživanja kako bi se utvrdio status vrste u Hrvatskoj – prvenstveno potvrda nalazišta na Dugom otoku, ali i istraživanje potencijalnih lokaliteta prema odgovarajućem tipu staništa. Ukoliko se dokaže da je vrsta prisutna u Hrvatskoj, potrebna su detaljna istraživanja rasprostranjenosti (CA 1.2) i izrada Nacionalnog akcijskog plana očuvanja (CA 2.1).
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu, 4. Drugo
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    U slučaju potvrde prisutnosti vrste na Dugom otoku, bilo bi potrebno staviti lokalitet pod zaštitu (CA 1.1) i/ili ograničiti aktivnosti obrade zemlje na tom području (RN 1.2, 2.1). Također je vrlo bitna edukacija lokalnog stanovništva i podizanje svijesti javnosti (RN 4.3).
  • Biologija vrste
  • Opis
    Odrasle jedinke ove vrste mogu narasti do 40 cm, ali obično su manje. Više nalikuju suhoj sjajnoj gujavici nego nekoj drugoj europskoj zmiji. Vitkog je i cilindričnog oblika, malo zadebljala prema repu. Glava je pomalo neprimjetna, spljoštena i zaobljena. Oči su na vrhu glave, ali ispod ljusaka i izgledaju poput 2 tamne točkice. Rep je zaobljen, vrlo kratak s "bodljom" na vrhu koja je duža u mužjaka te im služi za lakše kretanje nad zemljom. Ljuske tijela su male i jednako velike na leđnoj i trbušnoj strani. Obično je smećkaste, žućkaste, roskaste boje, dok je trbuh nešto bljeđi od leđa (Boulenger, 1913; Grillitsch i Grillitsch, 1993).
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Uglavnom podzemna vrsta koja je prisutna na otvorenim i suhim staništima s rijetkom vegetacijom te rahlim i vlažnim, često pjeskovito-glinenim, tlom. Česta je na travnatim poljima i padinama s raštrkanim kamenjem, ali se može naći i na golijem terenu, ponekad i bliže moru. Nalazimo je ispod kamenja te u rupama u zemlji. Često se nalazi u blizini mravinjaka, što je sukladno njenim prehrambenim navikama. Nalazimo ju i u tradicionalno obrađivanim poljoprivrednim krajevima (farme, vinogradi, stara rižina polja), u ruševinama te ruralnim područjima (Grillitsch i Grillitsch, 1993). Uglavnom je aktivna noću i u sumrak te neposredno iza kiše. Općenito jedinke se mogu zapaziti samo u doba razmnožavanja, u proljeće. Pokazuju agregacijsko ponašanje za vrijeme parenja ili zbog zadržavanja vlage (Amr i Disi, 2011). Razmnožavanje započinje u kasno proljeće, u drugoj polovici ljeta ženke polažu 4–8 jaja, najčešće u podzemne prolaze. Hrani se sitnim beskralješnjacima, sukladno veličini usta. Najčešće su to mravi i njihove ličinke, povremeno i mladi pauci, mali kornjaši, skakavci, gusjenice, cvrčci. Njima se hrane razne zmije, ptice i sisavci (Grillitsch i Grillitsch, 1993).
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    nepoznat
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Vrsta je rasprostranjena od jugoistoka Crne Gore, Albanije, Makedonije i južne Bugarske, do Grčke (uključujući mnoge otoke), veći dio Turske (osim na sjeveru azijskog dijela), zapadne Sirije, Libanona, zapadnog Jordana te sjevernog i središnjeg Izraela. Na istoku doseže do Irana i krajnjeg sjevera Iraka te se na sjeveru proteže kroz kavkaske regije Armenije, Azerbajdžana, Gruzije i južne Rusije. Također je prisutna u središnjoj Aziji – južni Turkmenistan, Tadžikistan, Uzbekistan, Afganistan te moguće i Pakistan. Prisutna je i u sjevernom Egiptu te na Cipru (Gasc i sur., 1997; Agasyan i sur., 2009b). Ova vrsta je tipični "irano-turski faunistički element s mediteranskim prodorom" te na Balkanskom poluotoku izbjegava središnje planinske regije, a u unutrašnjost prodire jedino duž dolina rijeka Vardara, Struma i Marice (egejski sliv). Sjeverna granica rasprostranjenosti je oko 42°N u Europi i 43°N na Kavkazu (Grillitsch i Grillitsch, 1993).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U Hrvatskoj postoji samo podatak o nalazu jedne jedinke na Dugom otoku. Jedinku je prikupio dr. Peter Weish tijekom ranog jutra ispod stijene oko 300 m jugozapadno od mjesta Sali u srpnju 1977. godine (Grillitsch i sur., 1999). Unatoč relativno čestim pretraživanjima lokaliteta od strane hrvatskih i inozemnih istraživača, do danas nije zabilježen ni jedan novi nalaz (Jelić, 2013). Potrebno je provesti detaljna istraživanja kako bi se utvrdilo je li vrsta stvarno prisutna na tom području


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Squamata
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    undefined
  • Porodica
    Typhlopidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    McDiarmid, Roy W., Jonathan A. Campbell, and T'Shaka A. Touré, 1999: null. Snake Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference, vol. 1. xi + 511.
  • Ostala hrvatska imena
  • Strana imena
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • -