CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Orchis simia Lam. (FOTO S. BRANA)

majmunov kaćun

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP003206

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU (NT) A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene

  • 1994 - (V -)

    • Citat
    Jasprica, N., Jadan, Z. (2005): Orchis simia Lam. (HRCP003206). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3206. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Nenad Jasprica
    • Suradnik/ci
      Zorica Jadan
    • Obrazloženje procjene

    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana- NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana- NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana- NE
    • IUCN razlog promjene
      Znanje
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      1 Stambeni i poslovni kompleksi, 2 Poljoprivreda i akvakultura, 3 Proizvodnja energije i rudarstvo, 4 Prometni koridori i komunalni vodovi, 12.1 Druga ugroza
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Fragmentacija staništa.
    • Postojeće mjere očuvanja
      4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Nisu poduzimane. Posredno je zaštićena na lokalitetima u nacionalnom parku Plitvička jezera i u parkovima prirode Medvednica (nalaz nije potvrđen u novijim istraživanjima, HRŠAK et al. 1999) i Žumberačko-Samoborsko gorje. Nalazi se na popisu Bernske konvencije (Preporuka br. 49, ANONYMUS 1996).
    • Potrebne mjere očuvanja
      1. Zaštita kopna/voda
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      -
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Majmunova kokica je višegodišnja biljka, gomolja gotovo lopatasta oblika i s jakim nitastim korjenjem. Stabljika jevisoka 30–40 cm, okrugla i gola, u gornjem dijelu izbrazdana, ponekad ljubičasta, obično svijetlozelena. Listovi su izduženo jajoliki, najniži ponekad obrnuto jajoliki, na vrhu tupo-šiljati, plavičastozeleni, jednobojni, sjajni, najviši (ili dva najviša) izduženo-lancetasti, bazom obuhvaćaju stabljiku. Cvat je zbijen klas, većinom loptast, rjeđe izdužen, dug do 7(12) cm. Cvjetovi se najprije razvijaju pri vrhu cvata. Pricvjetni listovi su 4–6 puta kraći od vretenastih, svijetlozelenih plodnica, na vrhu su šiljati, imaju jednu žilu, zelenkastobijele ili žućkastobijele su boje, a gornje na vrhu tupe. Kaciga je šiljata, jajolika, izvana crvenoljubičasta ili sivkasta, na unutarnjoj strani s purpurnim žilicama. Listići ocvjeća su pri bazi povezani, izduženi do jajoliko-lancetasti, na vrhu šiljati. Bočni unutarnji su uži ili gotovo uvijek kraći od vanjskih, linaelni, šiljati, te fino pilasto nazubljeni. Medna usna pri bazi je klinasta, a na vrhu duboko trodijelna, duža od ostalih listića ocvjeća, bjelkastoljubičasta do ružičastoljubičasta, pokrivena ružičastim ili purpurnim papilama. Srednji, linealni dio usne je ispružen prema naprijed, u prednjem dijelu ponovno podijeljen u dva odsječka, na vrhu purpurnoljubičasto obojena. Između dva odsječka srednjeg dijela usne nalazi se jedan izraženi zubac. Ostruga je valjkasta, pri vrhu kupasto zadebljala, neznatno spljoštena, prema dolje svinuta, dužine 1/2 do 3/4 plodnice. Ginostemij ima kratak dodatak, prašnica je purpurnocrvena, a pelud tamnozelen. Oblik donje usne ovog kaćuna podsjeća na lik majmuna (otuda i latinsko ime, "simia", tj. majmun). Lokalno je brojna na otocima Korčuli, dok je poluotok Pelješac zasigurno jedno od najbogatijih nalazišta u Hrvatskoj. Na nekim nalazištima populacije su malobrojne, a brojnost ove vrste smanjuje se zbog izravnog čovjekovog utjecaja na staništa. Kromosoma ima 2n=42. Prema životnom je obliku geofit. Cvate od travnja do lipnja. Prema flornom elementu je europsko-mediteranska vrsta.
    • Staništa
      C.3.3. Subatlantski mezofilni travnjaci i brdske livade na karbonatnim tlima, E.3.4. Srednjoeuropske termofilne hrastove šume, E.3.5. Primorske, termofilne šume i šikare medunca, E.5.3. Termofilne šume jele i crnoga graba
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Majmunov kaćun raste uglavnom pojedinačno, a naseljava suhe livade, rubove i proplanke svijetlih bjelogoričnih šuma, maslinike i garige na vapnenačkoj podlozi (pH = 7,5–8,5). Penje se do 1100 m/nm Majmunov kaćun u brojnoj populaciji ulazi i u sastav mediteransko-montanih suhih pašnjaka zapadnoga Pelješca, iznad šume dalmatinskoga crnog bora. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 32.B Iliriski garizi, 34. Stepe i suhi travnjaci na vapnencima, 41.7 Termofilne i supramediteranske hrastove šume, 41.8 Miješane termofilne šume. GLCC/SSC. 14, 16, 22.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjenost u Europi: Albanija, Belgija, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Kreta s Karpathos, Kasos i Gavdhos, Hrvatska, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke Karpathos, Kasos i Gavdhos i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Švicarska, Nizozemska (Holandija), Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Makedonija, Rumunjska, bivši područje SSSR-a (Krim), Srbija, Slovenija, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Uglavnom mediteranska makroregija, sporadični nalazi u kontinentalnom dijelu u pokupskoj mezoregiji, potkapelskoj mezoregiji i u mezogorju slavonskoga me|urječja. Lokaliteti. Brač, Dubrovnik, Istra (više nalaza, usmeno priopćenje S. Brana), Japetić, Kalnik, Knin, Konavle, Korčula, Lošinj, Medulin, Medvednica, Mljet, Obrovac, Pag, Pelješac, Plitvička jezera, Požega, Pula, Rijeka, Rovinj, Samoborsko gorje, Senj, Šibenik, Split, Susak, Velebit, Veruda, Vir, Zadar, Žumberačka gora. Spominje se i za Hrvatsko zagorje, Dalmaciju, Kvarner, Istru, Cres, Podravinu, ali bez navođenja konkretnih nalazišta (dopunjeno opažanjima R. Kranjčeva, usmeno priopćenje).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Liliopsida
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Asparagales
    • Porodica
      Orchidaceae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      -
    • Ostala hrvatska imena
      -
    • Strana imena
      Monkey Orchid (engleski), Affen-Knabenkraut (njemački), opičja kukavica (slovenski)
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • BECK, G. (1901): Die Vegetationsverhältnisse der illyrischen Länder. W. Engelman, Leipzig.
      DEGEN, A. (1936): Flora Velebitica I. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
      FORENBACHER, S. (1995): Žumberak: kalendar flore Žumberačke gore. Školska knjiga, Zagreb.
      FREYN, J. (1877): Flora von Südistrien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 27:241–490.
      HARAČIĆ, A. (1992): Otok Lošinj, njegova klima i vegetacija. Biologija Cresa i Lošinja, Rijeka.
      HORVAT, I. (1929): Rasprostranjenost i prošlost mediteranskih, ilirskih i pontskih elemenata u flori sjeverne Hrvatske i Slovenije. Acta. bot. Inst. bot. Univ. Zagreb. 4:1–34.
      KRANJČEV, R. (1995a): Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske – vrste u Podravini, na Bilogori i Kalniku. Ekol. glas. 5(1–2): 11–16.
      LÖSCHL, E. (1971): Orchideen der jugoslawischen Adriaküste. Die Orchidee 2:71–73.
      MAHULJA, K. (1958): Flora i vegetacija na području južne Istre. Diplomski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
      PEVALEK-KOZLINA, B. (1994s): Orchis simia Lam. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 375–376.
      POSPICHAL, E. (1897): Flora des österreichischen Küstenlandes. Band 1. Franz Deuticke, Leipzig.
      SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
      ŠEGULJA, N. (2000): Additions to the flora of Plitvice Lakes National Park (Croatia). Acta Bot. Croat. 59(1):233–242.
      TOMAŠEVIĆ, M. (1998): The analysis of the flora of the Požega Valley and the surrounding mountains. Nat. Croat. 7(3):227–274.
      TOMMASINI, M. (1851a): Über die im Florengebiete des österreichisch-illirischen Küstenlandes vorkommenden Orchideen und ihre geographische Verbreitung. Oesterr. Bot. Wochenbl. 1(3):17–19.
      TOMMASINI, M. (1851c): Über die im Florengebiete des österreichisch-illirischen Küstenlandes vorkommenden Orchideen und ihre geographische Verbreitung. Oesterr. Bot. Wochenbl. 1(5):33–35.
      VISIANI, R. (1842): Flora Dalmatica, Vol. I (sive enumeratio stirpium vascularium quas hactenus in Dalmatia lectas et sibi observatas). Apud Fridericum Hofmeister, Lipsiae.