CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

hrvatski karanfil

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002674

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A4cd)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene

  • 1994 - (V -)

    • Citat
    Marković, Lj., Nikolić, T., Regula-Bevilacqua, Lj., Đevojić, K. (2005): Dianthus giganteus subsp. croaticus (Borbás) Tutin (HRCP002674). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2674. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Ljerka Marković
      Toni Nikolić
    • Suradnik/ci
      Ljerka Regula-Bevilacqua
      Katija Đevojić
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      5.2 Sakupljanje kopnenih biljaka, 12.1 Druga ugroza
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Prekomjerno sabiranje (lokalno). Nestanak staništa zbog prirodne sukcesije i zarašćivanja travnjaka.
    • Postojeće mjere očuvanja
      4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena u dijelovima svojeg areala unutar granica nacionalnih parkova Plitvička jezera, Risnjak, Sjeverni Velebit i parkova prirode Velebit, Žumberačko-Samoborsko gorje, Papuk i Medvednica.
    • Potrebne mjere očuvanja
      1. Zaštita kopna/voda
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      -
    • Potrebna istraživanja
      1.1 Taksonomija, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Hrvatski klinčić je zeljasta trajnica, visoka (15)30–40(60)cm. Prizemni listovi su uski, 1–2 mm široki, stabljični 2–3(–4) mm ili pak pojedini samo 1 mm široki, smješteni nasuprotno i zajedničkim rukavcem obavijaju stabljiku. Rukavci su (7)10–12(15) mm dugi. Cvjetovi su skupljeni u razmjerno rijetke cvatove na vrhu stabljike od po 1–17 cvjetova, ali najčešće ih ima 3, 5 ili 7. Cvijet ima čašku od pet lapova, koji su međusobno srasli u usku cijev, 15–16 mm dugu i 3–4–mm široku, i samo su na vrhu slobodni. Pri dnu čaške, s vanjske strane nalaze se dva para pricvjetnih, odnosno čaškinih, ljuskavih listića. Ljuske čaške imaju bodlju. Ocvjeće ima 5 latica. Plojka latice je 8 mm duga, tamnocrvena i sužena u dugi klinac. Prašnika ima 10, tučak ima jednu nadraslu plodnicu, s mnogo sjemenih zametaka. Plod je mnogosjemeni tobolac. Prema životnom obliku hrvatski je klinčić hamefit. Cvjeta u svibnju. Pripada ilirsko-balkanskom flornom elementu, u skupinu ilirsko-balkanskih endemičnih biljaka. Poznati mađarski botaničar T. V. Borbás (1844.–1905.), koji je prvi uočio različitost ove biljke, opisao ju je kao novu vrstu (D. croaticus Borbás). U kasnijim radovima status vrste je osporen, te je danas uobičajeni taksnomski tretman na razini podvrste. Rod Dianthus s oko 300 svojih vrsta jedan je od najvećih rodova porodice. Uzgojeno je i oko 30.000 kultivara (mnoge vrste se međusobno križaju), omiljenih u hortikulturi zbog lijepih, često mirisnih cvjetova, koji dodatno kompliciraju ionako složenu sistematiku roda. Karanfili su većinom rasprostranjeni na području Europe (posebno Sredozemlja) i Azije, a manje u Africi. Rod Dianthus dobro je zastupljen u hrvatskoj flori (37 vrsta i podvrsta), a dvije podvrste i tri vrste su endemične.
    • Staništa
      C.2.3.2. Mezofilne livade košanice Srednje Europe, C.3.3.1.1. Travnjak uspravnog ovsika i srednjeg trpuca, C.3.3.1.7. Travnjak kalničke šašike, E.3.5.10. Kontinentalna šuma hrasta medunca s crnim grabom
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Hrvatski klinčić raste na brdskim travnjacima u sastavu asocijacija Seslerietum kalnikensis Horv. 1942, Bromo-Plantaginetum mediae Horv. (1931) 1949, te Arrhenatheretum elatioris Br.-Bl. 1925, zatim u svjetlim šumama medunca i crnoga graba (Querco-Ostryetum carpinifoliae Horv. 1938) na 300-800 m ndm. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 34.3291 Ilirski travnjaci uspravnog ovsika i srednjeg trputca (Bromo-Plantaginetum mediae), 34.3292 Travnjaci kalničke šašike (Seslerietum kalnikensis), 38.222 Higromezofilne srednjoeuropske nizinske košanice (Arrhenatheretum elatioris brometosum erecti), 41.73751 Ilirske šume medunca i crnoga graba (Querco-Ostryetum). GLCC/SSC. 14.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      ↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjenost u Europi. Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, Crna Gora, Srbija. Sv. Ilirsko-balkanska endemična svojta.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Planinska makroregija (većinom lička mezoregija), zapadni dijelovi zapadno-panonske makroregije, pojedini nalazi u istočno-panonskoj makroregiji. Lokaliteti. Alan, Balinovac, Barilović, Bilje, Blata, Bresnica, Cesargradska gora, Čakovec, Dinara, Donji Miholjac, Dvor na Uni, Hušnjakovo, Janja gora, Jelenska pećina, Kalnik, Klek, Krapina, Krapinske Toplice, Kućište, Kuterevo, Lička Plješivica, Ljubovo, Ljubovo, Marija Gorica, Mrkvište, okolica Ogulina, Paleš, Papuk, Plešivica (Samobor), Plitvička jezera, Psarjevo, Risnjak, okolica Samobora, Slavetić, Strahinščica, Šu- šeljbreg, Topusko, okolica Varaždina, Viljevo, Vindija, Vrbovsko, Zagrebačka gora, Zdihovo, Žumberačko gorje.


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Magnoliopsida
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Caryophyllales
    • Porodica
      Caryophyllaceae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      -
    • Ostala hrvatska imena
      hrvatski klinčić
    • Strana imena
      -
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • GJURAŠIN, S. (1933): Rod Dianthus u flori Hrvatske. Prir. Istraž. Kral. Jugoslavije 18:1–58
      HIRC, D. (1903): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 155:49–158.
      HIRC, D. (1917c): Florističke studije po Hrvatskom Zagorju. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 11–12:62–116.
      HRŠAK, V. (1994b): Caryophyllaceae. In Nikolić, T. ed.: Notulae ad Indicem Florae Croaticae, 1. Nat. Croat. 5(1):96.
      REGULA-BEVILACQUA, LJ., ŠEGULJA N. (2000): Analyse der Flora Gebirgszuges Strahinšćica im Hrvatsko zagorje (Kroatien). Acta Bot. Croat. 59(1):243–278.
      ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
      ŠUGAR, I. (1972): Biljni svijet Samoborskog gorja. Doktorska disertacija, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.