CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

mandragora

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001907

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR A4acd; B1ab(ii,v); D?)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene

  • 1994 - (E -)

    • Citat
    Šegulja, N., Nikolić, T., Stančić, Z., Palković, M. (2005): Mandragora officinarum L. (HRCP001907). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1907. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Nedeljka Šegulja
      Toni Nikolić
    • Suradnik/ci
      Zvjezdana Stančić
      M. Palković
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Znanje
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 5.2.1 Namjerno korištenje (vrsta koja se procjenjuje je predmet iskorištavanja), 7.3 Ostale preinake ekosustava, 12 Druge mogućnosti
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Vrsta raste u malom broju primjeraka u okolici Dubrovnika. Opstanak vrste je ugrožen sabiranjem u ljekovite svrhe zbog sadržaja alkaloida, te zbog praznovjernih priča o čudotvornim osobinama korijena. Brojnost vrste opada i zbog nestanka ruderalnih staništa, naročito onih u blizini staja, kojih ima sve manje zbog promjene načina života tamošnjih stanovnika.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Nisu poduzimane.
    • Potrebne mjere očuvanja
      4.3. Svijest i komunikacija, 5.1.2. Nacionalna razina, 5.4.2. Nacionalna razina
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskog plana zaštite ove vrste (NN 81/99, 3. 8. 1999.). Nalazi se na popisu Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija).
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.4 Sakupljanje, korištenje i životne potrebe, 1.6 Mjere očuvanja, 3.4 Trendovi staništa
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Mandragora je višegodišnja zeljasta biljka, visoka 10–20 cm. Poznata je po svojem debelom, mesnatom, vretenastom korijenu, dugom do 60 cm, često rascijepanom na dva dijela. To je biljka bez stabljike ili s vrlo kratkom stabljikom. Listovi grade gustu prizemnu rozetu. Listovi su jajoliki do jajoliko-suličasti, s peteljkom koja je kraća od plojke lista. Rubovi listova su cjeloviti i valoviti. Listovi su rijetko nitasto dlakavi, i to obično na žilama ili dok su posve mladi. Pojedinačni cvjetovi se razvijaju u pazušcima listova. Čaška je zvonolika, djelomično sraštena od pet dijelova, duga kao pola vjenčića, znatno kraća od ploda. Sulatični vjenčić je zelenkastobijele boje, zvonolik, ne duži od 2,5 cm. Vjenčić je građen od pet sraštenih latica. Slobodni dijelovi latica su trokutastog oblika. Prašnika ima pet, jedva vire iz vjenčića, a srasli su s cijevi vjenčića u donjoj polovici. Prašniške niti su mekano dlakave, a prašnice su dorzalno sraštene. Plodnica je pri bazi okružena žljezdastim diskom. Njuška tučka je glavičasto zadebljana. Plod je žuta okrugla boba. Razmnožava se sjemenkama. Uz tu vrstu do danas se iz prošlosti prenose različite priče o njezinoj čarobnjačkoj moći. Spominje se u Bibliji (Genesis 30, 14–16), u različitim starim spisima već od 5. stoljeća, a interes za nju traje sve do današnjih dana. Praznovjerne priče vezane su uz korijen te biljke, koji se često spominje pod nazivom »alrauna«, a nalikuje na tijelo čovjeka. Ta sličnost je često još više naglašavana rezbarenjem korijena. Različiti autori pripisuju toj biljci različita i ponekad nepostojeća svojstva: od afrodizijaka, anestetika, spazmolitika, sedativa, pa do toga da korijen donosi sreću ili nesreću svojim vlasnicima. Zbog sadržaja alkaloida, vrsta ima i ljekovita svojstva pa se primjenjuje u liječenju nekih bolesti. Navodno je otok Koločep kod Dubrovnika dobio ime prema jednom od narodnih imena te biljke – »okoločep«. Biljka cvjeta u ožujku i travnju. Prema životnom je obliku hemikriptofit.
    • Staništa
      I.1.4. Ruderalne zajednice kontinentalnih krajeva, I.7.1. Međe i ograde kultiviranih površina
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Biljka u Hrvatskoj raste prvenstveno na ruderalnim staništima: oko staja, uz okopavine, na kamenitim i sunčanim mjestima. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 22.33 Zajednice dvozuba (Bidention tripartitae), 37.24 Poplavne tratine i srodne zajednice (Agropyro-Rumicion), 82.2 Rubovi oranica, 87.2 Ruderalne zajednice (smetlištarke). GLCC/SSC. 10.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      ↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje; populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjenost u Europi: Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Južnoprimorska mezoregija. Lokaliteti. Brdsko područje Konavla jugoistočno od Dubrovnika.


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Magnoliopsida
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Solanales
    • Porodica
      Solanaceae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      SLU (2020-01-10 12:22:00) Svensk kulturväxtdatabas, SKUD
    • Ostala hrvatska imena
      nadliška, velje zelje, bunovina, zelje veliko, jabučina, mundragula, okoločep, skocelj, skočac, škočec, tusti koren
    • Strana imena
      Mandrake (engleski), Spring Mandrake (engleski), mandragore (francuski), Alraunwurzel (njemački), Alraune (njemački), mandrágora (portigalski/španjolski)
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • ADAMOVIĆ, L. (1887): Građa za floru Dubrovačku. Glasn.Hrvatsk. Nar. Društva 2:161–216.
      HIRC, D. (1906e): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 167:8–128.
      HORVATIĆ, S. (1928): Mandragora u našoj flori. Vjes. ljek. 7(10): 391–395.
      VOLARIĆ-MRŠIĆ, I. (1994g): Mandragora officinarum L. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 305–306.
      VUKOVIĆ, M. (1998a): Mandragora officinarum L. – biljka za koju su vezane praznovjerice i čarolije. Priroda 852–853:25.