CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Drosera rotundifolia L. (FOTO J. Topić)

rosika

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001869

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR A4ac)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene

  • 1994 - (R -)

    • Citat
    Nikolić, T., Dobrović, I. (2005): Drosera rotundifolia L. (HRCP001869). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1869. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Toni Nikolić
    • Suradnik/ci
      Iva Dobrović
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Nestanak cretnih staništa prirodnom progresivnom vegetacijskom sukcesijom i odvodnjavanjem.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Nisu poduzimane. Posredno zaštićena u posebnom botaničkom rezervatu Dubravica.
    • Potrebne mjere očuvanja
      5.1.2. Nacionalna razina
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      NSAP-om je predviđeno osmišljavanje i provedba niza akcijskih planova zaštite cretova, osobito zaštite creta u dolini Lepenice, nalazištu ove svojte (NN 81/99, 3. 8. 1999.). Nalazi se na popisu vrsta Preporuke br. 49 (dopuna popisa Bernske konvecije, ANONYMUS 1996).
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Okruglolisna rosika je insektivorna, višegodišnja, 5–12 cm visoka zeljasta biljka prijelaznih cretova. Korijenje je najčešće plitko (pliće od 11 cm), a glavni korijen funkcionalan manje od godinu dana, pa ga zamjenjuje, većinom vodoravno, adventivno korijenje. Listovi, s peteljkom dugom 10–15 mm, leže u prizemnoj rozeti. Plojka, 5 mm duga i 7 mm široka, okruglasta je i plosnato udubljena, a njezina je gornja strana prekrivena crvenkastim žljezdanim dlakama, tzv. tentakulima, do 3 mm dugima, koji na vrhu nose ljepljivu, žljezdastu papilu (za hvatanje kukaca). Stabljika je jednostavna i bez listova (rijetko s 1–2 lista). Cvat je jednostrani grozd, sa dva, nekad i do 15 cvjetova, a može se pojaviti 1–7 grozdova po rozeti. Cvjetovi su sitni, bijeli, sa po 5 lapova, 4–5 mm dugih, i pet latica, bijelih do ružičastih, dužih od lapova. Prašnika je također pet, a tučak ima tri njuške. Plod je tobolac, s brojnim sitnim, 1,5–1,8 mm dugim i 0,2 mm širokim, sjajnim sjemenkama. Prema životnom obliku okruglolisna rosika je hemikriptofit. Cvate od lipnja do kolovoza. Zimi zadrži zelene listove, ali ih obično mijenja u proljeće. Broj kromosoma je 2n=20. Prema flornom elementu cirkumborealna je biljka. Ime roda dolazi od grške riječi »droseros«, tj. orošen, vodenkast, a vrste od latinskih riječi »rotundus + folius«, tj. onaj s okruglim listovima. Pokazatelj je mokrih, kiselih (pH 3,5–5,5) i siromašnih tala, a nedostatak dušika u tlu nadoknađuje hvatanjem i »probavom« kukaca. Hvata ih ljepljivim tentakulima, a zatim cijeli plijen obavija listom. Tentakuli luče proteolitičke enzime kojima se plijen razgrađuje, a biljka apsorpcijom preko lista prima prijeko potrebne sastojke. Sekrecija je najobilnija za sunčanih razdoblja. Razmnožavanje je spolno i vegetativno. Vegetativno se biljka razmnožava tako da ispod postojeće rozete stvara novu rozetu listova, iz koje će kasnije narasti nova biljka. Cvjetovi otvoreni tijekom dana oprašuju se vjetrom ili kukcima. Plod se najčešće ne otvara, pa se sjemenke oslobađaju tek njegovim truljenjem. Sitne sjemenke, zahvaljujući zraku unutar sjemene lupine, mogu dugo plutati na površini vode ili mogu biti nošene vjetrom na veće udaljenosti. U pojedinim područjima Europe svojta se nekad upotrebljavala u narodnoj medicini.
    • Staništa
      C.1.2.1. Prijelazni cretovi bijele šiljkice
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Okruglolisna rosika je biljka prijelaznih cretova, raste u zajednici bijele šiljkice (Rhynchosporetum albae W. Koch), u kojoj uvijek nalazimo i vrste maha tresetara (Sphagnum). Stanište prema CORINE klasifikaciji. 54.483 Ilirski cretovi bijele šikljice (Rynchosporion albae) GLCC/SSC. 21.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjenost u Europi: Austrija s Lihtenštajnom, Begija, Bosna i Hercegovina, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Korzika, Hrvatska, Češka, Danska, Faeröer, Finska uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Irska; Republika Irska i Sjeverna Irska, Švicarska, Nizozemska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Island, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Makedonija, Norveška, Poljska, Rumunjska, Sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora, Baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast, Centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Krim, Jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga, Srbija i Crna Gora (Srbija), Slovenija.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Goranska i lička mezoregija, pokupska, zagorska i gornjopodravsko-međimurska mezoregija. Na mnogim ranije poznatim nalazištima više ne raste. Lokaliteti. Blatuša, Čemernica (uz potok, usmeno priopćenje J. Topić), Dubravica, okolica Fužina (Benkovac, izvor Ličanke), Hrvatsko zagorje (Hum, Čret, Lobor, Belec, Sveti Križ) (izumrla ?), okolica Karlovca (izumrla ?), Lepenica, Mrzla Vodica (Križ potok, usmeno priopćenje J. Topić), Nikolino brdo (Topusko), Pepelarnica (izumrla ?), Plitvička jezera, Suha rečina (Risnjak), Vrginmost, Vukmanić, Zelin (Gorski kotar) (izumrla ?), Žabnik (okolica Varaždina) (izumrla ?).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Magnoliopsida
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Caryophyllales
    • Porodica
      Droseraceae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Böcher, T.W., Holmen, K. & Jakobsen, K. (1978). P. Haase & Søns Forlag, Copenhagen, Denmark ISBN 87-559-0385-1
      Flora of North America Editorial Committee, eds., 2015: null. Flora of North America North of Mexico, vol. 6: Magnoliophyta: Cucurbitaceae to Droseraceae. 496.
      Jørgensen PM, Weidemann E, Fremstad E. (2016). Flora Norvegica av JE Gunnerus. På norsk og med kommentarer. ISBN 978-82-8322-077-3. Page: 146.
      Jørgensen PM, Weidemann E, Fremstad E. (2016). Flora Norvegica av JE Gunnerus. På norsk og med kommentarer. ISBN 978-82-8322-077-3. Page: 146.
      Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
      Van der Meijden, R. (2005)
    • Ostala hrvatska imena
      okruglolisna rosika, rosika krugljolistna, rosna trava
    • Strana imena
      Common Sundew (engleski), Roundleaf Sundew (engleski), rossolis a feuilles rondes (francuski), Rundblättriger Sonnentau (njemački), okroglolistna rosika (slovenski), Drosera a foglie rotonde (talijanski)
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • BORBÁS, V. (1891a): Slavonien, Croatien und Fiume. Oesterr. Bot. Z. 41(4):142–148.
      HIRC, D. (1906e): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 167:8–128.
      HORVAT, I. (1929): Rasprostranjenost i prošlost mediteranskih, ilirskih i pontskih elemenata u flori sjeverne Hrvatske i Slovenije. Acta. bot. Inst. bot. Univ. Zagreb. 4:1–34.
      HORVAT, I. (1939): Prilog poznavanju cretova u Hrvatskom zagorju. Geogr. glasn. 2/3:13–21.
      HORVAT, I. (1962a): Vegetacija planina zapadne Hrvatske. Prir. istraž. ser. Acta. biol. 2 knjiga 30:5–173.
      HRŠAK, V. (1996): Vegetation succession at acidic fen near Dubravica in the Hrvatsko zagorje region. Nat. Croat. 5(1):1–10.
      KRGA, M. (1992): Flora Nacionalnog parka Plitvička jezera. Plitvički bilten 5:27–66.
      PAVLETIĆ, ZI. (1978b): Rosika je mesožderka naših krajeva. Priroda 67(9):257–288.
      PERŠIN, V. (1964): Kratak pregled florističkih istraživanja okolice Karlovca. Zb. Gradskog muz. Karlovac 1:187–203.
      PEVALEK, I. (1925): Geobotanička i algološka istraživanja cretova u Hrvatskoj i Sloveniji. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 230:29–117.
      ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
      ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
      SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
      ŠEGULJA, N. (1994f): Neke osobitosti vaskularne flore Nacionalnog parka Plitvička jezera. In Trinajstić, I. ed.: Simpozij – Pevalek: Flora i vegetacija Hrvatske, zbornik radova sa skupa održanog u povodu stote obljetnice rođenja hrvatskog botaničara akademika Ive Pevaleka (1893.–1967.) u Koprivnici 20.–22. svibnja 1993. godine. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Javno poduzeće »Hrvatske šume« Zagreb, Uprava šuma Koprivnica, Koprivnica-Zagreb, 117–124.
      TRINAJSTIĆ, I. (1973c): Prilog poznavanju cretne vegetacije Gorskog Kotara u Hrvatskoj. Acta Bot. Croat. 32:187–195.
      TRINAJSTIĆ, I. (1994a): Drosera rotundifolia L. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 175–176.
      VUKOTINOVIĆ, L. F. (1877): Nove biline i razjašnjenja o njekojih dvojvenih. Addenda ad Floram Croaticam. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 39:193–216.