CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

-

⚠ Ovo nije važeća procjena.
Idi na najnoviju procjenu

divokoza

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
-

Šifra
HRCP000756

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(R -)

Datum procjene
01.12.1994.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Tvrtković, N. (1994): Rupicapra rupicapra (Linnaeus, 1758) (HRCP000756). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/756. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Nikola Tvrtković
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    Rijetka vrsta, u Hrvatskoj je zastupljena s dvije podvrste od kojih je alpska divokoza (R r. rupicapra) rijetka svojta, a balkanska divokoza (R. r. balcanica) je nestala, pa ponovno naseljena.
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    Prva procjena vrste-
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Krivolov, ali i mogući utjecaj uznemirivanja (gradnja cesta, raznih objekata, turizma, sječe šuma na većim površinama), prilagođavanje na novoga predatora - risa, oštre zime s ledenim kišama i klimatski poremećaji koji uzrokuju češću pojavu kasnog mraza.
  • Korištenje
    Lovna divljač.
  • Ugroze i njihovi učinci
    -
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Krivolov, ali i mogući utjecaj uznemirivanja (gradnja cesta, raznih objekata, turizma, sječe šuma na većim površinama), prilagođavanje na novoga predatora - risa, oštre zime s ledenim kišama i klimatski poremećaji koji uzrokuju češću pojavu kasnog mraza.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Zaštićena je lovostajom prema Zakonu o lovu, a posvećena je i posebna briga populacijama u području Parka prirode "Biokovo".
  • Potrebne mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Efikasnije provođenje propisane zaštite, stalno praćenje stanja populacija, kontrolirano unošenje na staništa i lokalitete koje je nekad zauzimala, pogotovo u područja gdje je zamrlo stočarstvo.
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    Praćenje stanja populacija.
  • Biologija vrste
  • Opis
    Mužjaci teže oko 40 kg, žive obično usamljeno, samo se u doba parenja pridružuju krdu. Ženke teže oko 30 kg, a s jaradi i mladim životinjama žive cijele godine u krdima. Pare se u studenom pri čemu jači mužjaci oplode više ženki koje nose plod oko 5,5 mjeseci, a ojare jedno ili rjeđe dva mlada koji sišu do zime. Divokoze dožive i preko 20 godina. Izražen je sezonski dimorfizam u boji dlake. Ljeti je dlaka žućkasta-smeđa, a zimi tamnosmeđa do gotovo crna. Aktivna danju, pase te brsti grmlje. Zimi se hrani pupovima i grančicama, često čak i bora krivulja. Hrani se i lišajevima, gljivama i šumskim plodovima. Prirodni predatori su suri orao, vuk i ris, najčešće strada jarad. Obolijeva od šuge, upalnog konjuktivitisa koji završava sljepoćom, rjeđe slinavke i bedrenice te bjesnoće.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Ljeti se zadržava uglavnom na planinskim rudinama ili u području klekovine bora u vršnim dijelovima planina, zimi se spušta niže, na lokalitete bez dubokog snježnog pokrivača. Tako primjerci iz Gorskog kotara migriraju često u dolinu Kupe, a primjerci s Velebita i Biokova u pojas hrasta medunca na primorskim obroncima.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    Prema procjenama iz 1990. god. u području Gorskog kotara živjelo je oko 60 životinja, prema oko 140 životinja god. 1970. Na području Nacionalnog parka "Risnjak" u posljednjih pet godina krdo od 20 do 30 životinja je gotovo nestalo. Zbog male brojnosti ove vrste u nas godišnji odstrijel je bio veoma mali. Na sjevernom Velebitu od 15 unesenih životinja danas na oko 76.000 ha živi samo oko 50 primjeraka i ova se populacija već duže vrijeme ne povećava. Iako pod stalnim lovostajom, životinje stradavaju od krivolova. Na Biokovu od 42 primjerka, koliko je uneseno do god. 1969., do danas se razvila populacija od preko 1.000 primjeraka na ukupno oko 20.000 ha. Od godine 1976. brojnost se kontrolira odstrelom.
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    -
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U Hrvatskoj postoje tri odvojene skupine divokoza: prva u zapadnom dijelu Gorskog kotara (Snježnik, Risnjak, stijene oko doline Kupe) i čini cjelinu s populacijom iz slovenskog Snežnika (R r. rupicapra ). Primjerci iz ove populacije, koja je bar jednom u prošlom i ovom stoljeću bila podvrgnuta "osvježavanju krvi" unošenjem primjeraka iz Slovenije i Austrije, dolutaju preko Kočevja na Žumberak i Ivančicu. Najstariji podaci o ovoj populaciji s hrvatske strane datiraju iz god. 1904. Druga skupina živi na planini Velebitu. Nakon nestajanja autohtone populacije, negdje između 1908. i 1912. god. i poslije više pokušaja ponovnog naseljavanja (god. 1939/40., god. 1957., god. 1974.), današnja populacija je dvojnog podrijetla - dijelom s Kamniških Alpa a dijelom s Prenja (R r. rupicapra X R r. balcanica). Prema podacima iz 1990. god. areal je ograničen na sjeverni Velebit. Treća skupina živi na planini Biokovu. Tu je autohtona populacija također nestala u prošlosti vjerojatno zbog intenzivnog stočarenja, a ponovno je naseljavana u razdoblju između 1964. i 1969. godine životinjama s planina Prenj i Čvrsnica koje pripadaju podvrsti R r. balcanica.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Mammalia
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Artiodactyla
  • Porodica
    Bovidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Wilson, Don E., and DeeAnn M. Reeder, eds., 1992: null. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference, 2nd ed., 3rd printing. xviii + 1207.
    Wilson, Don E., and DeeAnn M. Reeder, eds., 2005: null. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference, 3rd ed., vols. 1 & 2. 2142.
    Wilson, Don E., and F. Russell Cole, 2000: null. Common Names of Mammals of the World. xiv + 204.
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    -
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • Frković, A., Kryštufek, B., Mikulić, Z., Šabić, V. i B., Štahan, Ž.: usmene informacije
    Mikulov, R., 1941: Udomljenje divokoze na Velebit. Lovačko ribarski vjesnik 5..0 (1): 545-547
    Mikulov, R., 1944: Kretske divlje koze i divokoze u Gorskom kotaru Lovačko ribarski vjesnik 5.3 (1/2): 1-2
    Šabić, F. 1975: Divokoze na biokovskorn masivu. Lovački vj. 8.4 (3): 43-44
    Vilhar, M., 1940: Divokoze Gorskog kotara. Lovački vj. 2.4 (12), 553-556