CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

-

smeđi medvjed

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
-

Šifra
HRCP000755

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(R -)

Datum procjene
01.12.1994.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Huber, Đ. (1994): Ursus arctos Linnaeus, 1758 (HRCP000755). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/755. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Đuro Huber
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    Rijetka vrsta. Stanište smeđeg medvjeda je relativno ograničeno i polagano se, ali kontinuirano, mijenja u nepovoljnom smislu, pa bi u doglednoj budućnosti ta vrsta mogla prijeći u kategoriju ugroženih.
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    Prva procjena vrste.
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Povijesni pad brojnosti nastao je zbog uništenja većeg dijela šumskog staništa kao i prekida kontinuiteta među preostalim šumama. Oscilacije broja u bližoj prošlosti posljedica su mijenjanja statusa medvjeda od nezaštićene do trajno zaštićene vrste. Ishodišni broj životinja više nije moguće postići jer se više ne može niti bitno povećati površina staništa. Daljnje gubljenje veličine i kvalitete dragocjenog staništa ovisi o veličini i načinu eksploatiranja šuma i o drugim antropogenim utjecajima te ima direktni utjecaj na veličinu medvjeđe populacije. Aktualno lovno iskorištavanje populacije vjerojatno ne ugrožava njenu neposrednu egzistenciju.
  • Korištenje
    Lovno iskorištavanje.
  • Ugroze i njihovi učinci
    -
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Povijesni pad brojnosti nastao je zbog uništenja većeg dijela šumskog staništa kao i prekida kontinuiteta među preostalim šumama. Oscilacije broja u bližoj prošlosti posljedica su mijenjanja statusa medvjeda od nezaštićene do trajno zaštićene vrste. Ishodišni broj životinja više nije moguće postići jer se više ne može niti bitno povećati površina staništa. Daljnje gubljenje veličine i kvalitete dragocjenog staništa ovisi o veličini i načinu eksploatiranja šuma i o drugim antropogenim utjecajima te ima direktni utjecaj na veličinu medvjeđe populacije. Aktualno lovno iskorištavanje populacije vjerojatno ne ugrožava njenu neposrednu egzistenciju.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Zakonom o lovu Republike Hrvatske zaštićen je lovostajom od 1. lipnja do 31. kolovoza. Odstrel se obavlja iz čeka na hranilištima pojedinačno prema lovno-gospodarskim osnovama. Plan odstrela proračunat je na osnovi proizvoljne procjene veličine populacije. Osim umjetnog hranjenja, ne postoje konkretne zaštitne mjere, a niti zaštite staništa. Zaštićen je na području nacionalnih parkova, ali oni su znatno premaleni da zadovolje životne potrebe i jednoga medvjeda, a kamoli čitave populacije.
  • Potrebne mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Pojačati i ubrzati znanstvena istraživanja na cijelom arealu. Zaštititi cjelokupno stanište vrste, a to znači provoditi eksploataciju šume i druge zahvate na način i u okvirima koji će najmanje oštetiti kvalitetu šumskoga staništa. Onemogućiti dalje smanjivanje staništa bilo kakvom većom izgradnjom. Ne dozvoliti povećanje odstrela dok se znanstveno ne utvrdi veličina populacije i reprodukcije u populaciji. Istražiti dugoročni utjecaj na populaciju mamljenjem i odstreljivanjem na trajnim hranilištima, a do tada pojačati kontrolu hrane koja se izlaže kao mamac i voditi računa da se ne odstreljuju samo trofejni primjerci. Potrebno je poduzeti oštrije mjere za sprečavanje krivolova. Izbjegavati organiziranje odlagališta krutog otpada u staništima medvjeda, a ako ona postoje, treba onemogućiti medvjedima i drugim životinjama pristup. Najopasnije djelovanje ovih odlagališta sastoji se u tome što se tamo medvjed navikava povezivati miris i čovjekove predmete s hranom te postupno gubi strah od čovjeka i dolazi tražiti hranu sve bliže naseljima. Tako se povećavaju štete, a i direktna opasnost od napada. Sve štete koje počini treba potpuno i pravodobno nadoknaditi. Treba povećati nacionalne parkove na području medvjeđih staništa ili barem zabraniti lov u široj zoni oko njih kako bi se omogućilo postojanje populacija izuzetih od lova kao dragocjenih znanstvenih kontrolnih grupa, što bi garantiralo očuvanje izvornog genofonda. Popularno-znanstvenim prikazima treba upoznati javnost sa značajem očuvanja ove vrste.
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    Znanstveno utvrdi veličinu populacije i reprodukcije u populaciji. Istražiti dugoročni utjecaj na populaciju mamljenjem i odstreljivanjem na trajnim hranilištima.
  • Biologija vrste
  • Opis
    U području sa stabilnom populacijom uspješno se razmnožavaju, iako je i najuspješnija reprodukcija u medvjeda relativno niska u usporedbi s većinom drugih životinjskih vrsta. Proporcionalno veličini njihova tijela, broj jedinki medvjeda na jedinici površine uvijek je malen. Ako se uzme u obzir da udio rasplodnih ženki u populaciji obično ne prelazi 25%, te da rađaju svake druge ili treće godine i da je prosjek veličine legla oko 2 mlada od kojih barem jedan ima velike šanse da ne doživi spolnu zrelost, proizlazi da je ukupan broj medvjeda koji dolazi iz rasploda dosta nizak. Medvjed nema prirodnih neprijatelja, osim drugih medvjeda. Intraspecijska predacija nije česta, ali postoji. Vuk je u određenoj mjeri konkurentna vrsta, međutim zbog sveždernosti i oportunizma u prehrani medvjeda, kao i zbog niske gustoće populacija obje vrste, kompeticija između medvjeda i vuka nema većeg značenja. Medvjed je podložan gotovo svim zaraznim i parazitarnim bolestima mesoždera. Osim imunoloških potvrda kontakta s pojedinim mikroorganizmima naša kao i svjetska literatura ne bilježe masovnu pojavu zaraznih bolesti u medvjeda. Unutarnji i vanjski nametnici zabilježeni su i našoj zemlji, međutim sve su te invazije u okviru ekološki stabilnog sustava nositelj - parazit koji ne ugrožava zdravlje nositelja. Niska gustoća populacije i način života su razlozi da bolest nije bitan ekološki činitelj. Potencijalnu opasnost predstavljaju neprirodne koncentracije medvjeda oko trajnih hranilišta uz istodobno konzumiranje ponuđene hrane za koju je povećana vjerojatnost da sadrži patogene agense. Isto vrijedi i za sve češću pojavu hranjenja medvjeda na deponijama krutog otpada.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Uz vuka, medvjed je vrsta koja treba najprostranije stanište među kopnenim sisavcima sjeverne hemisfere. Staništa smeđeg medvjeda su šume različita dendrološkog sastava, gustoće i dobnih kategorija. Poželjno je da životni prostor svake jedinke uključuje više tipova šuma. Slabe ili degradirane šume u tipu bjelogorične šikare pružaju medvjedu dobar zaklon i hranu. Zrele šume su pogodne za zaklon ako eksploatacijom nisu previše prorjeđene, bez grmlja, te stojećih i ležećih mrtvih stabala, ili uniformne po dobnim kategorijama. Glavna hrana koju medvjedima pruža zrela šuma jesu plodovi stabala (bukvica, kesten, žir) i kukci koji žive u trulim panjevima i stablima. Šumske livade i travnaci također su važni dio staništa, naročito u ljetnom razdoblju kao izvor proteinske hrane npr. jaja i ličinke mrava i osa. Strmije i teže pristupačne padine s kamenjarima tereni su pogodni za zimske brloge. U svojoj prehrani vjerojatno ne ovisi o zastupljenosti i broju drugih velikih sisavaca iako, kao oportunist, jede njihove strvine, također i domaćih životinja, a prema prilici ih i ubija kao plijen. Osim hrane i zaklona, stanište mu mora osigurati i vodu i mir. U našem klimatskom području voda u normalnim okolnostima nije problem. Mir može biti narušen prometom po šumskim cestama, eksploatacijom šume, lovom, posebno sa psima, te korištenjem šume u turističke svrhe.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    Prema podacima Hrvatskog lovačkog saveza procjenjuje se da u Gorskom kotaru živi 240, a u Lici 110 životinja. Bez znanstvenih istraživanja neće biti moguće doći do pouzdanih procjena o stvarnom broju. Izgleda da je nakon kontinuiranog padanja broja medvjeda zadnjih nekoliko stoljeća i minimuma u prvim godinama iza drugog svjetskog rata, došlo u zadnja tri desetljeća do porasta populacije gotovo do kapaciteta raspoloživog staništa. Koliki je stvarni noseći kapacitet staništa u našim područjima nije znanstveno utvrđeno, ali vjerojatno i u najboljim staništima treba oko 10 km2 prostora po životinji. Utvrđeno je da su najmanja područja kretanja pojedinih medvjeda u Hrvatskoj od 140 km2 za ženke do 224 km2 za mužjake. Budući da nisu teritorijalna vrsta, isto područje dijele s drugim medvjedima koje izbjegavaju, osim u sezoni parenja.
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    -
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Lokaliteti sa stalnom populacijom su područja pod šumskom vegetacijom u Gorskom kotaru i Lici, a pojavljuje se na Žumberku i u Istri.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Mammalia
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Carnivora
  • Porodica
    Ursidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Banks, R. C., R. W. McDiarmid, and A. L. Gardner, 1987: Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada. Resource Publication, no. 166. 79.
    Bjärvall & Ullström (2010) Däggdjur. Alla våra vilda arter i Sverige.
    Bjärvall & Ullström (2010) Däggdjur. Alla våra vilda arter i Sverige. Bonniers Fakta, pp. 287
    Gärdenfors (2000) Rödlistade arter i Sverige 2000
    Gärdenfors (2000) Rödlistade arter i Sverige 2000
    Gärdenfors (ed.), U. (2005) Rödlistade arter i Sverige 2005
    Gärdenfors (ed.), U. (2005) Rödlistade arter i Sverige 2005
    Hall, R. (2004) Däggdjur
    Hall, R. (2004) Däggdjur
    International Commission on Zoological Nomenclature. Direction 22 Addition to the Official List of Specific Names in Zoology of (a) the specific names of fifty-seven species, each of which is the type species of a genus in the class Mammalia, the name of which was placed on the Official List of Generic Names in Zoology in the period up to the end of 1936, and (B) of the specific names of two species belonging to the same class, each of which is currently regarded as the oldest available name for the type species of a genus, the name of which was placed on the Official List in the same period.Opinions and declarations rendered by the International Commission on Zoological Nomenclature 1C(C13), 179-200 (1955)
    Wilson, D.M (2015) Mammal Species of the World. Online database: http://www.vertebrates.si.edu/msw/mswcfapp/msw/index.cfm
    Wilson, Don E., and DeeAnn M. Reeder, eds., 1992: null. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference, 2nd ed., 3rd printing. xviii + 1207.
    Wilson, Don E., and DeeAnn M. Reeder, eds., 2005: null. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference, 3rd ed., vols. 1 & 2. 2142.
    Wilson, Don E., and F. Russell Cole, 2000: null. Common Names of Mammals of the World. xiv + 204.
    Wilson, E. & Reeder, M. (2005) Mammal Species of the World
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    -
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • Cicnjak, L., Huber, Đ., Roth, H.U., Ruff, R.L., Vinovrski, Z.,: On food habits of brown bears in Plitvice Lakes National Park, Yugoslavia. International Conference on Bear Research and Management 7: 221-226, 1987
    Frković, A., Ruff, R.L., Cicnjak, L., Huber, Đ.: Brown bear mortality during 1946-85. in Gorski Kotar, Yugoslavia.
    Huber, D., Roth, H.U.: Movements of European brown bears in Croatia. Acte Theriologica 38: 151-159, 1993