CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

-

⚠ Ovo nije važeća procjena.
Idi na najnoviju procjenu

vuk

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
-

Šifra
HRCP000702

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(E -)

Datum procjene
01.12.1994.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Frković, A. (1994): Canis lupus Linnaeus, 1758 (HRCP000702). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/702. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Alojzije Frković
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    Ugrožena vrsta.
  • Globalna procjena
    Osjetljiva - V (1994)
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    Prva procjena vrste.
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Od drugog svjetskog rata u svim je zakonima o lovu i njihovim poclzakonskim aktima vuk bio uvršten u nezaštićenu divljač. Usprkos tome, sve do početka osamdesetih godina vučje su populacije u planinskom dijelu Hrvatske bile stabilne. Kao neposredan uzrok kritične prorjeđenosti vuka danas, smatra se silvatična bjesnoća koa je u sjeverozapadnom dijelu današnjeg vučjeg areala kulminirala u razdoblju . od 1982. do 1986. godine. Na pad brojnosti imaju utjecaja i promjene u staništu te sve izrazitija konkurencija reintroduciranog risa kao izravnog suparnika u odnosu na zajednički plijen.
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    -
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Od drugog svjetskog rata u svim je zakonima o lovu i njihovim poclzakonskim aktima vuk bio uvršten u nezaštićenu divljač. Usprkos tome, sve do početka osamdesetih godina vučje su populacije u planinskom dijelu Hrvatske bile stabilne. Kao neposredan uzrok kritične prorjeđenosti vuka danas, smatra se silvatična bjesnoća koa je u sjeverozapadnom dijelu današnjeg vučjeg areala kulminirala u razdoblju . od 1982. do 1986. godine. Na pad brojnosti imaju utjecaja i promjene u staništu te sve izrazitija konkurencija reintroduciranog risa kao izravnog suparnika u odnosu na zajednički plijen.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Do veljače 1994. godine vuk je u Hrvatskoj bio nezaštićena životinjska vrsta čiji se broj mogao smanjiti i trovanjem. Počev od 1972. godine na području Gorskog kotara i Hrvatskog primorja lovili su ga jedino lovačkim oružjem, i to u područjima nekih općina samo u zimskom razdoblju. Od početka 80-ih godina nisu se isplaćivale nagrade niti se davala druga stimulacija za ubijanje vukova. Redovnim prihranjivanjem medvjeda na stalnim hranilištima prihranjuje se i vuk.
  • Potrebne mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Donošenjem Zakona o lovu u veljači 1994. godine vuk više nije predmet lova te se više ne smije ubijati i progoniti i treba ga staviti pod zakonsku zaštitu u smislu Zakona o zaštiti prirode.
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    Nije navedeno.
  • Biologija vrste
  • Opis
    Izrazito teritorijalna vrsta koja u pravilu živi u većim ili manjim skupinama, čoporima. Istraživanjima je utvrđeno da su područja vučjih čopora manja i međusobno se ne dodiruju ako je gustoća vučje populacije manja od optimalne. Na raspored vukova neposredno utječe njihov plijen sa svojim sezonskim migracijama. Vučja područja su značajna jer sprečavaju, dugoročno gledano, prevelika iskorištavanja plijena. Ako je čopor uređen hijerarhično, u njemu je obično samo jedno leglo. Tim prirodnim mehanizmom sprečava se prenamnoženost vukova jer ih pojedino područje ne bi moglo prehraniti. U pogledu prehrane nije specijalist, selektivni je predator unutar populacije različitih vrsta. Glavni izvor hrane su mu srna i jelen, ali i manji sisavci te različita zelen. U krajevima s razvijenim ekstenzivnim stočarstvom (Lika, Dalmatinska zagora) prioritet daje stoci koju lakše lovi. lako ima malo prirodnih neprijatelja, mortalitet je u ove vrste razmjerno velik. Posebno u prvim mjesecima života. Polovina okoćenih životinja doživi spolnu zrelost. Mladunci najčešće ugibaju zbog pothranjenosti, ali i kao žrtve intraspecijske borbe. Značajan uzročnik mortaliteta je i silvatična bjesnoća za koju se smatra da je na početku osamdesetih godina ugrozila do tada inače stabilne populacije vukova u Hrvatskoj.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Nije posebno izbirljiv u pogledu odabira staništa. Preferira brdskoplaninska područja obrasla šumom. Najbolje mu odgovaraju dobro sklopljene šumske sastojine s gustom podstojnom etažom grmlja i prizemnog rašća s uklopljenim livadama. Ako ima osiguran izvor prehrane, podnosi i ogoljene površine u području niskoga krša prošarane omanjim oazama degradiranih šuma i primorskih šikara. U zimskom razdoblju iz visokih šuma premješta se u niske gdje uz zimovališta životinja ima osiguranu prehranu, mir i zaklon. Ako je osigurana i voda, tu vučice najčešće i kote.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    Zbog specifičnog načina života ocjena brojnog stanja je nesigurna. Zbog velikog radiusa kretanja i stalne pokretljivosti njihov broj je najčešće precijenjen. Dio "stalnih" vukova središnjeg dinarskog planinskog masiva zadržava se prolazno u graničnim područjima susjedne Bosne i Hercegovine odnosno Slovenije, kao što i njihove matične populacije čine od vremena do vremena "prolazne" vukove u Hrvatskoj. Zimi 1989/90. broj vukova u planinskom dijelu Hrvatske bio je procijenjen na 40. U proljeće 1990. u Gorskom kotaru kotila je samo jedna vučica. Prema istraživanjima najmanje područje za jednog vuka pri normalnoj zastupljenosti plijena iznosi oko 25 km2. O brojnosti vučje populacije u Hrvatskoj u prošlosti mozemo suditi po lovnoj statistici. U razdoblju od 1891 do 1921. god. ustrijeljena su ili na druge načine ubijena 1324 vuka ili 42 životinje godišnje. U tom razdoblju najviše ih je ulovljeno 1892. -120, a najmanje 1905. svega 4 primjerka. Drugo obrađeno razdoblje za Hrvatsku je od 1954 do 1972. god. kad je vuk bio prenamnožen i kad je ukupno bilo ulovljene 5206 vukova ili 274 životinje godišnje. Godine 1960/61. taj se broj smanjio na pedesetak, a 1989/90. na svega 32. Dok je 60-ih godina u Gorskom kotaru godišnje lovljeno više od 20 vukova, u razdoblju od 1987 do 1990. ubijena su samo dva vuka.
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    -
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Lika i Gorski kotar. Povremeno zalazi na Učku, u Baniju i Kordun te na Žumberak. Usporedo s vertikalnim migracijama krupnih životinja, te zbog prisustva sitne stoke, živi u Hrvatskom primorju, ogulinskom kraju Dalmatinskoj zagori. Uspješnom introdukcijom divokoze pojedini primjerci registrirani su na Biokovu i okolnim planinana središnje Dalmacije.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Mammalia
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Carnivora
  • Porodica
    Canidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Banks, R. C., R. W. McDiarmid, and A. L. Gardner, 1987: Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada. Resource Publication, no. 166. 79.
    Wilson, D.E. & Reeder, D.M. (2005) Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference
    Wilson, Don E., and DeeAnn M. Reeder, eds., 1992: null. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference, 2nd ed., 3rd printing. xviii + 1207.
    Wilson, Don E., and DeeAnn M. Reeder, eds., 2005: null. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference, 3rd ed., vols. 1 & 2. 2142.
    Wilson, Don E., and F. Russell Cole, 2000: null. Common Names of Mammals of the World. xiv + 204.
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    -
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • Bojović, D., Čolić, D., 1974: Vuk u Jugoslaviji sa posebnim osvrtom za period 1945-1973. g. Simpozijum o lovstvu. Beograd.
    Brancelj, A., 1988: Volk. Zveri II Ljubljana.
    Car, Z., 1966: Lovnogospodarska osnova za lovište "Risnjak".
    Frković, A., 1988: Ulov vuka u Gorskom kotaru u razdoblju od 1945. do 1986. godine. Šumarski list, 11/12, 519-530.
    Frković, A., Huber, Đ., 1992: Wolves in Croatia: Baseline Data. Wolves in Europe. 67-69.
    Huber, Đ., Frković, A., Štahan, Ž., 1994: S.O.S. Vuk. Uz proglašenje vuka u Hrvatskoj zakonski zaštićenom vrstom. Priroda 84: 37-39.