CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Mužjak krške gušterice/ Dalmatian wall lizard – male/ . SNIMIO/PHOTO BY DUŠAN JELIĆ

Krška gušterica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
-

Šifra
HRCP003978

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(LC -)

Datum procjene
05.12.2012.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jelić, D., Podnar Lešić, M., Bogdanović, T., Kuljerić, M., Koren, T., Treer, D., Šalamon, D., Lončar, M., Janev Hutinec, B., Mekinić, S., Jelić, K. (2012): Podarcis melisellensis (Braun, 1877) (HRCP003978). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3978 (DOI: https://doi.org/10.71545/s4d5-qy98). Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Dušan Jelić
    Martina Podnar Lešić
    Tomislav Bogdanović
    Marija Kuljerić
    Toni Koren
    Dag Treer
    Dragica Šalamon
    Mila Lončar
    Biljana Janev Hutinec
    Stjepan Mekinić
    Katja Jelić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene

  • Globalna procjena
    LC
  • Europska procjena
    LC
  • Mediteranska procjena
    LC
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Krška gušterica generalno nije ugrožena vrsta. Manje otočne populacije mogu ugrožavati domaće mačke i štakori zbog predacije (DT 8.1). Posebnu prijetnju, prvenstveno otočkim populacijama ove vrste, predstavlja srodna primorska gušterica (Podarcis siculus) za koju je terenskim i laboratorijskim eksperimentima dokazano da kompeticijom istiskuje kršku guštericu (Downes i Bauwens, 2002) te je na manjim otocima može i u potpunosti istrijebiti (DT 8.2). Tako su u sklopu ekološkog eksperimenta Nevo i sur. (1972) na hridi Pod Mrčaru, gdje je bila prisutna P. melisellensis, unijeli 5 parova vrste P. siculus. Danas je na toj hridi prisutna isključivo primorska gušterica (Vervust i sur., 2009). Sličnu situaciju nalazimo i kod kompeticije P. siculus s drugim autohtonim guštericama na području Mediterana.
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    8.1 Invazivne nezavičajne/strane vrste/bolesti, 8.2 Problematične zavičajne vrste/bolesti
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    -
  • Postojeće mjere očuvanja
    3. Određena su područja očuvanja, 4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području, 11. Svojta je uključena u međunarodnu legislativu
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Krška gušterica je strogo zaštićena svojta Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05; 139/08; 57/11). Nalazi se na Dodatku IV Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore Europske unije (Direktiva o staništima) te na Dodatku II Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa. Dio areala ove vrste nalazi se unutar zakonom zaštićenih područja, nacionalnih parkova i parkova prirode. Krška gušterica je navedena u Nacionalnoj ekološkoj mreži kao ciljna vrsta za sljedeća ekološki značajna područja: otoci Jabuka, Brusnik, Svetac, Biševo i Vis.
  • Potrebne mjere očuvanja
    2.1. Upravljanje područjem/površinom, 2.2. Kontrola invazivnih/problematičnih vrsta
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Kontrola populacija domaćih mačaka i štakora na otocima. U slučaju prisutnosti na manjim nenaseljenim otocima s ugroženim podvrstama krške gušterice preporuča se eradikacija domaćih mačaka i štakora, kao i ostalih invazivnih vrsta (CA 2.2). Potrebno je provoditi strogu kontrolu unosa građevinskog i drugog sličnog materijala (drvo, kamen itd.) na otoke s P. m. melisellensis i P. m. ssp.n. kako bi se spriječio slučajni unos primorske gušterice (P. siculus) (CA 2.1).
  • Potrebna istraživanja
    1.1 Taksonomija
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    Potrebna su detaljna taksonomska istraživanja u svrhu rješavanja broja i statusa valjanih podvrsta (RN 1.1).
  • Biologija vrste
  • Opis
    Gušterica najčešće veličine do 6,5 cm od vrha njuške do nečisnice (maksimalno 7,4 cm). Ukupna duljina tijela zajedno s repom do maksimalno 22 cm (Tiedemann i Henle, 1986). Obojenost joj je vrlo varijabilna. Temeljna boja je smeđa ili zelenkasta s uzorkom uzdužnih Slika 100. Potencijalna rasprostranjenost i nalazišta krške gušterice/ Potential distribution and findings of Dalmatian wall lizard tamnijih i svjetlijih pruga, ponekad i djelomično mrežastim uzorkom (Tiedemann i Henle, 1986; Arnold i Overden, 2002). Obojenost leđa je polimorfno svojstvo u ovih gušterica, kod nekih populacija i/ili jedinki u potpunosti izostaju tamne šare – tzv. uniformna ("concolor" ili "modesta") forma te su obojene jednolično smeđezeleno. Trbušna strana je bijela, žuta ili narančasta, obično bez dodatnih oznaka ili mrlja. U nekih populacija, odnosno jedinki prisutne su plave točke na rubovima vanjskog reda trbušnih pločica (Arnold i sur., 2007).
  • Staništa
    C.2.5. Vlažni travnjaci submediteranske vegetacijske zone, C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci, C.3.6. Kamenjarski pašnjaci i suhi travnjaci eu- i stenomediterana, C.5.1. Šumski rubovi, C.5.2. Šumske čistine, D.1.2. Mezofilne živice i šikare kontinentalnih, izuzetno primorskih krajeva, D.3.1. Dračici, D.3.4. Bušici, D.3.5. Ljeti listopadne šikare, E.3.5. Primorske, termofilne šume i šikare medunca, E.4.6. Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofilne bukove šume , E.8. Primorske vazdazelene šume i makije, I.1.2. Korovna i ruderalna vegetacija Sredozemlja, I.1.3. Utrine kontinentalnih, rjeđe primorskih krajeva, I.1.8. Zapuštene poljoprivredne površine, I.2. Mozaične kultivirane površine, I.5. Voćnjaci, vinogradi i maslinici, J.1.1. Aktivna seoska područja, J.1.2. Napuštena seoska područja
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Tipično mediteranska vrsta, dolazi na staništima gdje ima bar nešto grmovite i/ili zeljaste vegetacije, a količina vegetacije znatno varira. Obično je nalazimo na prilično suhim staništima: od rijetkih šuma, degradiranih šuma s niskim grmljem i panjevima sa sekundarnim rastom (garizi, šikare i rubovi makije), vinograda, maslinika do otvorenih obronaka s visokom travom, kamenitih livada i pašnjaka, rubova puteva, suhozida, litica, nasipa uz ceste, povrtnjaka i drugih ruderalnih zajednica. Na otocima i hridima dolazi i na obalnom kamenjaru i šljunkovitim žalima. Sklonište puno češće nalazi u rupama i vegetaciji nego u pukotinama i procjepima stijena (Tiedemann i Henle, 1986; Arnold, 1987). Krška gušterica je aktivna danju kada aktivno traži hranu. Točan sastav prehrane u najvećoj mjeri ovisi o dostupnoj hrani na pojedinim staništima. Nalazimo je od obalne linije sve do 1400 m, većina populacija ipak dolazi do 1000 m nadmorske visine (Gasc i sur., 1997; Ajtić i sur., 2009). Parenje započinje tijekom svibnja (iako može početi i ranije na otocima) i to tako da mužjak tijekom kopulacije zagrize ženku za jedan od bokova. Nakon oplodnje, ženke polažu jaja u rahlu zemlju, među korjenje vegetacije ili ispod kamenja. Uglavnom polažu 2–8 jaja po leglu (Bejaković i sur., 1995). Godišnje mogu imati i po nekoliko legla, maksimalno zabilježeno je 5 legala, ali tada je broj jaja po leglu manji (~2) (Tiedemann i Henle, 1986). Nakon izlijeganja ukupna duljina tijela mladih jedinki je do 4 cm što ih predstavlja vrlo ranjivima. Mladunci se uglavnom hrane sitnim beskralješnjacima. Odrasle jedinke hrane se većim plijenom, uglavnom beskralješnjacima (veće jedinke – veći plijen; npr. mužjaci naspram ženki i mladih guštera). Zabilježeni su i primjeri kanibalizma (Tiedemann i Henle, 1986). Predatori su im zmije, ptice, te sisavci (uključujući štakore i domaće mačke kao značajan problem na otocima).
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    Stabilan na globalnoj razini, kao i u Hrvatskoj (Ajtić i sur., 2009).
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Vrsta je rasprostranjena duž obalnog područja istočnog Jadrana – od krajnjeg sjeveroistoka Italije (Monfalcone), preko jugozapadne Slovenije, Hrvatske, južne BiH, Crne Gore do krajnjeg sjeverozapada Albanije.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Prisutna je na mnogim jadranskim otocima (istočna obala). Dublje u kontinent zalazi duž dolina rijeka gdje je prisutan utjecaj mediteranske klime – npr. dolinom Neretve do Prozora (BiH), Moračom do Kolašina (Crna Gora) itd. (Tiedemann i Henle, 1986; Gasc i sur., 1997; Ajtić, 2009).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Squamata
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    undefined
  • Porodica
    Lacertidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    -
  • Ostala hrvatska imena
  • Strana imena
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • -