CRVENI POPIS
Natrag
Crvenkrpica/ Leopard Snake/Zamenis situla SNIMIO/PHOTO BY DUŠAN JELIĆ
Crvenkrpica
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
-
Šifra
HRCP003974
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(NT [B1+2b(ii, iii)])
Datum procjene
05.12.2012.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Jelić, D., Podnar Lešić, M., Bogdanović, T., Kuljerić, M., Koren, T., Treer, D., Šalamon, D., Lončar, M., Janev Hutinec, B., Mekinić, S., Jelić, K. (2012): Zamenis situla (Linnaeus, 1758) (HRCP003974). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3974 (DOI: https://doi.org/10.71545/vfda-e832). Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Dušan Jelić
Martina Podnar Lešić
Tomislav Bogdanović
Marija Kuljerić
Toni Koren
Dag Treer
Dragica Šalamon
Mila Lončar
Biljana Janev Hutinec
Stjepan Mekinić
Katja Jelić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
- Globalna procjena
LC - Europska procjena
LC - Mediteranska procjena
LC - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
Vrsta je ugrožena zbog ubrzanog nestanka, degradacije i fragmentacije staništa zbog urbanizacije, razvoja turističke infrastrukture (DT 1.1, 1.2, 1.3) te intenziviranja poljoprivrede (DT 2.1), uključujući i strojno mljevenje krških staništa. Osim što uzrokuju fragmentaciju staništa, prometnice su razlog izravnog stradavanja jedinki tijekom prelaska ceste ili grijanja na asfaltu (DT 4.1). Zbog atraktivne obojenosti vrsta je često meta lova za ilegalno tržište kućnim ljubimcima (DT 5.1). Problem predstavlja i često usmrćivanje od strane ljudi zbog zamjene s otrovnicama (DT 5.1). Na jugu Hrvatske opasnost predstavljaju i mungosi, uneseni na pojedine otoke, ali i na kopneno područje gdje su zabilježeni od rijeke Neretve sve do krajnjeg juga zemlje (Barun i sur., 2011) (DT 8.1). - Korištenje
Zbog atraktivne obojenosti vrsta je često meta lova za ilegalno tržište kućnim ljubimcima (DT 5.1). - Ugroze i njihovi učinci
1.1 Stambena i urbana područja, 1.2 Komercijalna i industrijska područja, 1.3 Turistička i rekreacijska područja, 2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 4.1 Ceste i željezničke pruge, 5.1 Lov i prikupljanje kopnenih životinja, 8.1 Invazivne nezavičajne/strane vrste/bolesti - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
- - Postojeće mjere očuvanja
3. Određena su područja očuvanja, 4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području, 11. Svojta je uključena u međunarodnu legislativu, 12. Svojta je podvrgnuta nekoj međunarodnoj kontroli upravljanja/trgovine - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Crvenkrpica je strogo zaštićena svojta Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05; 139/08; 57/11). Nalazi se na Dodatku II i IV Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore Europske unije (Direktiva o staništima) te na Dodatku II Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa. Dio areala ove vrste nalazi se unutar zakonom zaštićenih područja, nacionalnih parkova i parkova prirode. Crvenkrpica je navedena u Nacionalnoj ekološkoj mreži kao ciljna vrsta za sljedeća ekološki značajna područja: Nacionalni park Paklenica, Nacionalni park Krka, Tramuntana, Punta Križa i otok Vis. - Potrebne mjere očuvanja
2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 4.3. Svijest i komunikacija, 5.4. Usklađenost i provedba, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Generalnim mjerama očuvanja mogu se smatrati strože sankcioniranje neplanske gradnje i poticanje tradicionalne poljoprivrede (CA 5.4, 6.4). Potrebno je provoditi edukaciju lokalnoga stanovništva o zmijama i njihovoj važnosti u ekološkom sustavu (CA 4.3). Zbog stradavanja na cestama, u planove izgradnje cestovne infrastrukture potrebno je ugraditi smjernice za izradu cestovnih prijelaza za male divlje životinje (gmazove) (CA 2.3). - Potrebna istraživanja
1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 3.4 Trendovi staništa - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
Potreban je nastavak istraživanja detaljne rasprostranjenosti vrste (RN 1.2), istraživanja biologije i ekologije vrste (RN 1.3) te točnih uzroka ugroženosti (RN 1.5). Također je potrebno praćenje stanja karakterističnih staništa (RN 3.4).
- Biologija vrste
- Opis
Crvenkrpica je zmija vitkog tijela i uske glave, prosječna duljina tijela je od 60–100 cm. Temeljna boja je siva ili crvenkastosiva (može biti i žućkastosiva te zelenkastosiva) s velikim crvenosmeđim pjegama (pjegavi morfološki tip) ili prugama (prugasti morfološki tip) koje imaju crni obrub. Naizmjenično s leđnim mrljama s obje strane tijela, niže se niz manjih crnih, većinom poprečnih, mrlja. Na glavi s gornje strane gotovo uvijek postoje crne ili smeđe poprečne trake, a na zatiljku je tamna zatiljna mrlja iza koje počinje niz tamnocrvenih ili smeđih mrlja. Kod prugastih se oblika leđne mrlje niz hrbat postupno stapaju u dvije pruge koje se protežu do vrha repa. Oba morfološka tipa možemo naći u mnogim populacijama u različitim omjerima, iako je prugasta forma obično dosta rjeđa. Mlade jedinke imaju obojenost kao i odrasle jedinke (Obst i sur., 1993; Rugiero i sur., 1998; Kreiner, 2007). - Staništa
B.1.4. Tirensko-jadranske vapnenačke stijene, B.2.2. Ilirsko-jadranska, primorska točila, C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci, C.3.6. Kamenjarski pašnjaci i suhi travnjaci eu- i stenomediterana, D.3. Mediteranske listopadne šikare, E.3.5. Primorske, termofilne šume i šikare medunca, E.8. Primorske vazdazelene šume i makije, I.1. Površine obrasle korovnom i ruderalnom vegetacijom, I.2.1. Mozaici kultiviranih površina, I.4.2. Višegodišnje kulture ljekovitog i aromatičnog bilja, I.5. Voćnjaci, vinogradi i maslinici, I.7. Međe i ograde kultiviranih površina - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Crvenkrpica je vrsta koja je karakteristična za mediteranska staništa uglavnom ispod 500 m nadmorske visine, ali može se naći i do 1600 m nadmorske visine. U Hrvatskoj dolazi do 900 m nadmorske visine (Obst i sur., 1993; Sofianidou, 1997). Termofilna je vrsta koja obitava na otvorenim, sunčanim i suhim staništima, pogotovo kamenitim i stjenovitim staništima s nešto vegetacije koja imaju dovoljno zaklona i potencijalnih skrovišta poput rijetke makije i gariga, kamenjarskih livada i pašnjaka, suhozida, ruševina te rubova cesta. Dolaze i na obradivim površinama poput maslinika, vinograda i vrtova, rijetko i na močvarnim područjima. Nalazimo ih i u blizini ili unutar ljudskih naselja, oko štala i kuća (Pozio, 1983; Obst i sur., 1993; Böhme i sur., 2009a). Povučena je i skrovita vrsta koja živi u vrlo strukturiranim staništima i vrlo rijetko se vidi na potpuno otvorenim staništima (Obst i sur., 1993). Glavno razdoblje aktivnosti je od ožujka do listopada, iako je često aktivna i tijekom veljače i studenog, ovisno o mikroklimatskim prilikama. Čak i za vrijeme zimskih mjeseci u slučaju toplog i sunčanog vremena pojedine jedinke izlaze iz svojih skloništa. Aktivna je danju, a ponekad i u sumrak, pogotovo tijekom vrućih ljetnih mjeseci (Pozio, 1983). Visoke temperature na tlu izbjegava penjući se na zidove, kamenje i grmlje. Iako se relativno sporo kreće, dobar je penjač. Pari se u proljeće po izlasku iz hibernacije, od ožujka do svibnja (Pozio, 1983). Međusobne ritualne borbe mužjaka, dio su reproduktivne biologije ove vrste. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
Globalno se smatra da crvenkrpica ima stabilne populacije, na Balkanskom poluotoku je rijetka do česta vrsta, ovisno o lokalitetu (Böhme i sur., 2009a). U pojedinim zemljama poput Italije, Grčke i na Krimu ova vrsta ima opadajući trend (Sofianidou, 1997), u Bugarskoj se smatra rijetkom i ugroženom vrstom (Naumov i Tomović, 2007). U Hrvatskoj je pretpostavljeni negativni trend, odnosno opadanje populacija, najvećim dijelom zbog nestanka pogodnih staništa, ali i zbog izlova za crno tržište kućnim ljubimcima.
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Vrsta je prisutna na području južne Italije (Apulia, Basilicata i južna Sicilija), Malte, istočne obale Jadranskog mora od Hrvatske preko južne Bosne i Hercegovine, juga Crne Gore, Albanije, Republike Makedonije, Grčke (uključujući veliki broj egejskih i jonskih otoka) i Krete, krajnjeg juga Bugarske, europskog i mediteranskog dijela Turske te Krima u Ukrajini (Sofianidou, 1997; Böhme i sur., 2009a). Postoje podaci o populacijama na obali Crnog mora (Bugarska), međutim upitno je jesu li to autohtone ili unesene populacije (Naumov i Tomović, 2007). - Nacionalna rasprostranjenost
U Hrvatskoj dolazi duž jadranske obale od juga Istre sve do Konavla uključujući i otoke Krk, Cres, Lošinj, Rab, Pag, Dugi otok, Korčula, Mljet te nekolicinu manjih otoka.
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Squamata - Podrazred
- - Nadred
- - Red
undefined - Porodica
Colubridae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
- - Ostala hrvatska imena
pjegava crvenkrpica - Strana imena
- Locus typicus
-
- Bibliografija
- -