CRVENI POPIS
Natrag
Riđovka/ Common Adder/Vipera berus SNIMIO/PHOTO BY DUŠAN JELIĆ
Riđovka
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
-
Šifra
HRCP003973
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(NT [B2b(ii, iii)])
Datum procjene
04.12.2012.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Jelić, D., Podnar Lešić, M., Bogdanović, T., Kuljerić, M., Koren, T., Treer, D., Šalamon, D., Lončar, M., Janev Hutinec, B., Mekinić, S., Jelić, K. (2012): Vipera berus (Linnaeus, 1758) (HRCP003973). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3973 (DOI: https://doi.org/10.71545/swna-tm97). Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Dušan Jelić
Martina Podnar Lešić
Tomislav Bogdanović
Marija Kuljerić
Toni Koren
Dag Treer
Dragica Šalamon
Mila Lončar
Biljana Janev Hutinec
Stjepan Mekinić
Katja Jelić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
LC - Europska procjena
LC - Mediteranska procjena
LC - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
Planinske populacije su ugrožene izgradnjom turističke infrastrukture, prometnica i stambenih objekata te brojnim budućim planovima za gradnju (DT 1.1, 1.2). Takav primjer vidljiv je na području Sungera, Mrkoplja i posebice Begovog razdolja, gdje je gradnja vikend naselja u zela zabrinjavajući mah. S druge strane, na istom području, dolazi do iseljavanja ljudi sa sela, zapuštanja ekstenzivnog stočarstva i košnje livada košanica te dolazi do ubrzanog zarastanja (S 1.3, DT 7.3). Nizinske populacije ugrožene su primarno nestankom pogodnih staništa i sve većom fragmentacijom. Primarni razlozi su izgradnja prometne infrastrukture, stambenih naselja i prelazak na intenzivnu poljoprivredu (DT 1.1, 2.1, 2.3) čime se ne samo uništavaju preostala pogodna staništa, već dolazi do stvaranja nepremostivih barijera među populacijama. Nizinske doline velikih rijeka (Sava, Drava, Dunav), koje čine primarno stanište ove vrste, ujedno su i najpogodnija područja za širenje ljudskih djelatnosti. Iz tog razloga se riđovka može smatrati gmazom koji je, kroz povijest, u Hrvatskoj izgubio najveći dio svog originalnog staništa. Zbog kulturoloških razloga i široko zastupljenog mišljenja da riđovki ima posvuda, ova se činjenica često ne uzima u obzir prilikom procjene njene ugroženosti (S 2.3). - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
1.1 Stambena i urbana područja, 1.2 Komercijalna i industrijska područja, 2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 2.3 Uzgoj stoke na farmama i rančevima, 7.3 Ostale preinake ekosustava - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
- - Postojeće mjere očuvanja
4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području, 11. Svojta je uključena u međunarodnu legislativu - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Riđovka je zaštićena svojta Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05; 139/08; 57/11). Dio areala ove vrste nalazi se unutar zakonom zaštićenih područja, nacionalnih parkova i parkova prirode. - Potrebne mjere očuvanja
1.2. Zaštita resursa i staništa, 2.1. Upravljanje područjem/površinom, 4.3. Svijest i komunikacija, 5.1. Legislativa, 5.2. Politika i regulativa, 5.3. Standardi i pravila u privatnom sektoru, 6.1. Povezana poduzeća i životne alternative - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Probleme u planinskim područjima moguće je riješiti samo generalnim djelovanjem, odnosno promicanjem bolje kontrole u građevinarstvu, turizmu i prometu (CA 5.1, 5.2, 5.3). I u gorskim i nizinskim područjima moguće je s lokalnim stanovništvom raditi na uspostavi sustava brendiranja domaćih poljoprivrednih proizvoda kako bi se nastavili baviti ekstenzivnim stočarstvom (CA 6.1) umjesto prelaska na intenzivno ili napuštanja sela. Izolirane nizinske populacije moguće je ponovno povezati uspostavom sustava koridora (između poljoprivrednih površina) i prijelazima za male divlje životinje (gmazove) (ispod prometnica) (CA 1.2, 2.1). Potrebno je provoditi sustavnu edukaciju u područjima gdje su otrovnice prisutne, kako bi se ljudi upoznali s točnim činjenicama o ovim životinjama (razlikovanje vrsta), potencijalnim opasnostima te postupkom u slučaju ugriza (CA 4.3). - Potrebna istraživanja
- - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Riđovka ima kratko, "zdepasto" tijelo, duljine do 60–70 cm. Ženke su u prosijeku veće od mužjaka, no ipak primjerci veći od 80 cm su izrazito rijetki (Kreiner, 2007). Veličina varira ovisno o geografskoj regiji i to na način da se od juga prema sjeveru prosječna veličina povećava. Također su planinske populacije uglavnom manje od nizinskih (50– 60 cm). Glava je široka i vidljivo odvojena od vrata. Kao i kod drugih otrovnica, zjenica oka je vertikalna. Osnovna boja tijela može biti od sive i smeđe, preko smeđožute, do crvenkaste, a česte su izrazite varijacije od potpuno svijetlih primjeraka s izraženom tamnom cik-cak prugom na leđima do potpuno crnih primjeraka (melanističnih) kod kojih cik-cak pruga nije ni vidljiva. Kod jedinki s cik-cak prugom, često se unutar te pruge nalazi još i središnja svjetlija linija, a kod planinskih populacija pruga je razlomljena u odvojene poprečne pruge. Na bokovima tijela nalazi se sa svake strane po jedan niz tamnih mrlja. Na dorzalnoj strani glave nalazi se šara u obliku slova V ili ponekad slova X. Bočno iza oka počinje temporalna pruga koja se proteže do vrata i nastavlja se na tijelo u bočne mrlje. Kod crnih primjeraka uglavnom su samo supralabijalne ljuske dijelom obojene bijelo, no rijetko se mogu pronaći jedinke bez ijedne svijetle točke. Tijelo je pokriveno ljuskama koje imaju središnji greben (Nilson i sur., 2005; Kreiner 2007). Mužjaci su uglavnom manji, elegantnije građeni te imaju dulji rep i više podrepnih ljusaka od ženki. Ujedno su i obojeni s izraženijim kontrastima. - Staništa
C.2. Higrofilni i mezofilni travnjaci, C.3.3. Subatlantski mezofilni travnjaci i brdske livade na karbonatnim tlima, C.4.1. Planinske rudine, C.5. Visoke zeleni, C.5.1. Šumski rubovi, D.1.2. Mezofilne živice i šikare kontinentalnih, izuzetno primorskih krajeva, D.2.1. Pretplaninska klekovina, I.4. Višegodišnje zeljaste kulture - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Riđovku nalazimo na raznim vrstama staništa – livadama, kamenitim obroncima i padinama, rubovima šuma, obalama rijeka i jezera. U južnoj Europi nalazimo je ili u nizinskim močvarnim krajevima ili na višim nadmorskim visinama. U Alpama ju se može naći čak do 3000 m nadmorske visine. U Hrvatskoj možemo razlikovati tri odvojene populacije prilagođene na prilično različite uvjete okoliša. Prva i najveća je nizinska populacija koja naseljava poplavne doline velikih kontinentalnih rijeka (Sava, Drava, Dunav) od 60–400 m nadmorske visine. Druga je planinska populacija iz Gorskog kotara koja naseljava rubove šuma i planinske čistine uglavnom iznad 700 m nadmorske visine. Posljednja i najmanja je visokoplaninska populacija koja dolazi iznad 1600 m nadmorske visine na travnjacima južnih padina Troglava. Ova je populacija povezana s populacijama na planinama u Bosni i Hercegovini (Jelić i sur., 2009, 2012a). U rano proljeće mužjaci se presvlače i njihove šare postaju izraženije. Presvlačenje kod ženki započinje nešto kasnije nego kod mužjaka. Mužjaci postaju vrlo aktivni i prelaze i po nekoliko stotina metara dnevno, dok se ženke uglavnom zadržavaju u blizini mjesta hibernacije. Mužjaci tjeraju svoje suparnike i to se može pretvoriti u tzv. "gujin ples". Dva mužjaka stanu jedan nasuprot drugom, podignu prednji kraj tijela i ljuljaju se pokušavajući pritisnuti svog protivnika uz tlo. To se ponavlja dok jedan od mužjaka ne odustane i odluči potražiti drugu partnericu. Parenje započinje krajem travnja ili početkom svibnja. Udvaranje uključuje valovite pokrete tijelom, palucanje jezikom po ženkinim leđima i vibriranje repa (Kreiner, 2007)). Parovi ostaju zajedno nekoliko dana nakon parenja (Andren, 1986). Ženka rađa 3–20 malih zmija krajem kolovoza ili početkom rujna (Nilson i sur., 2005). - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
Globalno u opadanju (vrlo rijetke populacije u Bugarskoj i Grčkoj, populacije s uočenim padom brojnosti u Mađarskoj, Austriji, Srbiji, pojedine populacije su i izumrle – dolina rijeke Po u Italiji) (Crnobrnja Isailovic i sur., 2009d). U Hrvatskoj su brdske i planinske populacije u Gorskom kotaru i na Troglavu stabilne, dok su nizinske populacije u značajnom padu primarno zbog nestanka staništa (Jelić i sur., 2009).
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Naseljava šire područje Europe i sjeverne Azije (Rusija, Sjeverna Koreja, sjever Mongolije i Kine). Na zapadu Europe od Velike Britanije, Skandinavije i Francuske sve do Italije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Albanije, sjevera Grčke i Bugarske na jugu (Kreiner, 2007). - Nacionalna rasprostranjenost
U Hrvatskoj dolazi pretežno u kontinentalnim krajevima (dolina Save, Drave i Dunava), Gorskom kotaru te na pojedinim dijelovima lanca Dinare (masiv Troglava) na granici s Bosnom i Hercegovinom (Jelić i sur., 2009, 2012a).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Squamata - Podrazred
- - Nadred
- - Red
undefined - Porodica
Viperidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Kindvall (2004-03-17 23:00:00) Lista över svenska kräldjur baserad på flera källor
Linnaeus (1899-12-31 23:00:00) Systema naturae. Tomus I, Regnum Animale
Linnaeus (1899-12-31 23:00:00) Systema naturae. Tomus I, Regnum Animale
Looby, A.; Erbe, C.; Bravo, S.; Cox, K.; Davies, H. L.; Di Iorio, L.; Jézéquel, Y.; Juanes, F.; Martin, C. W.; Mooney, T. A.; Radford, C.; Reynolds, L. K.; Rice, A. N.; Riera, A.; Rountree, R.; Spriel, B.; Stanley, J.; Vela, S.; Parsons, M. J. G. (2023). Global inventory of species categorized by known underwater sonifery. Scientific Data. 10(1).
McDiarmid, Roy W., Jonathan A. Campbell, and T'Shaka A. Touré, 1999: null. Snake Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference, vol. 1. xi + 511.
Uetz, P., Freed, P. & Jirí Hošek (eds.). (2021). The Reptile Database.
- Ostala hrvatska imena
- Strana imena
- Locus typicus
-
- Bibliografija
- -