CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Šilac/Dahl's Whip Snake/Platyceps najadum SNIMIO/PHOTO BY DUŠAN JELIĆ

Šilac

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
-

Šifra
HRCP003970

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(NT [B1+2b(iii)])

Datum procjene
03.12.2012.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jelić, D., Podnar Lešić, M., Bogdanović, T., Kuljerić, M., Koren, T., Treer, D., Šalamon, D., Lončar, M., Janev Hutinec, B., Mekinić, S., Jelić, K. (2012): Platyceps najadum (Eichwald, 1831) (HRCP003970). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3970 (DOI: https://doi.org/10.71545/ra7e-ej72). Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Dušan Jelić
    Martina Podnar Lešić
    Tomislav Bogdanović
    Marija Kuljerić
    Toni Koren
    Dag Treer
    Dragica Šalamon
    Mila Lončar
    Biljana Janev Hutinec
    Stjepan Mekinić
    Katja Jelić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    LC
  • Europska procjena
    LC
  • Mediteranska procjena
    LC
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Šilca ponajviše ugrožava uništavanje staništa, uključujući prenamjenu nekadašnjih pašnjaka i drugih krških staništa u poljoprivredne površine (DT 2.1). Posebno je bitno istaknuti preoravanje krških površina teškim strojevima čime se kamenje na površini doslovno samelje te se stvaraju uvjeti pogodni za sadnju maslina ili vinove loze. Guste mreže cestovnog prometa mogu imati značajan utjecaj na populacije ove vrste te prouzročiti veliku smrtnost (primjer su ceste u okolici rijeke Neretve) (DT 4.1). Česti požari (DT 7.1) i na mjer no ubijanje životinja (DT 5.1) mogu doprinijeti smanjenju populacija ove vrste.
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    2 Poljoprivreda i akvakultura, 2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 4 Prometni koridori i komunalni vodovi, 4.1 Ceste i željezničke pruge, 5 Korištenje bioloških resursa, 5.1 Lov i prikupljanje kopnenih životinja, 7 Preinake prirodnih sustava, 7.1 Požari i suzbijanje požara
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    -
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području, 11. Svojta je uključena u međunarodnu legislativu
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Šilac je strogo zaštićena svojta Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05; 139/08; 57/11). Nalazi se na Dodatku IV Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore Europske unije (Direktiva o staništima) te na Dodatku II Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa. Dio areala ove vrste nalazi se unutar zakonom zaštićenih područja, nacionalnih parkova i parkova prirode.
  • Potrebne mjere očuvanja
    2. Upravljanje kopnom/vodama, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 4. Edukacija i svijest, 4.3. Svijest i komunikacija
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Sukladno definiranim crnim točkama potrebno je poticati izgradnju prijelaza za male divlje životinje (gmazove) (kao npr. u dolini Neretve) (CA 2.3). Provoditi edukaciju lokalnoga stanovništva o važnosti zmija u ekološkom sustavu (CA 4.3).
  • Potrebna istraživanja
    1. Istraživanje, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 3. Praćenje stanja, 3.1 Trendovi populacije
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    Bitno je provesti sustavnu inventarizaciju ove vrste u Hrvatskoj, kao i praćenje stanja populacija (RN 1.2). Nadalje, potrebno je podrobnije istražiti životni ciklus i ekologiju šilca (RN 1.3) kako bi se u budućnosti mogle definirati preciznije mjere očuvanja. Potrebno je utvrditi utjecaj degradacije staništa (širenja intenzivne poljoprivrede, izgradnja infrastrukture) i stradavanja na prometnicama na sveukupnu populaciju (RN 3.1).
  • Biologija vrste
  • Opis
    Šilac može narasti do 135 cm, dok je prosječna dužina oko 100 cm (Darewskij i Scerbak, 1993). Vrlo vitka i brza zmija, izdužene i uske glave koja završava tupim vrhom. Oči su vidno velike, s okruglom zjenicom (Kreiner, 2007). Tijelo i rep šilca je crvenkastosmeđe ili žućkastosmeđe boje s plavkastim odsjajem, vrat i glava su obojani sivozeleno ili maslinasto smeđe s nizom pjega koje se postupno reduciraju od vrata prema tijelu. Leđna strana tijela je obojana jednoliko bijelo-žućkasto, bez pjega (Kreiner, 2007). Kod pojedinih jedinki ovakav uzorak obojanosti može u potpunosti nedostajati (Schneider, 1979). Mlade jedinke imaju izraženiju kriptičnu obojanost, odnosno veće pjege koje se pružaju po većem dijelu tijela. Ženke su većinom duže i krupnije od mužjaka, no razlikovanje spolova po vanjskim karakteristikama je vrlo teško (Kreiner, 2007). Mužjaci u prosjeku imaju manji broj trbušnih ljuski nego ženke, no veći broj podrepnih ljuski i podebljanu bazu repa.
  • Staništa
    C.3. Suhi travnjaci, C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci, C.3.5.2. Istočnojadranski kamenjarski pašnjaci epimediteranske zone, C.3.6. Kamenjarski pašnjaci i suhi travnjaci eu- i stenomediterana, D.3. Mediteranske listopadne šikare, E.8.1. Mješovite, rjeđe čiste vazdazelene šume i makija crnike ili oštrike, I.2. Mozaične kultivirane površine
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Ova vrsta zmije pretežno obitava na suhim, krškim kserofilnim staništima, s grmovitom vegetacijom, no zabilježena je i u otvorenim šumama, makijama te vinogradima. Često se susreće i u riječnim dolinama te na padinama, rubnim dijelovima putova i šuma te kultiviranim površinama (Kreiner, 2007). Vrstu možemo pronaći od razine mora do 2200 m (Lymberakis i sur., 2009). Šilac je aktivan danju, no u toplijem razdoblju ljeta postaje aktivan rano ujutro i predvečer (Darewskij i Scerbak, 1993). Parenje se odvija u travnju i svibnju (Darewskij i Scerbak, 1993). Nakon parenja ženke polažu 3–16 vrlo izduženih jaja (Kreiner, 2007). Mladi veličine oko 30 cm iz jaja izlaze tijekom rujna, a spolnu zrelost, kao i veličinu odraslih, dosežu u trećoj godini života (Darewskij i Scerbak, 1993). Hrani se pretežito gušterima, manjim zmijama te beskralježnjacima koje aktivno lovi zahvaljujući svojoj brzini. Manji plijen proguta živ, dok veći plijen prvo uguši pritiskom uz neki tvrdi objekt poput kamena (Kreiner, 2007).
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    U Hrvatskoj, kao i u svijetu, trend je nepoznat (Lymberakis i sur., 2009
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Sjeverni dio areala ove vrste započinje na kvarnerskim otocima Krku i Pagu, nakon čega se preko obalnog dijela Dalmacije spušta prema Bosni i Hercegovini, do južnih dijelova Srbije, Crne Gore, Makedonije, centralne Bugarske, Albanije, Grčke, Turske pa sve do Turkmenistana (Darewskij i Scerbak, 1993; Schweiger, 2004).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U Hrvatskoj je ova zmija rasprostranjena isključivo u priobalnom, mediteranskom dijelu, uključujući i mediteranske planine poput Biokova.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Squamata
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    undefined
  • Porodica
    Colubridae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Looby, A.; Erbe, C.; Bravo, S.; Cox, K.; Davies, H. L.; Di Iorio, L.; Jézéquel, Y.; Juanes, F.; Martin, C. W.; Mooney, T. A.; Radford, C.; Reynolds, L. K.; Rice, A. N.; Riera, A.; Rountree, R.; Spriel, B.; Stanley, J.; Vela, S.; Parsons, M. J. G. (2023). Global inventory of species categorized by known underwater sonifery. Scientific Data. 10(1).
    Uetz, P., Freed, P. & Jirí Hošek (eds.). (2021). The Reptile Database.
  • Ostala hrvatska imena
  • Strana imena
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • -