CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Glavata želva /Loggerhead Sea Turtle/Caretta caretta SNIMIO/PHOTO BY PAVLE DRAGIČEVIĆ

Glavata želva

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
-

Šifra
HRCP003965

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU B2ab(iii,v))

Datum procjene
03.12.2012.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Bogdanović, T., Jelić, D., Podnar Lešić, M., Kuljerić, M., Koren, T., Treer, D., Šalamon, D., Lončar, M., Janev Hutinec, B., Mekinić, S., Jelić, K. (2012): Caretta caretta (Linnaeus, 1758) (HRCP003965). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3965 (DOI: https://doi.org/10.71545/rkgs-ma02). Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Tomislav Bogdanović
    Dušan Jelić
    Martina Podnar Lešić
    Marija Kuljerić
    Toni Koren
    Dag Treer
    Dragica Šalamon
    Mila Lončar
    Biljana Janev Hutinec
    Stjepan Mekinić
    Katja Jelić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    EN A1abd
  • Europska procjena
    NE
  • Mediteranska procjena
    NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Morske kornjače danas su jedna od najugroženijih skupina morskih organizama. Kao glavni razlog ugroženosti glavate želve ističe se stradavanje slučajnim ulovom u mreže stajaćice ili pridnene koće. Slučajni ulov u hrvatskom akvatoriju sjevernog Jadrana je procijenjen na minimalno 416–584 ulova/god (na temelju 208 plovila registriranih za obavljanje ribolova mrežama stajaćicama) pa do mogućih 2 682–3 766 ulova/god, ukoliko se u procjenu uključe i višenamjenska plovila te uz smrtnost od 74 % (Lazar i sur., 2006b; Lazar, 2009). Kornjače stradavaju i zbog ozljeđivanja na udice parangala (DT 5.4) i ozljeđivanja brodskim propelerima (DT 6.1). Neritička staništa su pod snažnim antropogenim utjecajem, zbog intenzivnog pridnenog koćarenja koje uzrokuje degradaciju staništa, čija glavnina ribolovnog napora upravo otpada na vode kontinentalne podine sjevernog Jadrana (Jahutka i Mišura, 2005) (DT 5.4). Onečišćenje krupnim otpadom (plastikom) te organskim i anorganskim otpadom može biti pogubno za jedinke, posebice se ističu slučajevi gušenja uslijed gutanja plastike i drugog otpada (DT 9.1).
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    5 Korištenje bioloških resursa, 5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa, 6 Ljudsko zadiranje i uznemiravanje, 6.1 Rekreacijske aktivnosti, 9 Onečišćenje, 9.1 Otpadne vode iz domaćinstava i gradske otpadne vode
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    -
  • Postojeće mjere očuvanja
    3. Određena su područja očuvanja, 4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području, 5. Postoji regionalni plan upravljanja područjima, 7. Postoji plan upravljanja za sakupljanje, 11. Svojta je uključena u međunarodnu legislativu, 12. Svojta je podvrgnuta nekoj međunarodnoj kontroli upravljanja/trgovine
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Glavata želva strogo je zaštićena svojta Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05; 139/08; 57/11). Nalazi se na Dodatku II i IV Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore Europske unije (Direktiva o staništima), na Dodatku II Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija), na Dodatku II Konvencije o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja (Bonnska konvencija) te Prilogu I. Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES). Glavata želva je navedena u Nacionalnoj ekološkoj mreži kao ciljna vrsta za sljedeća ekološki značajna područja: Nacionalni park Brijuni te koridor za morske kornjače kao migracijski put. U okviru Protokola za dojavu i djelovanje u slučaju pronalaska uginulih, bolesnih ili ozlijeđenih strogo zaštićenih morskih životinja (morski sisavci, morske kornjače i hrskavične ribe) uspostavljeno je prikupljanje podataka i dojava te odgovarajuće zbrinjavanje pronađenih jedinki (npr. pružanje prve pomoći, liječenje u centru za oporavak morskih kornjača, utvrđivanje uzroka bolesti ili uginuća i sl.). Uspostavljena je regionalna suradnja s državama u planiranju i provođenju aktivnosti usmjerenih na zaštitu vrste.
  • Potrebne mjere očuvanja
    1. Zaštita kopna/voda, 1.1. Zaštita područja/površine, 3. Upravljanje vrstama, 3.1. Upravljanje vrstom, 3.1.1. Upravljanje sakupljanjem, 4. Edukacija i svijest, 4.1. Službeno obrazovanje, 4.2. Trening, 5. Zakon i politika, 5.1. Legislativa
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Zatim je potrebno definirati područja sa smanjenim ribolovnim naporom i prostorno-vremenskim ograničenjima (CA 1.1, 3.1.1), nastaviti s edukacijom lokalnog stanovništava s ciljem smanjenja slučajnog ulova te edukacijom ribara za postupanje sa slučajno ulovljenim kornjačama (CA 4.1, 4.2). Neophodne su izmjene u zakonodavstvu u smislu korištenja ribolovnih alata i tehnika (CA 5.1), izrada plana upravljanja s akcijskim planom očuvanja ove vrste (CA 3.1, RN 2.1) te nastavak suradnje s državama u regiji kao i nastavak provođenja Protokola za dojavu i djelovanje u slučaju pronalaska uginulih, bolesnih ili ozlijeđenih strogo zaštićenih morskih životinja (morski sisavci, morske kornjače i hrskavične ribe) u aktivnom stanju.
  • Potrebna istraživanja
    1. Istraživanje, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 2. Planiranje očuvanja, 2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu, 3. Praćenje stanja, 3.1 Trendovi populacije, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    Glavata želva ugrožena je u čitavom Sredozemlju te je stoga važno provesti adekvatne mjere očuvanja ove vrste, a posebice u Jadranskom moru koje je jedno od dva ključna područja zimovanja i ishrane. Mjere uključuju aktivnosti vezane za: istraživanja i prikupljanje podataka o biologiji i ekologiji vrste te dinamici populacije i slučajnom ulovu (RN 1.2, 1.3, 1.5, 3.1), praćenje trenda populacije i stanja staništa (RN 3.1, 3.4)
  • Biologija vrste
  • Opis
    Glavata želva prosječno može narasti do dužine od 100 cm, težiti i više od 100 kg, a karakterizira ju velika glava s izraženim "kljunom". Osnovna boja karapaksa (leđne strane oklopa) kod odraslih i mladih jedinki je crvenkasto smeđa, dok je plastron (trbušna strana oklopa) žute boje (Dodd, 1988). Pet pari bočnih pločica karakteristično je za karapaks glavate želve, dok zelena želva (Chelonia mydas) ima četiri para bočnih pločica. Dodatne razlike su u broju predčeonih ljuski i pandža na perajama, pa tako glavata želva ima dva para predčeonih ljuski i na svakoj peraji po dvije pandže, a zelena želva jedan par ljuski i po jednu pandžu na peraji (Wyneken, 2001). Tek izvaljene jedinke s leđne strane obojene su smeđe do tamno sivo te im nedostaje crvenkasto smeđa obojenost svojstvena za odrasle, a trbušna strana im je žute ili krem boje. Izlegle mlade kornjače veličine su 4,5 cm te teže otprilike 20 g (Dodd, 1988).
  • Staništa
    G.3.2.2. Biocenoza sitnih ujednačenih pijesaka , G.3.3.1. Biocenoza krupnih pijesaka i sitnih šljunaka pod utjecajem valova, G.3.5.1. Biocenoza naselja vrste Posidonia oceanica (=Asocijacija s vrstom Posidonia oceanica), G.3.6.1. Biocenoza infralitoralnih algi , G.4.1.1. Biocenoza obalnih terigenih muljeva , G.4.2.2. Biocenoza obalnih detritusnih dna
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Životni ciklus glavate želve sastoji od niza ontogenetskih promjena staništa ("zapisanim u genima") (Bolten, 2003a,b). Ona glavninu svog života provodi u morskim staništima, dok je za kopno vezana kratkim razdobljem gniježđenja (ženke) i embrionalnog razvitka (Miller 1997; Miller i sur., 2003). Glavata želva se gnijezdi na plažama oceana i mora te obalama estuarija, s time da preferira široke pješčane plaže (Miller i sur., 2003). Ženke se ne gnijezde svake godine, a većina ih ima dvogodišnje, trogodišnje ili četverogodišnje reproduktivne cikluse (Dodd, 1988; Schroeder i sur., 2003), dok se mužjaci vjerojatno pare svake godine (Wibbels i sur., 1990). Tijekom jedne reproduktivne sezone ženke mogu položiti i do sedam legla, s prosječnim brojem 100-130 jaja po leglu (Dodd, 1988). Dužina inkubacijskog razdoblja je usko povezana s temperaturom pa će tako topliji zagrijan pijesak u koji su položena jaja ubrzati razvoj embrija (Mrosovsky i Yntema, 1980). Osim što temperatura utječe na duljinu inkubacije, ona utječe i na određivanje spola. Pri temperaturi od 29°C će se izvaliti jednak broj mužjaka i ženki (pivotalna temperatura), dok će niža temperatura utjecati na brojniji razvoj mužjaka, a viša na brojniji razvoj ženki (Limpus i sur., 1983; Mrosovsky 1988; Marcovaldi i sur., 1997). Nakon sezone gniježđenja ženke napuštaju reproduktivna staništa i migriraju natrag u područja ishrane. Vrijeme dostizanja spolne zrelosti za glavate želve u Sredozemlju iznosi od 16 do 28 godina (Casale i sur., 2009).
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    Populacija je pod velikom prijetnjom opadanja zbog izrazitog pritiska ribolova koji uključuje stradavanje kornjača u ribarskim mrežama kao posljedice slučajnog ulova, ozljeđivanje na udice parangala i ozljeđivanje na brodske propelere kao i zbog pada kvalitete staništa (zagađenje i povećani pritisak ljudskih aktivnosti na moru) te gušenja uslijed gutanja plastike i drugog otpada.
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Glavata želva rasprostranjena je u sva tri oceana u njihovim umjerenim i tropskim područjima (Dodd, 1988). Većina gnjezdilišta ove vrste nalazi se na zapadnim obalama Atlantskog i Indijskog oceana. U Sredozemnom moru glavata želva je široko rasprostranjena s glavnim gnjezdilištima u njegovom istočnom dijelu koja uključuju Cipar, Grčku,Tursku i Libiju. U manjim razmjerima gnijezdi se i na obalama Egipta, Izraela, Italije (južna obala i otoci), Libanona, Sirije i Tunisa (Margaritoulis i sur., 2003). I u zapadnom dijelu Sredozemnog mora zabilježena su manja izolirana gnjezdilišta u Španjolskoj, Korzici i Tirenskom moru (Bentivegna i sur., 2005; Delaugerre i Cesarini, 2004; Tomás i sur., 2002). Jadransko more, zajedno sa zaljevom Gabčs u Tunisu, jedno je od dva najveća, a ujedno i ključna neritička staništa za glavatu želvu u Sredozemlju (Lazar i Tvrtković, 2003; Margaritoulis i sur., 2003), posebice za grčku reproduktivnu populaciju (Lazar i sur., 2004).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Sjeverni i srednji Jadran poznati su kao važna pridnena staništa ishrane (Lazar i Tvrtković, 2003; Lazar i sur., 2002, 2006a), dok noviji podaci ukazuju i na značaj istočnih voda srednjeg Jadrana kao staništa zimovanja sredozemne populacije (Lazar i sur., 2003; Casale i sur., 2004). U Hrvatskoj do sada nije potvrđeno gniježđenje glavate želve i postojanje njenih reproduktivnih staništa (Lazar i sur., 2000).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Testudines
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    undefined
  • Porodica
    Cheloniidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Arnold, Burton & Ovenden (1899-12-31 23:00:00) A Field Guide to the Reptiles and Amphibians of Britain and Europe
    Banks, R. C., R. W. McDiarmid, and A. L. Gardner, 1987: Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada. Resource Publication, no. 166. 79.
    Crother, Brian I., Jeff Boundy, Frank T. Burbrink, Jonathan A. Campbell, Kevin de Queiroz, et al., 2012: Scientific and standard English names of amphibians and reptiles of North America north of Mexico, with comments regarding confidence in our understanding, Seventh Ed.. Herpetological Circular, no. 39. 1-92.
    Flores-Villela, Oscar / McCoy, C. J., ed., 1993: Herpetofauna Mexicana: Lista anotada de las especies de anfibios y reptiles de México, cambios taxonómicos recientes, y nuevas especies. Carnegie Museum of Natural History Special Publication, no. 17. iv + 73.
    Integrated Taxonomic Information System (ITIS).
    Iverson, John B., 1992: null. A Revised Checklist with Distribution Maps of the Turtles of the World. xiii + 363.
    King, C.M.; Roberts, C.D.; Bell, B.D.; Fordyce, R.E.; Nicoll, R.S.; Worthy, T.H.; Paulin, C.D.; Hitchmough, R.A.; Keyes, I.W.; Baker, A.N.; Stewart, A.L.; Hiller, N.; McDowall, R.M.; Holdaway, R.N.; McPhee, R.P.; Schwarzhans, W.W.; Tennyson, A.J.D.; Rust, S.; Macadie, I. (2009). Phylum Chordata: lancelets, fishes, amphibians, reptiles, birds, mammals. in: Gordon, D.P. (Ed.) (2009). New Zealand inventory of biodiversity: 1. Kingdom Animalia: Radiata, Lophotrochozoa, Deuterostomia. pp. 431-554.
    Liu, J.Y. [Ruiyu] (ed.). (2008). Checklist of marine biota of China seas. China Science Press. 1267 pp.
    Looby, A.; Erbe, C.; Bravo, S.; Cox, K.; Davies, H. L.; Di Iorio, L.; Jézéquel, Y.; Juanes, F.; Martin, C. W.; Mooney, T. A.; Radford, C.; Reynolds, L. K.; Rice, A. N.; Riera, A.; Rountree, R.; Spriel, B.; Stanley, J.; Vela, S.; Parsons, M. J. G. (2023). Global inventory of species categorized by known underwater sonifery. Scientific Data. 10(1).
    Muller, Y. (2004). Faune et flore du littoral du Nord, du Pas-de-Calais et de la Belgique: inventaire. [Coastal fauna and flora of the Nord, Pas-de-Calais and Belgium: inventory]. Commission Régionale de Biologie Région Nord Pas-de-Calais: France. 307 pp.
    Myers, Espinosa, Parr, Jones, Hammond & Dewey (2014-02-12 23:00:00) The Animal Diversity Web
    O'Boyle, R. 2001. Meeting on turtle by-catch in Canadian Atlantic fisheries, Hayes Boardroom, BIO, 20 March 2001. Canadian Stock Assessment Secretariat 2001/17. 31 p.
    Pollock, L.W. (1998). A practical guide to the marine animals of northeastern North America. Rutgers University Press. New Brunswick, New Jersey & London. 367 pp.
    Rhodin, van Dijk, Iverson & Shaffer (2014-02-12 23:00:00) Turtles of the World, 2010 Update: Annotated Checklist of Taxonomy, Synonymy, Distribution, and Conservation Status
    Turtle Taxonomy Working Group [Rhodin, A. G. J., J. Iverson, R. Bour, U. Fritz, A. Georges, et al.], 2021: Turtles of the World: Annotated Checklist and Atlas of Taxonomy, Synonymy, Distribution with maps, and Conservation Status (9th ed.). Chelonian Research Monographs, no. 8. x + 472.
    Turtle Taxonomy Working Group [van Dijk, P. P., J. Iverson, A. Rhodin, H. Shaffer, and R. Bour], 2014: Turtles of the World, 7th Edition: Annotated Checklist of Taxonomy, Synonymy, Distribution with maps, and Conservation Status. Chelonian Research Monographs, no. 5, v. 7. 329-479.
    Uetz & Hallermann (2014-02-12 23:00:00) The Reptile Database, Zoological Museum Hamburg
    Zug, G. R. 2009. Reptiles (Vertebrata: Reptilia) of the Gulf of Mexico, Pp. 1317–1320 in Felder, D.L. and D.K. Camp (eds.), Gulf of Mexico–Origins, Waters, and Biota. Biodiversity. Texas A&M Press, College Station, Texas.
    van der Land, J. (2001). Tetrapoda, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 375-376
  • Ostala hrvatska imena
  • Strana imena
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • -