CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Planinski žutokrug/Meadow Viper/Vipera ursinii SNIMIO/PHOTO BY DUŠAN JELIĆ

Planinski žutokrug

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
-

Šifra
HRCP003964

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN B1+2ab(iii,iv))

Datum procjene
03.12.2012.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jelić, D., Podnar Lešić, M., Bogdanović, T., Kuljerić, M., Koren, T., Treer, D., Šalamon, D., Lončar, M., Janev Hutinec, B., Mekinić, S., Jelić, K. (2012): Vipera ursinii (Bonaparte, 1835) (HRCP003964). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3964 (DOI: https://doi.org/10.71545/8xvn-0q36). Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Dušan Jelić
    Martina Podnar Lešić
    Tomislav Bogdanović
    Marija Kuljerić
    Toni Koren
    Dag Treer
    Dragica Šalamon
    Mila Lončar
    Biljana Janev Hutinec
    Stjepan Mekinić
    Katja Jelić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    VU B2ab(iii)
  • Europska procjena
    VU B2ab(iii)
  • Mediteranska procjena
    VU B2ab(iii)
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Zarastanjem pogodnih visoko planinskih travnjaka uslijed nestanka tradicionalne ispaše (primarno ovčarstva), planinski žutokrug suočen je s nestankom pogodnih staništa (S 1.2). Takav je slučaj vidljiv na dijelovima Velebita i Poštaka. Posljednjih godina uočen je i povećani broj požara uzrokovan ljudskim nemarom i djelatnostima. Prirodni požari nisu problem jer služe za obnavljanje prirodnih travnjaka i sprječavaju sukcesiju, ali ako su požari prečesti i obuhvaćaju velike površine, mogu ozbiljno naštetiti populaciji (DT 7.1). Šteta je neposredna kroz smrtnost u požaru (S 2.1), ali i posredna kroz nedostatak skakavaca za prehranu preživjelih jedinki (S 2.3). Velik potencijalni uzrok ugroženosti predstavljaju i planovi za izgradnju brojnih vjetroelektrana na nekim od staništa planinskog žutokruga (Lisac, Veliki Urljaj, Visibaba, Poštak itd.) čime se kroz gradnju infrastrukture uništava stanište (DT 3.3), a kasnije djelovanjem vjetroelektrana, možda i neizravno djeluje na populacije (S 1.3). Uz izgradnju cestovne infrastrukture za prilaz vjetroelektranama, često je omogućen pristup ljudima za odlaganje krupnog i opasnog otpada u ugrožena staništa (DT 4.1, 9.4).
  • Korištenje
    Vrsta sakupljana radi preprodaje teraristima.
  • Ugroze i njihovi učinci
    3 Proizvodnja energije i rudarstvo, 3.3 Obnovljiva energija, 4 Prometni koridori i komunalni vodovi, 4.1 Ceste i željezničke pruge, 7 Preinake prirodnih sustava, 7.1 Požari i suzbijanje požara, 9 Onečišćenje, 9.4 Smeće i kruti otpad
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    -
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području, 11. Svojta je uključena u međunarodnu legislativu, 12. Svojta je podvrgnuta nekoj međunarodnoj kontroli upravljanja/trgovine
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Planinski žutokrug strogo je zaštićena svojta Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05; 139/08; 57/11). Nalazi se na Dodatku IV Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore Europske unije (Direktiva o staništima), na Dodatku II Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa te Prilogu I. Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES). Republika Hrvatska je, tijekom svojih priprema za ulazak u Europsku uniju, predložila da se podvrsta V. ursinii macrops doda na Dodatak II Direktive o staništima kao prioritetna vrsta. Dio areala ove vrste nalazi se unutar zakonom zaštićenih područja, nacionalnih parkova i parkova prirode. U pripremi je plan upravljanja s akcijskim planom za zaštitu planinskog žutokruga za razdoblje 2013.–2017. godine. Planinski žutokrug je naveden u Nacionalnoj ekološkoj mreži kao ciljna vrsta za sljedeća ekološki značajna područja: Velebit i Dinara.
  • Potrebne mjere očuvanja
    4. Edukacija i svijest, 4.3. Svijest i komunikacija, 5. Zakon i politika, 5.4. Usklađenost i provedba, 6. Životni, ekonomski i drugi poticaji, 6.3. Tržišni čimbenici, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Problem nestanka tradicionalne ispaše i sukcesije je problem puno širi od pojedine vrste koju treba očuvati i mora se rješavati na najvišem nivou kroz poticajne mjere i olakšice u poljoprivredi (CA 6.3, 6.4). Potrebno je educirati javnost o štetnosti požara u područjima važnima za biološku raznolikost (CA 4.3) te strože sankcionirati počinitelje takvih djela (CA 5.4). Prilikom planiranja izgradnje infrastrukture i vjetroelektrana vrlo je važno sagledavati i kumulativni efekt zahvata (CA 5.4).
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Najmanja europska zmija otrovnica prosječne veličine do 54 cm. Glava je jasno odvojena od vrata, a tijelo je kratko i zdepasto kao i kod ostalih otrovnica (Dely i Joger, 2005). Zjenice oka su vertikalne. Na glavi se s gornje strane nalazi karakteristični "V" uzorak, dok se od oka preko vrata proteže tamna temporalna pruga, i spaja s bočnim nizovima pjega na tijelu (Kreiner, 2007). Leđne ljuske su krupne i imaju izražen greben cijelom svojom duljinom (Kreiner, 2007). Na osnovnom svijetlo sivosmeđem do žutom obojenju ističe se tamna cik-cak šara duž leđnog dijela tijela. Šara je uglavnom blagih rubova, kao nizovi spojenih rombova, a često se događa da tvori gotovo kontinuiranu prugu. Unutar šare uglavnom se nalazi i unutarnja svjetlija pruga. Zbog žućkastosmeđe osnovne boje i tendencije da se sunčaju sklupčani u krug, ova je vrsta dobila naziv "žutokrug". Trbušna strana je obojena od nijansi sive do blago smeđe s više ili manje tamnih pjega. Duž tijela na svakom boku nalazi se još po jedan red tamnih pjega. Između mužjaka i ženki postoji spolni dimorfizam vidljiv u veličini i obojenju te duljini repa. Ženke su veće od mužjaka, ali svejedno vrlo rijetko dosežu duljinu do 55 cm. Mužjaci su uglavnom svjetlo sivi s izraženijom cik-cak šarom (oštri rubovi) i nešto duljim repom, dok su ženke uglavnom smeđežućkaste s nešto manje izraženom cik-cak šarom (blagi rubovi) i kraćim repom. Mužjaci imaju i veći broj podrepnih ljusaka od ženki (Dely i Joger, 2005; Nilson i Andren, 2001). Mužjaci imaju tamnije obojen trbuh od ženki.
  • Staništa
    C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci, C.4.1. Planinske rudine
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Pojavljuje se u vrlo malim i izoliranim populacijama na planinskim travnjacima Dinarida i Šarskog sustava. Jedinstveno je prilagođen životu u planinama i nalazimo ga uglavnom iznad 1000 m nadmorske visine. Samo u sjeverozapadnom dijelu areala (Lika, Poštak) dolazi već od 900 metara nadmorske visine. Hibernira pod zemljom u pukotinama između stijena ili korijena drveća te se pojavljuje u proljeće nakon topljenja snijega. Mužjaci izlaze prvi (čak i po snijegu) i započinju s ritualnim nadmetanjima u snazi za najbolje teritorije za parenje. Tijekom travnja i svibnja iz hibernacije izlaze ženke te započinje parenje (Kreiner, 2007). Ženke u prosjeku mogu ostati gravidne svake druge godine, a žive mlade, obično njih 4–8, legu krajem kolovoza ili početkom rujna. Mladi odmah započinju sa samostalnim životom (Nilson i Andren, 2001; Tomović i sur., 2004; Dely i Joger, 2005). Što je ženka veća i starija može nositi i veći broj mladih zmija. Novorođene jedinke duge su tek oko 12–15 cm, a teške samo 2 g (Tomović i sur., 2004). Mladi će postati spolno zreli tijekom svoje treće ili četvrte godine života (Dely i Joger, 2005). Kao i sve ljutice, posjeduje otrov, no njegovo je djelovanje slabo te su u slučaju ugriza posljedice najsličnije ubodu pčele ili ose. Ova otrovnica nema potrebu za jačim otrovom jer se uglavnom hrani kukcima (zrikav- cima i skakavcima) koje nakon ugriza odmah počinje gutati. U ovom slučaju otrov služi samo kako bi ubrzao probavu plijena. Odrasle jedinke još se hrane i gušterima te malim sisavcima (poljski miš, poljska voluharica, rovke) (Nilson i Andren, 2001). Sam žutokrug može postati plijen pticama grabljivicama, divljim svinjama, jazavcima ili čak drugim zmijama (Kreiner, 2007).
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    Globalni trend je u opadanju zbog izrazito malih i fragmentiranih populacija te ubrzanog nestanka povoljnih travnjačkih staništa. Smatra se izumrlom u Austriji, Bugarskoj i vjerojatno Moldaviji (Joger i sur., 2009). U Hrvatskoj su populacije u blagom opadanju, primarno zbog smanjenja povoljnih staništa.
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Pojavljuje se u samo vrlo malenim i izoliranim populacijama u Francuskoj, Italiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu, Albaniji, Makedoniji, Grčkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Ukrajini i Moldaviji (Gasc i sur., 2004; Kreiner, 2007). Vrsta V. ursinii kompleks je planinskih (V. u. ursiniii, V. u. macrops i V. u. graeca) i nizinskih podvrsta (V. u. rakosiensis i V. u. moldavica). Podvrsta V. u. macrops je endem Balkanskog poluotoka rasprostranjen po izoliranim visokoplaninskim travnjacima Dinarskog lanca planina od Velebita do Prokletija (granica Crne gore i Kosova) te Šarsko-pindskog lanca planina u Makedoniji i zapadnoj Albaniji (Kreiner, 2007; Jelić i sur., 2012a).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U Hrvatskoj je poznato 6 izoliranih populacija, počevši od južnog Velebita, sustava Lisac-Visibaba-Veliki Urljaj u Lici, Poštak, Dinara, Troglav i Kamešnica (Jelić i sur., 2012a). Ranije spominjani lokaliteti starijih autora na otoku Krku (Werner, 1984; Kramer, 1961; Bruno, 1980; Sochurek, 1985) nisu potvrđeni novijim istraživanjima (Schweiger, 2012; Jelić i sur., 2012a). Nalaz s područja Vrljike kojeg spominje Kolombatović (1900) se najvjerojatnije odnosi na primjerak planinskog žutokruga koji se i danas čuva u Prirodoslovnoj zbirci Narodnog muzeja u Zadru, a prikupio ga je Katurić 15.03.1899. na Dinari. Jedan primjerak pohranjen u prirodoslovnoj zbirci Muzeja u Milanu (Museo Civico di Storia Naturale di Milano) nosi etiketu "V. u. ursinii, Istria, 1910." bez opisa točnog lokaliteta i sakupljača (S. Scali, osobna komunikacija).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Squamata
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    undefined
  • Porodica
    Viperidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Looby, A.; Erbe, C.; Bravo, S.; Cox, K.; Davies, H. L.; Di Iorio, L.; Jézéquel, Y.; Juanes, F.; Martin, C. W.; Mooney, T. A.; Radford, C.; Reynolds, L. K.; Rice, A. N.; Riera, A.; Rountree, R.; Spriel, B.; Stanley, J.; Vela, S.; Parsons, M. J. G. (2023). Global inventory of species categorized by known underwater sonifery. Scientific Data. 10(1).
    McDiarmid, Roy W., Jonathan A. Campbell, and T'Shaka A. Touré, 1999: null. Snake Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference, vol. 1. xi + 511.
    Uetz, P., Freed, P. & Jirí Hošek (eds.). (2021). The Reptile Database.
  • Ostala hrvatska imena
    oštroglavi žutokrug, planinska riđovka, šargan
  • Strana imena
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • -