CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Planinski žutokrug/Meadow Viper/Vipera ursinii SNIMIO/PHOTO BY DUŠAN JELIĆ

Planinski žutokrug

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
-

Šifra
HRCP003964

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN B1+2ab(iii,iv))

Datum procjene
03.12.2012.

Prethodne procjene

  • 2004 - (RE ?)
  • 2012 - (NT [B1+2b(iii)])
  • 2006 - (EN B2b(ii, iii))

    • Citat
    Jelić, D., Podnar Lešić, M., Bogdanović, T., Kuljerić, M., Koren, T., Treer, D., Šalamon, D., Lončar, M., Janev Hutinec, B., Mekinić, S., Jelić, K. (2012): Vipera ursinii (Bonaparte, 1835) (HRCP003964). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3964 (DOI: https://doi.org/10.71545/8xvn-0q36). Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Dušan Jelić
      Martina Podnar Lešić
      Tomislav Bogdanović
      Marija Kuljerić
      Toni Koren
      Dag Treer
      Dragica Šalamon
      Mila Lončar
      Biljana Janev Hutinec
      Stjepan Mekinić
      Katja Jelić
    • Suradnik/ci
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      VU B2ab(iii)
    • Europska procjena
      VU B2ab(iii)
    • Mediteranska procjena
      VU B2ab(iii)
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      Zarastanjem pogodnih visoko planinskih travnjaka uslijed nestanka tradicionalne ispaše (primarno ovčarstva), planinski žutokrug suočen je s nestankom pogodnih staništa (S 1.2). Takav je slučaj vidljiv na dijelovima Velebita i Poštaka. Posljednjih godina uočen je i povećani broj požara uzrokovan ljudskim nemarom i djelatnostima. Prirodni požari nisu problem jer služe za obnavljanje prirodnih travnjaka i sprječavaju sukcesiju, ali ako su požari prečesti i obuhvaćaju velike površine, mogu ozbiljno naštetiti populaciji (DT 7.1). Šteta je neposredna kroz smrtnost u požaru (S 2.1), ali i posredna kroz nedostatak skakavaca za prehranu preživjelih jedinki (S 2.3). Velik potencijalni uzrok ugroženosti predstavljaju i planovi za izgradnju brojnih vjetroelektrana na nekim od staništa planinskog žutokruga (Lisac, Veliki Urljaj, Visibaba, Poštak itd.) čime se kroz gradnju infrastrukture uništava stanište (DT 3.3), a kasnije djelovanjem vjetroelektrana, možda i neizravno djeluje na populacije (S 1.3). Uz izgradnju cestovne infrastrukture za prilaz vjetroelektranama, često je omogućen pristup ljudima za odlaganje krupnog i opasnog otpada u ugrožena staništa (DT 4.1, 9.4).
    • Korištenje
      Vrsta sakupljana radi preprodaje teraristima.
    • Ugroze i njihovi učinci
      3 Proizvodnja energije i rudarstvo, 3.3 Obnovljiva energija, 4 Prometni koridori i komunalni vodovi, 4.1 Ceste i željezničke pruge, 7 Preinake prirodnih sustava, 7.1 Požari i suzbijanje požara, 9 Onečišćenje, 9.4 Smeće i kruti otpad
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      -
    • Postojeće mjere očuvanja
      4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području, 11. Svojta je uključena u međunarodnu legislativu, 12. Svojta je podvrgnuta nekoj međunarodnoj kontroli upravljanja/trgovine
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Planinski žutokrug strogo je zaštićena svojta Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05; 139/08; 57/11). Nalazi se na Dodatku IV Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore Europske unije (Direktiva o staništima), na Dodatku II Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa te Prilogu I. Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES). Republika Hrvatska je, tijekom svojih priprema za ulazak u Europsku uniju, predložila da se podvrsta V. ursinii macrops doda na Dodatak II Direktive o staništima kao prioritetna vrsta. Dio areala ove vrste nalazi se unutar zakonom zaštićenih područja, nacionalnih parkova i parkova prirode. U pripremi je plan upravljanja s akcijskim planom za zaštitu planinskog žutokruga za razdoblje 2013.–2017. godine. Planinski žutokrug je naveden u Nacionalnoj ekološkoj mreži kao ciljna vrsta za sljedeća ekološki značajna područja: Velebit i Dinara.
    • Potrebne mjere očuvanja
      4. Edukacija i svijest, 4.3. Svijest i komunikacija, 5. Zakon i politika, 5.4. Usklađenost i provedba, 6. Životni, ekonomski i drugi poticaji, 6.3. Tržišni čimbenici, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      Problem nestanka tradicionalne ispaše i sukcesije je problem puno širi od pojedine vrste koju treba očuvati i mora se rješavati na najvišem nivou kroz poticajne mjere i olakšice u poljoprivredi (CA 6.3, 6.4). Potrebno je educirati javnost o štetnosti požara u područjima važnima za biološku raznolikost (CA 4.3) te strože sankcionirati počinitelje takvih djela (CA 5.4). Prilikom planiranja izgradnje infrastrukture i vjetroelektrana vrlo je važno sagledavati i kumulativni efekt zahvata (CA 5.4).
    • Potrebna istraživanja
      -
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Najmanja europska zmija otrovnica prosječne veličine do 54 cm. Glava je jasno odvojena od vrata, a tijelo je kratko i zdepasto kao i kod ostalih otrovnica (Dely i Joger, 2005). Zjenice oka su vertikalne. Na glavi se s gornje strane nalazi karakteristični "V" uzorak, dok se od oka preko vrata proteže tamna temporalna pruga, i spaja s bočnim nizovima pjega na tijelu (Kreiner, 2007). Leđne ljuske su krupne i imaju izražen greben cijelom svojom duljinom (Kreiner, 2007). Na osnovnom svijetlo sivosmeđem do žutom obojenju ističe se tamna cik-cak šara duž leđnog dijela tijela. Šara je uglavnom blagih rubova, kao nizovi spojenih rombova, a često se događa da tvori gotovo kontinuiranu prugu. Unutar šare uglavnom se nalazi i unutarnja svjetlija pruga. Zbog žućkastosmeđe osnovne boje i tendencije da se sunčaju sklupčani u krug, ova je vrsta dobila naziv "žutokrug". Trbušna strana je obojena od nijansi sive do blago smeđe s više ili manje tamnih pjega. Duž tijela na svakom boku nalazi se još po jedan red tamnih pjega. Između mužjaka i ženki postoji spolni dimorfizam vidljiv u veličini i obojenju te duljini repa. Ženke su veće od mužjaka, ali svejedno vrlo rijetko dosežu duljinu do 55 cm. Mužjaci su uglavnom svjetlo sivi s izraženijom cik-cak šarom (oštri rubovi) i nešto duljim repom, dok su ženke uglavnom smeđežućkaste s nešto manje izraženom cik-cak šarom (blagi rubovi) i kraćim repom. Mužjaci imaju i veći broj podrepnih ljusaka od ženki (Dely i Joger, 2005; Nilson i Andren, 2001). Mužjaci imaju tamnije obojen trbuh od ženki.
    • Staništa
      C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci, C.4.1. Planinske rudine
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Pojavljuje se u vrlo malim i izoliranim populacijama na planinskim travnjacima Dinarida i Šarskog sustava. Jedinstveno je prilagođen životu u planinama i nalazimo ga uglavnom iznad 1000 m nadmorske visine. Samo u sjeverozapadnom dijelu areala (Lika, Poštak) dolazi već od 900 metara nadmorske visine. Hibernira pod zemljom u pukotinama između stijena ili korijena drveća te se pojavljuje u proljeće nakon topljenja snijega. Mužjaci izlaze prvi (čak i po snijegu) i započinju s ritualnim nadmetanjima u snazi za najbolje teritorije za parenje. Tijekom travnja i svibnja iz hibernacije izlaze ženke te započinje parenje (Kreiner, 2007). Ženke u prosjeku mogu ostati gravidne svake druge godine, a žive mlade, obično njih 4–8, legu krajem kolovoza ili početkom rujna. Mladi odmah započinju sa samostalnim životom (Nilson i Andren, 2001; Tomović i sur., 2004; Dely i Joger, 2005). Što je ženka veća i starija može nositi i veći broj mladih zmija. Novorođene jedinke duge su tek oko 12–15 cm, a teške samo 2 g (Tomović i sur., 2004). Mladi će postati spolno zreli tijekom svoje treće ili četvrte godine života (Dely i Joger, 2005). Kao i sve ljutice, posjeduje otrov, no njegovo je djelovanje slabo te su u slučaju ugriza posljedice najsličnije ubodu pčele ili ose. Ova otrovnica nema potrebu za jačim otrovom jer se uglavnom hrani kukcima (zrikav- cima i skakavcima) koje nakon ugriza odmah počinje gutati. U ovom slučaju otrov služi samo kako bi ubrzao probavu plijena. Odrasle jedinke još se hrane i gušterima te malim sisavcima (poljski miš, poljska voluharica, rovke) (Nilson i Andren, 2001). Sam žutokrug može postati plijen pticama grabljivicama, divljim svinjama, jazavcima ili čak drugim zmijama (Kreiner, 2007).
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      Globalni trend je u opadanju zbog izrazito malih i fragmentiranih populacija te ubrzanog nestanka povoljnih travnjačkih staništa. Smatra se izumrlom u Austriji, Bugarskoj i vjerojatno Moldaviji (Joger i sur., 2009). U Hrvatskoj su populacije u blagom opadanju, primarno zbog smanjenja povoljnih staništa.
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Pojavljuje se u samo vrlo malenim i izoliranim populacijama u Francuskoj, Italiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu, Albaniji, Makedoniji, Grčkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Ukrajini i Moldaviji (Gasc i sur., 2004; Kreiner, 2007). Vrsta V. ursinii kompleks je planinskih (V. u. ursiniii, V. u. macrops i V. u. graeca) i nizinskih podvrsta (V. u. rakosiensis i V. u. moldavica). Podvrsta V. u. macrops je endem Balkanskog poluotoka rasprostranjen po izoliranim visokoplaninskim travnjacima Dinarskog lanca planina od Velebita do Prokletija (granica Crne gore i Kosova) te Šarsko-pindskog lanca planina u Makedoniji i zapadnoj Albaniji (Kreiner, 2007; Jelić i sur., 2012a).
    • Nacionalna rasprostranjenost
      U Hrvatskoj je poznato 6 izoliranih populacija, počevši od južnog Velebita, sustava Lisac-Visibaba-Veliki Urljaj u Lici, Poštak, Dinara, Troglav i Kamešnica (Jelić i sur., 2012a). Ranije spominjani lokaliteti starijih autora na otoku Krku (Werner, 1984; Kramer, 1961; Bruno, 1980; Sochurek, 1985) nisu potvrđeni novijim istraživanjima (Schweiger, 2012; Jelić i sur., 2012a). Nalaz s područja Vrljike kojeg spominje Kolombatović (1900) se najvjerojatnije odnosi na primjerak planinskog žutokruga koji se i danas čuva u Prirodoslovnoj zbirci Narodnog muzeja u Zadru, a prikupio ga je Katurić 15.03.1899. na Dinari. Jedan primjerak pohranjen u prirodoslovnoj zbirci Muzeja u Milanu (Museo Civico di Storia Naturale di Milano) nosi etiketu "V. u. ursinii, Istria, 1910." bez opisa točnog lokaliteta i sakupljača (S. Scali, osobna komunikacija).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Squamata
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      undefined
    • Porodica
      Viperidae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Looby, A.; Erbe, C.; Bravo, S.; Cox, K.; Davies, H. L.; Di Iorio, L.; Jézéquel, Y.; Juanes, F.; Martin, C. W.; Mooney, T. A.; Radford, C.; Reynolds, L. K.; Rice, A. N.; Riera, A.; Rountree, R.; Spriel, B.; Stanley, J.; Vela, S.; Parsons, M. J. G. (2023). Global inventory of species categorized by known underwater sonifery. Scientific Data. 10(1).
      McDiarmid, Roy W., Jonathan A. Campbell, and T'Shaka A. Touré, 1999: null. Snake Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference, vol. 1. xi + 511.
      Uetz, P., Freed, P. & Jirí Hošek (eds.). (2021). The Reptile Database.
    • Ostala hrvatska imena
      oštroglavi žutokrug, planinska riđovka, šargan
    • Strana imena
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • -