CRVENI POPIS
Natrag
Žuta poljarica/Caspian whip snake/Dolichophis caspius SNIMIO/PHOTO BY DUŠAN JELIĆ
Žuta poljarica
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
-
Šifra
HRCP003963
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN B1ab(iii)+ 2ab(iii))
Datum procjene
03.12.2012.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Jelić, D., Podnar Lešić, M., Bogdanović, T., Kuljerić, M., Koren, T., Treer, D., Šalamon, D., Lončar, M., Janev Hutinec, B., Mekinić, S., Jelić, K. (2012): Dolichophis caspius (Gmelin, 1789) (HRCP003963). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3963 (DOI: https://doi.org/10.71545/m4kw-ff98). Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Dušan Jelić
Martina Podnar Lešić
Tomislav Bogdanović
Marija Kuljerić
Toni Koren
Dag Treer
Dragica Šalamon
Mila Lončar
Biljana Janev Hutinec
Stjepan Mekinić
Katja Jelić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
NE - Europska procjena
LC - Mediteranska procjena
LC - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
U istočnom dijelu Hrvatske trenutno je najveći uzrok ugroženosti nestanak pogodnih suhih staništa koja su pod sve većim antropogenim pritiskom. Na području Banskog brda većina je pogodnih staništa pretvorena u poljoprivredno zemljište (voćnjaci, vinogradi, oranice) te su pogodna staništa očuvana samo na rubovima između polja te na padinama koje su prestrme čak i za sadnju vinograda (npr. lesni strmci) (DT 2.1, 2.2, 2.3). Nakon domovinskog rata dio je imanja ostao zapušten i zarastao te ta mjesta danas čine velik dio pogodnih staništa. Takva su staništa izrazito fragmentirana i komunikacija među populacijama je ponekad vrlo otežana, zbog čega jedinke često moraju prijeći dug put, čime su izloženije i stradavanju (od predatora, na cestama itd.) (DT 4.1). O tome svjedoči i podatak da je prvih nekoliko zabilježenih jedinki u Batini bilo pronađeno zgaženo na cesti. U dvije godine intenzivnog istraživanja (2009.–2010.) na području Baranje pronađene su samo dvije žive jedinke (mužjak od 175 cm i ženka od 144 cm). Na području Bobotova kod Vinkovaca zabilježena je samo jedna jedinka. To govori da su populacije na istoku Hrvatske izrazito male i fragmentirane te time i ugrožene (S 2.3). Populacija na otoku Lastovu je relativno brojna, no također ugrožena nestankom pogodnih staništa (turizam, poljoprivreda) (DT 1.1, 1.3, 2.1, 2.2, 2.3). Populacije s otoka Mrčare, Kopišta i Oliba su izrazito male i vrlo je teško odrediti njihov status i razloge ugroženosti. Sama veličina tih populacija i izoliranost čini ih vrlo osjetljivima zbog potencijalnog križanja u srodstvu i ne mogućnosti izmjene gena s drugim populacijama (S 2.3). - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
1 Stambeni i poslovni kompleksi, 1.1 Stambena i urbana područja, 1.3 Turistička i rekreacijska područja, 2 Poljoprivreda i akvakultura, 2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 2.2 Nasadi stabala, 2.3 Uzgoj stoke na farmama i rančevima, 4 Prometni koridori i komunalni vodovi, 4.1 Ceste i željezničke pruge - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
- - Postojeće mjere očuvanja
4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području, 11. Svojta je uključena u međunarodnu legislativu, 12. Svojta je podvrgnuta nekoj međunarodnoj kontroli upravljanja/trgovine - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Žuta poljarica je strogo zaštićena svojta Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05; 139/08; 57/11). Nalazi se na Dodatku IV Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore Europske unije (Direktiva o staništima). Populacija na otoku Lastovu nalazi se unutar Parka prirode Lastovo. Žuta poljarica je navedena u Nacionalnoj ekološkoj mreži kao ciljna vrsta za ekološki značajno područje Lastovsko otočje. - Potrebne mjere očuvanja
3. Upravljanje vrstama, 3.3. Reintrodukcija vrste, 3.4 Ex-situ očuvanje, 4. Edukacija i svijest, 4.2. Trening, 4.3. Svijest i komunikacija - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Potrebno je organizirati, u suradnji sa županijskim javnim ustanovama za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima (CA 4.2, 4.3), edukativne programe kako bi se ljude upoznalo s ovom vrstom i njezinim osjetljivim statusom. U slučaju zamjetnog pada brojnosti potrebno je uspostaviti program za ex-situ uzgoj (CA 3.4) te istražiti mogućnost postavljanja kutija za polaganje i inkubaciju jaja u staništu (CA 3.3). - Potrebna istraživanja
1. Istraživanje, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3. Praćenje stanja, 3.1 Trendovi populacije - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
Primarno je uspostaviti praćenje populacije u okolici Batine, detaljnije istraživanje populacije kod Bobotova te istraživanje potencijalnih lokaliteta uz Dunav (Dalj, Šarengrad, Ilok) (RN 1.2, 3.1).
- Biologija vrste
- Opis
Žuta poljarica izrazito je snažna i brza zmija s vrlo elegantnim tijelom koje završava dugim i tankim repom. Može narasti i preko 200 cm te se uz kravosasa smatra najvećom zmijom u Hrvatskoj, ali i u Europi (Kreiner, 2007). S obzirom na tijelo, glava je relativno mala i ne ističe se u odnosu na vrat. Glava je dorzalno pokrivena krupnim ljuskama što je karakteristično za sve poljarice. Na glavi se još ističu relativno velike oči, s okruglim zjenicama, što pokazuje da je žuta poljarica aktivni dnevni lovac (Ščerbak i Böhme, 1993). Tijelo je pokriveno vrlo glatkim, maslinastosmeđe obojenim ljuskama, koje su u centralnom dijelu uglavnom svjetlije boje (često žute). Ova boja pojedinih ljusaka daje izgled nizova isprekidanih žutosmeđih pruga duž tijela. Kod odraslih jedinki glava je često intenzivno crvenkastosmeđe boje. Trbušna strana je uglavnom kontinuirano mliječno-žutog obojenja. Mlade jedinke su uglavnom maslinastosmeđe boje i išarane poprečnim tamnim prugama. Spolni dimorfizam je kod ove vrste vrlo slabo izražen. Mužjaci su u prosijeku nešto veći od ženki te imaju manji broj trbušnih, a veći broj podrepnih ljusaka (Kreiner, 2007). - Staništa
C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci, C.3.6. Kamenjarski pašnjaci i suhi travnjaci eu- i stenomediterana, C.3.7. Panonski slani travnjaci , D.3. Mediteranske listopadne šikare - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Žuta poljarica termofilna je vrsta koja na istoku Hrvatske naseljava topla staništa na lesnim strmcima nastalim meandriranjem Dunava. Naseljava i druga slična staništa na lesu na području Banskog brda u Baranji. U Mađarskoj i Srbiji uglavnom naseljava kamene i lesne padine s razvijenom termofilnom vegetacijom, vinograde i kamenolome. U ostatku areala naseljava i šumovita područja (makija), stepe pa čak i polupustinje (Ščerbak i Böhme, 1993). Otočne populacije u Hrvatskoj (Lastovo, Mrčara, Olib) naseljavaju otvorene suhe travnjake, vinograde te područja obrasla rijetkom makijom. Za stanište odabire lokacije koje joj omogućuju dobar i čist pogled na okolicu, ali ujedno i bogate mjestima za skrivanje. Često dolazi u sintopiji s bjelicom (Zamenis longissimus), bjelouškom (Natrix natrix) (Kreiner, 2007) i smukuljom (Coronella austriaca). U slučaju da je uznemirena pokušava pobjeći snažnim i brzim pokretima. Ako bijeg nije moguć, često će se podići i za više od trećine tijela te agresivno napasti. Zbog jakog ugriza i velikih zuba može izazvati vrlo bolne rane. Odrasli mužjaci mogu biti posebice agresivni. Aktivan je lovac i uglavnom se hrani različitim vrstama guštera (Lacerta sp., Podarcis sp.), pticama i malim sisavcima (Ščerbak, 1966). No u nedostatku istih, pokušat će pojesti gotovo sve što može savladati, uključujući i druge zmije (Kreiner, 2007). Veći plijen guši snažnim trbušnim mišićima prije nego što počne s gutanjem. Mužjaci prvi izlaze iz hibernacije početkom travnja. Ženke izlaze iz hibernacije krajem travnja, neposredno prije parenja (Ščerbak, 1966). U samom činu parenja, mužjaci zadaju ritualni ugriz u području ženkina vrata te dolazi do kopulacije (Kreiner, 2007). - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
Globalni trend je stabilan, izuzev sjeverozapadnih fragmentiranih populacija. U istočnoj Hrvatskoj, kao i u Mađarskoj i Srbiji (Toth, 2002; Bellaagh i sur., 2008), uočen je negativni trend, najčešće kao posljedica drastičnog nestanka staništa.
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Žuta poljarica u našim krajevima dolazi do sjeverozapadne granice svoje rasprostranjenosti i stoga je tu vrlo rijetka vrsta. Pojavljuje se samo u izoliranim populacijama u centralnom dijelu Mađarske i istočnom dijelu Hrvatske uz Dunav. U Srbiji je nešto češća, no također ograničena samo na izolirane populacije. Od tuda je kontinuirano rasprostranjena na istok preko južne Rumunjske, Bugarske, Moldavije te južne Ukrajine sve do rijeke Volge. Na jugu dolazi od juga Crne gore, preko Albanije, Makedonije i Grčke sve do europskog dijela Turske (do Bospora) (Kreiner, 2007). Za Bosnu i Hercegovinu postoje vrlo stari literaturni nalazi iz okolice Banja Luke (Tomasini, 1894), Dervente i s Ivan planine (Bolkay, 1924) no ti nalazi nisu nikada potvrđeni. - Nacionalna rasprostranjenost
U istočnoj Hrvatskoj dolazi samo na području Baranje (Bansko brdo; Batina) (Ozimec i sur., 2005; Krčmar i sur., 2007) i potencijalno u malim izoliranim populacijama uz Dunav, sve do Fruške gore. Tome svjedoči i jedan izolirani nalaz iz 2010. godine kod sela Bobotovo, nedaleko Vinkovaca (Tomislav Bogdanović, osobna komunikacija) te neobjavljeno opažanje Nikole Tvrtkovića u okolici Šarengrada iz 1984. (Janev Hutinec i sur., 2006). U južnoj Hrvatskoj vrlo je česta na otoku Lastovu i pojedinim okolnim otocima (Mrčara, Kopište) (Vervust i sur., 2009), a odnedavno je zabilježena i na otoku Olibu (Kletečki i sur., 2009). Brojne sumnje u autohtonost ovih populacija donosi izrazita uda- ljenost od najbližih kopnenih populacija u Crnoj Gori te nepostojanja ove vrste na drugim okolnim otocima. Opravdano je sumnjati da se, posebice u slučaju Oliba, radi o introduciranim populacijama. Na otok Lastovo vrsta se možda i prirodno naselila jer snažne morske struje donose na otok velike količine materijala s crnogorsko-albanske obale (posebice s ušća Bojane).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Squamata - Podrazred
- - Nadred
- - Red
undefined - Porodica
Colubridae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
- - Ostala hrvatska imena
smičalina, smuk - Strana imena
- Locus typicus
-
- Bibliografija
- -