CRVENI POPIS
Natrag
Ivanjski rovaš/Snake-eyed Skink/Ablepharus kitaibelii SNIMIO/PHOTO BY DUŠAN JELIĆ
Ivanjski rovaš
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
-
Šifra
HRCP003962
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN B2ab(iii))
Datum procjene
04.12.2012.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Jelić, D., Podnar Lešić, M., Bogdanović, T., Kuljerić, M., Koren, T., Treer, D., Šalamon, D., Lončar, M., Janev Hutinec, B., Mekinić, S., Jelić, K. (2012): Ablepharus kitaibelii Bibron & Bory St-Vincent, 1833 (HRCP003962). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3962 (DOI: https://doi.org/10.71545/c3tj-kq09). Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Dušan Jelić
Martina Podnar Lešić
Tomislav Bogdanović
Marija Kuljerić
Toni Koren
Dag Treer
Dragica Šalamon
Mila Lončar
Biljana Janev Hutinec
Stjepan Mekinić
Katja Jelić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
LC - Europska procjena
LC - Mediteranska procjena
LC - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
Jedan od glavnih razloga ugroženosti jest fragmentiranost čitavog sjeverozapadnog dijela areala i vrlo maleno područje pojavljivanja. Vrsta naseljava samo ostatke nekada vrlo čestog tipa staništa u istočnom dijelu Hrvatske, i danas više ne postoji nikakva mogućnost za ponovno povezivanja lokaliteta na Papuku s Ilokom i populacijama na Fruškoj gori. Na Papuku kao i u Iloku ivanjski je rovaš ograničen na svega nekoliko hektara pogodnih staništa i time iznimno podložan raznim katastrofalnim događajima (požari, zarastanje itd.) (DT 7.1). U malim zatvorenim populacijama često dolazi do drastičnog gubitka genetičke raznolikosti i heterozigotnosti te to vodi do problema u zdravlju populacije (S 2.3). Na svakom od lokaliteta postoje i specifični uzroci ugroženosti. Osnovni razlog opadanja populacije s Papuka jest širenje lokalnog kamenoloma na području vrha Pliš (DT 3.2.) i širenje alohtonog crnog bora (Pinus nigra) po cijelom staništu (DT 2.2, 8.1.2). Iločka populacija ugrožena je redukcijom staništa i pritiskom urbanizacije (DT 1.1, 4.1) te širenjem alohtonih vrsta drvenastih biljaka (Ailanthus altissima (Mill.) Swingle, Amorpha fruticosa L., Robinia pseudoacacia L.) (DT 8.1.2) (Szövényi i Jelić, 2011). Iločka populacija nalazi se fragmentirana na nekoliko manjih lokaliteta u centru i na istočnom dijelu grada (DT 1.1, 4.1.). - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
1 Stambeni i poslovni kompleksi, 1.1 Stambena i urbana područja, 2 Poljoprivreda i akvakultura, 2.2 Nasadi stabala, 3 Proizvodnja energije i rudarstvo, 3.2 Rudnici i kamenolomi, 4 Prometni koridori i komunalni vodovi, 4.1 Ceste i željezničke pruge, 7 Preinake prirodnih sustava, 7.1 Požari i suzbijanje požara, 8 Invazivne i druge problematične vrste, genetski materijal i bolesti, 8.1 Invazivne nezavičajne/strane vrste/bolesti - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
- - Postojeće mjere očuvanja
1. Postoji akcijski plan oporavka, 4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području, 11. Svojta je uključena u međunarodnu legislativu, 12. Svojta je podvrgnuta nekoj međunarodnoj kontroli upravljanja/trgovine - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Ivanjski rovaš je strogo zaštićena svojta Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05; 139/08; 57/11). Nalazi se na Dodatku IV Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore Europske unije (Direktiva o staništima) te na Dodatku II Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa. Populacija na Papuku nalazi se unutar zaštićenog područja Parka prirode Papuk. Tijekom 2011. godine na području Papuka provedena je sječa oko 50 stabala crnog bora kako bi se restauriralo prirodno stanište. Tijekom 2012. godine zabilježen je djelomični povratak autohtone vegetacije te dijela faune uključujući i ivanjskog rovaša na restaurirana područja (Sučić i Jelić, 2012). - Potrebne mjere očuvanja
2. Upravljanje kopnom/vodama, 2.1. Upravljanje područjem/površinom, 2.2. Kontrola invazivnih/problematičnih vrsta, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 3. Upravljanje vrstama, 3.1. Upravljanje vrstom, 3.3. Reintrodukcija vrste, 3.3.2. Benigna introdukcija, 3.4 Ex-situ očuvanje, 5. Zakon i politika, 5.3. Standardi i pravila u privatnom sektoru, 5.4. Usklađenost i provedba - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Potrebno je izraditi plan upravljanja s akcijskim planom očuvanja ivanjskog rovaša (CA 3.1). Od konkretnih mjera, potrebno je zaustaviti daljnji nestanak staništa na području brda Pliš uslijed djelovanja kamenoloma u Velikoj (CA 5.4 i 2.1), ukloniti nekoliko manjih šumaraka crnog bora koji fragmentiraju stanište na Turjaku i Plišu (CA 2.3) te provoditi redovito čišćenje mladica i samotnih stabala crnog bora (CA 2.2). Potrebno je istražiti koliki je stupanj genetičke raznolikosti u obje populacije, posebice u papučkoj koja je od druge najbliže populacije izolirana više od 100 km te sukladno rezultatima korigirati smjernice za zaštitu. U Iloku je potrebno dogovoriti režim košnje trave u parku i redovito godišnje uklanjanje alohtonih vrsta drvenastih biljaka (Ailanthus altissima, Amorpha fruticosa, Robinia pseudoacacia) s gradskim vlastima i gradskim uredom za održavanje javnih površina (CA 2.2, 5.3). S obzirom na samo dvije postojeće populacije i iznimno malu veličinu staništa, potrebno je istražiti i mogućnosti benigne introdukcije (npr. na Lapjaku i Toplišćaku na Papuku) (CA 3.3). - Potrebna istraživanja
1. Istraživanje, 1.3 Biologija i ekologija - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
Istražiti karakteristike reproduktivnog ciklusa i mogućnosti uzgoja (obrtaj generacija, broj mladih, "captive breeding") za buduće aktivnosti očuvanja (RN 1.3).
- Biologija vrste
- Opis
Ivanjski rovaš je maleni gušter čija ukupna dužina tijela rijetko doseže 12 cm, od čega čak oko 60 % otpada na dugi i elegantni rep. Duljina tijela bez repa mu je tek od 2 do 5,5 cm (Gruber, 1981; Ljubisavljević i sur., 2002), čime zauzima mjesto najmanjeg gmaza u Hrvatskoj. Veličina mladih jedinki je svega 3–3,5 cm i imaju karakteristično crveno obojen rep (Pasuljević, 1965; Szövényi i Jelić, 2011). Rovaš ima elegantan, izdužen oblik tijela, na kojemu je teško vidljivo mjesto gdje započinje rep, a za razliku od ostalih guštera ima relativno malene noge u odnosu na tijelo koje je pokriveno sitnim glatkim ljuskama. Kada se nađe u opasnosti, savija noge u posebna udubljenja na bokovima tijela i puže poput sljepića. Ova mu prilagodba daje prednosti pri bijegu među gustom vegetacijom, a bržem kretanju pomaže mu i dugi rep. Na očima ivanjskog rovaša nedostaju kapci pa se lako razlikuje od ostalih naših guštera. Latinski naziv Ablepharus dolazi od lat. ablepharia – medicinski naziv za nedostatak očnih kapaka, što je jedna od karakteristika cijelog roda Ablepharus, dok naziv kitaibelii dolazi od prezimena poznatog mađarskog botaničara Pál Kitaibela (1757–1817). - Staništa
E.3.4.7. Šuma hrasta medunca i crnog jasena - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Na području karpatskog bazena ivanjski rovaš vezan je uz suha, topla stepska ili šumostepska staništa, ali ujedno i uz termofilne submediteranske šume i gustiše hrasta medunca (Lubisavljević i sur., 2002). Naseljava vrlo raznolika staništa na različitim podlogama pa ga tako nalazimo i na pijesku, lesu, vapnencima, bazaltu, vulkanskom kamenju i dr. (Harmos i Herczeg, 2003; Herczeg i sur., 2004). Karakteristično je da staništa moraju biti termofilna, otvorena ili poluotvorena i s dovoljnim slojem listinca i trave u prizemnom sloju (Ljubisavljević i sur., 2002; Herczeg i sur., 2004, 2007; Puky i sur., 2005; Szövényi i Jelić, 2011). Stanište na području Papuka je karakterizirano vrlo plitkim tlima na vapnenačkoj podlozi te rijetkom šumom hrasta medunca i crnog jasena (sveza Fraxino orni-Quercetum pubescentis Klika 1938) s bogato razvijenim slojem listinca i niske vegetacije. Iločka populacija je fragmentirana u manje subpopulacije na južnim padinama lesnih brežuljaka u samom gradu i okolici. Najveća populacija nalazi se na padinama ispod gradskog parka i Iločke utvrde jer je taj predio zadržao barem djelomično prirodan režim košnje. Sami gradski park ne čini pogodno stanište zbog intenzivne košnje i održavanja čime je uništen iznimno važan prizemni sloj vegetacije u kojem se rovaši skrivaju (Jelić i sur., 2010; Szövényi i Jelić, 2011). Ivanjski rovaš pari se u proljeće, a prilikom parenja mužjak ugrize ženku za njenu bočnu stranu i cijeli čin traje otprilike 30–60 sekundi. Nekoliko tjedana nakon uspješne oplodnje, ženka u zemlju polaže dva do četiri jajeta (Pasuljević, 1965; Gruber, 1981). Mlade jedinke se izliježu nakon 9 tjedana. Ivanjski rovaš se hrani manjim vrstama člankonožaca (jednokrilci, opnokrilci, tvrdokrilci, pauci, itd.) te kolutićavcima (Pasuljević, 1975; Gruber, 1981; Herczeg i sur., 2007), dok se njime hrane neke ptice, sisavci, ali i drugi gušteri (npr. Lacerta viridis – zelembać) (Gruber, 1981). - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
U opadanju; postoji vidljiv negativan trend u obje poznate populacije u Hrvatskoj (Szövényi i Jelić, 2011). Na globalnom nivou trend je stabilan (Böhme i sur., 2009b).
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Ivanjski rovaš spada u termofilne guštere porodice Scincidae čiji je centar radijacije u toplim tropskim krajevima, primarno na južnoj zemljinoj polutci. Ova vrsta jedini je predstavnik ove porodice u Europi te ujedno i najsjevernije rasprostra- njena vrsta skinka. Porodica Scincidae obuhvaća više od 1200 opisanih vrsta i druga je najbrojnija porodica iza porodice Gekkonidae. Ivanjski rovaš je u Europi rasprostranjen od južnih dijelova Slovačke preko Mađarske, većeg dijela Srbije (Tomović i sur., 2001), južnog i istočnog dijela Rumunjske, Bugarske, Makedonije, Albanije i Grčke (uključujući i Egejske i Jonske otoke) do središnjeg i zapadnog dijela Turske (Gruber 1981; Gasc i sur., 1997). Vrsta je samo jednom zabilježena za Bosnu i Hercegovinu i to u istočnom dijelu zemlje u blizini Tuzle (Sofradžija, 1978). - Nacionalna rasprostranjenost
U Hrvatskoj je ivanjski rovaš zabilježen samo na vrlo malenom području u Parku prirode Papuk te na nekoliko lokaliteta u gradu Iloku i bližoj okolici (Szoveny i Jelić, 2011). Na Papuku je vrsta ograničena na vrlo maleno područje toplih južnih padina vrhova Turjak-Mališćak-Pliš iznad Velike. U bližoj okolici ustvrđeno je još nekoliko lokaliteta s odgovarajućim uvjetima, ali ivanjski rovaš nije pronađen. Istraživanja pokazuju da je vrsta izrazito selektivna oko odabira mikrostaništa i ta karakteristika primarno određuje rasprostranjenost (Jelić i sur., 2010). Janev Hutinec i sur. (2006) još spominju i zapis o pronalasku ivanjskog rovaša u blizini Donjeg Miholjca (zapisi u Arhivu vlastelinstva Prandau, Donji Miholjac). Navedeni lokalitet je provjeren u više navrata, ali bez uspjeha (Szövény i Jelić, 2011).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Squamata - Podrazred
- - Nadred
- - Red
undefined - Porodica
Scincidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
- - Ostala hrvatska imena
- Strana imena
- Locus typicus
-
- Bibliografija
- -