CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Riječna kornjača/Balkan Terrapin/Mauremys rivulata. SNIMIO/PHOTO BY BOJAN KARAICA

Riječna kornjača

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
-

Šifra
HRCP003961

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN B1+2ab(ii, iii); C1+2a(i))

Datum procjene
04.12.2012.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jelić, D., Podnar Lešić, M., Bogdanović, T., Kuljerić, M., Koren, T., Treer, D., Šalamon, D., Lončar, M., Janev Hutinec, B., Mekinić, S., Jelić, K. (2012): Mauremys rivulata (Valenciennes, 1833) (HRCP003961). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3961 (DOI: https://doi.org/10.71545/9nyw-1b27). Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Dušan Jelić
    Martina Podnar Lešić
    Tomislav Bogdanović
    Marija Kuljerić
    Toni Koren
    Dag Treer
    Dragica Šalamon
    Mila Lončar
    Biljana Janev Hutinec
    Stjepan Mekinić
    Katja Jelić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    NE
  • Europska procjena
    LC
  • Mediteranska procjena
    LC
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Riječne kornjače ugrožene su ubrzanim nestankom, degradacijom i fragmentacijom staništa zbog urbanizacije (DT 1.1, 1.2, 1.3), regulacijom vodotoka i neodržavanjem vodenih staništa (DT 7.2). Takav primjer štetne regulacije jesu kanali i tunel za odvod poplavnih voda u Konavoskom polju, čime se brzo odvodi velika količina vode, a tijekom ljeta dolazi do velikih suša i nedostatka vode. Riječna kornjača zbog svoje specifične ekologije, dosta vremena provodi na kopnu tražeći pogodna mjesta za polaganje jaja i hibernaciju te su stoga vrlo osjetljive na problem stradavanja na prometnicama (DT 4.1). Bez održavanja, prepušteni eutrofikaciji i zatrpavanju, nestaju lokve kao refugiji od presudne vrijednosti za bioraznolikost faune krškog mediteranskog područja. Infrastrukturni razvoj donosi promjene vodenog režima i saliniteta što šteti riječnim kornjačama: npr. zapuštanjem, zatrpavanjem i obzidavanjem kanala kod Stona, kanaliziranjem prirodnih tokova oko Konavočice (DT 7.2) te zatrpavanjem lokava građevinskim otpadom u Konavlima (DT 9.4) ili organskim otpadom s farmi u Stonu (DT 9.3). Zbog izoliranosti populacija u Hrvatskoj i malog broja jedinki, životinje su izložene parenju u srodstvu (inbreeding) (S 2.3). Predatori nedoraslih, mladih jedinki i jaja, na koje valja obratiti pozornost su invazivni mungos (DT 8.1) te populacije divljih svinja (DT 8.2). Utjecaj invazivnih riba (gambuzije, američki somić i dr.) i puževa introduciranih s Neretve i iz Hercegovine na pojedina staništa riječne kornjače nije poznat. Važan uzrok ugroženosti na području Stona je nenamjerno ubijanje kornjača korištenjem vrša za lov žaba i riba (DT 5.4) u kojima se one utapaju jer ostaju zarobljene pod vodom i ne mogu disati. Jedan od uzroka ugroženosti su i pesticidi, osobito fungicidi na osnovi bakra (intenzivno voćarstvo, vinogradarstvo, povrtlarstvo i maslinarstvo oko Stona i Grude) i herbicidi (DT 9.3), jer utječu na razvoj jaja.
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1 Stambeni i poslovni kompleksi, 1.1 Stambena i urbana područja, 1.2 Komercijalna i industrijska područja, 1.3 Turistička i rekreacijska područja, 4 Prometni koridori i komunalni vodovi, 4.1 Ceste i željezničke pruge, 5 Korištenje bioloških resursa, 5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa, 7 Preinake prirodnih sustava, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 8 Invazivne i druge problematične vrste, genetski materijal i bolesti, 8.1 Invazivne nezavičajne/strane vrste/bolesti, 8.2 Problematične zavičajne vrste/bolesti, 9 Onečišćenje, 9.3 Otpadne tekućine iz poljoprivrede i šumarstva, 9.4 Smeće i kruti otpad
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    -
  • Postojeće mjere očuvanja
    11. Svojta je uključena u međunarodnu legislativu, 12. Svojta je podvrgnuta nekoj međunarodnoj kontroli upravljanja/trgovine
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Riječna kornjača je strogo zaštićena svojta Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05; 139/08; 57/11). Nalazi se na Dodatku II i IV Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore Europske unije (Direktiva o staništima) te na Dodatku II Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa. Riječna kornjača je navedena u Nacionalnoj ekološkoj mreži kao ciljna vrsta za sljedeća ekološki značajna područja: Gornji Majkovi – lokve, Snježnica i Konavosko polje, Ljuta, Lokva u Prljevićima, lokva u selu Podimoč, kanali u Stonskom polju (dva područja) i akumulacija Orašac.
  • Potrebne mjere očuvanja
    1. Zaštita kopna/voda, 1.1. Zaštita područja/površine, 1.2. Zaštita resursa i staništa, 2. Upravljanje kopnom/vodama, 2.1. Upravljanje područjem/površinom, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 3. Upravljanje vrstama, 3.1. Upravljanje vrstom, 4. Edukacija i svijest, 4.2. Trening, 4.3. Svijest i komunikacija, 5. Zakon i politika, 5.2. Politika i regulativa, 5.4. Usklađenost i provedba, 6. Životni, ekonomski i drugi poticaji, 6.1. Povezana poduzeća i životne alternative
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Zbog izrazito brzog pada brojnosti populacija, primarno je da se što prije izradi i usvoji Plan upravljanja s akcijskim planom zaštite riječne kornjače u Hrvatskoj (CA 3.1). Budući da je osnovni problem populacija riječne kornjače u Hrvatskoj uništavanje staništa i nedostatak refugija, potrebna je zaštita područja na kojima živi ova vrsta u kategoriji herpetoloških rezervata (CA 1.1, 1.2). Na području Konavočice, njenih pritoka i stajaćih voda, kao i na području Stona, potrebno je kontrolirati uporabu vode i regulacijske zahvate na vodenim tijelima u skladu s državnim zakonima i konvencijama (CA 2.1). Preporuča se uspostava in situ centra za zaštitu i razmnožavanje konavoske populacije, koji bi trebao biti smješten na području s najvećom gustoćom jedinki. Stonskoj populaciji prijeti izumiranje ukoliko se hitno ne poduzmu akcije restauracije staništa, prvenstveno kontrole načina održavanja kanala i tipa obale (CA 2.3). Ukoliko se pokaže da je populacija već izumrla, potrebna je i uspostava programa reintrodukcije nakon obnove staništa. Nužna je kontrola ilegalne uporabe ribarskih vrša te uporabe pesticida, odnosno sadržaja bakra u vodi i u tlu na ograničenom području uz kanale (CA 2.1, 5.4). Također je potrebno integrirati mjere zaštite u lokalne i regionalne prostorne planove (CA 5.2).
  • Potrebna istraživanja
    1. Istraživanje, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3. Praćenje stanja, 3.1 Trendovi populacije
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    Na području Neretve potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdila brojnost i stanje populacije (RN 1.2, 3.1).
  • Biologija vrste
  • Opis
    Ova je kornjača srednje veličine, s duljinom karapaksa (leđna strana oklopa) između 14 i 21 cm (Wischuf i Busack, 2001; Ayaz i Budak, 2008), pri čemu su ženke veće od mužjaka (Šalamon, 2006b). Oklop riječne kornjače je spljošten i ovalno izdužen. Osnovna boja karapaksa je tamna sivosmeđa ili zelenkasta dok su rubovi pločica tamnije, crne boje. Mladi primjerci su živahnijih boja, s retikulacijama karapaksa. Plastron (trbušna strana oklopa) je crvenosmeđe do crne boje s svijetlim vanjskim uglovima ploča. Boja plastrona kod starijih primjeraka često izblijedi. Temeljna boja mekih dijelova životinje je tamna, nalik boji karapaksa te se na vratu i nogama javljaju longitudinalne blijedožute linije (Rifai i Amr, 2004).
  • Staništa
    A.1.1.1. Stalne stajaćice, A.2.2.1. Povremeni vodotoci, A.2.3.1. Brzi, turbulentni vodotoci , A.2.4.1. Kanali sa stalnim protokom, A.2.4.2. Kanali s povremenim protokom, A.2.7.2.1. Neobrasle i slabo obrasle kamenite i stjenovite obale tekućica, A.2.7.3.1. Strme odronjene obale tekućica, A.4.1.1. Tršćaci i rogozici, B.1.4.2. Dalmatinske vapnenačke stijene, B.2.2. Ilirsko-jadranska, primorska točila, C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci, C.3.6. Kamenjarski pašnjaci i suhi travnjaci eu- i stenomediterana, D.3.1. Dračici, D.3.4. Bušici, E.3.5. Primorske, termofilne šume i šikare medunca, E.8.2. Stenomediteranske čiste vazdazelene šume i makija crnike, I.1.1.1.1. Zajednica smeđe slezenice i mesnatog klobučića, I.1.3.1.5. Utrine ljulja utrinca i prilegle djeteline, I.2.1. Mozaici kultiviranih površina, I.2.2.2. Ekstenzivno obrađivane oranice, I.3.1. Intenzivno obrađivane oranice na komasiranim površinama, I.5.1. Voćnjaci , I.5.2. Maslinici, I.5.3. Vinogradi, I.7.1.3. Zeljasta vegetacija na međama kultiviranih površina, J.1.1. Aktivna seoska područja
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Riječna kornjača je mediteranska (Fritz i sur., 2008), uglavnom nizinska vrsta, iako dolazi i do 900 m nadmorske visine. Najveći dio aktivne sezone povodi u rijekama, potocima, kanalima za navodnjavanje, izvorima, lokvama, jezerima i močvarama u populacijama visoke gustoće (Ayaz i Budak, 2008). Preferira mirnije vode (Tok, 1999) s muljevitim dnom i vegetacijom te ne dolazi u brzim (reguliranim) dijelovima toka rijeka. Kao i u ostatku europskog dijela areala, često je simpatrična s barskom kornjačom (Beshkov i Nanev, 2006; Chelazzi i sur., 2007) koja se nalazi češće i na širem rasponu mikrostaništa (Šalamon, 2007; Šilić, 2006). Iako podnosi širi spektar temperatura, brzine vode, saliniteta, pH i organskog sastava te onečišćenja koji se često mijenjaju na njenim staništima tijekom različitih sezona (Sids i Gasith, 1985), za očuvanje ove vrste ključna je prisutnost kompleksnog sustava mikrostaništa koji uključuje tekućice, stajaćice, livade i brdoviti teren, koje različito koristi ovisno o sezoni, spolu i dobi (Chelazzi i sur., 2007). Za uspješnu inkubaciju jaja ove vrste potrebna su područja s više fiziološki vlažnih dana (Busack i Ernst, 1980), što klimatološki odgovara najjužnijem dijelu Hrvatske s većim prosjekom padalina od središnje Dalmacije te jačim intenzitetom krajem kolovoza i tijekom rujna. Najvažnija mikrostaništa za polaganje jaja su travnjaci u blizini vodenih tijela koja se koriste za parenje. Razdoblje parenja je u proljeće, od travnja do sredine lipnja, ovisno o području. Parenje se odvija pod vodom, iako je povremeno moguće i na kopnu (Rifai i Amr, 2004). Pri parenju ženka može biti izložena ozbiljnim ugrizima na području glave i vrata. Mužjaci ponekad pokazuju agresivno suparničko ponašanje. Četiri do šest jaja ženka polaže u lipnju i srpnju, a u pojedinim regijama to razdoblje može trajati i do sredine kolovoza (Siebenrock, 1913).
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    Iako je globalno riječna kornjača ocijenjena najmanje zabrinjavajućom svojtom, bilježi se izumiranje čitavih populacija riječne kornjače u zapadnom dijelu areala, na Kreti i Egejskim otocima u Grčkoj (Chelazzi i sur., 2007), u Makedoniji (Petrov i sur., 2006) i u Turskoj (Atatur, 1995). Brojčano je riječna kornjača u Hrvatskoj u opadanju, na račun drastičnog smanjenja stonske populacije unatrag posljednjih 20 godina. Do 2009. ova je populacija bila na samom rubu izumiranja (Šalamon, 2006a, 2007, 2008; Strišković, 2009) dok se od 2012. može smatrati i vjerojatno izumrlom (Jelić i sur., 2012c).
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Na području Europe areal je ograničen na Balkanski poluotok te je možemo pronaći na području od zapadne Turske do jugoistoka Europe: jugoistočna Makedonija, južna Bugarska, dio kopna Grčke, ali i na mnogim egejskim i jonskim otocima (Jonski poluotok, Limnos, Lesbos, Paros, Sifnos, Rodos, Korf, Milos, Tinos), Kreta. Nadalje, dolazi na Cipru, u Albaniji, Crnoj Gori, i u Hrvatskoj na krajnjem jugu Dalmacije (Wischuf i Busack, 2001). Osim na Balkanu, nalazimo je i na mediteranskom području europske i azijske Turske, u obalnoj Siriji, Libanonu, čitavom Jordanu (Al-Quran, 2009) te sjevernom i centralnom Izraelu (Fritz i Wischuf, 1997) i Palestini, uključujući pojas Gaze (Abd Rabou i sur., 2007).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U Hrvatskoj su poznate tri populacije na malim fragmentima međusobno izoliranih staništa te ukupno broje oko petstotinjak odraslih jedinki. Malobrojni i diskontinuirani lokaliteti na kojima je zabilježena u Hrvatskoj redom uključuju staništa s izrazitim ljudskim utjecajem: južni dio Konavoskog polja (površinski najveća populacija), od obronaka Snježnice prema granici s Crnom Gorom (Koren i Šalamon, 2009), Stonsko polje gdje dolazi i u bočatoj vodi te obalno zaleđe između Stona i Konavala prema granici s Hercegovinom (Majkovi, Prljevići) (Šalamon i Šilić, 2008). Populacija u Majkovima ima na raspolaganju široki sustav mikrostaništa potrebnih za riječnu kornjaču, stabilnu populaciju i vrlo očuvano stanište na području s malim ljudskim utjecajem. Stonska populacija je potencijalno izumrla ili je na rubu izumiranja jer na ovom lokalitetu nije zabilježena ni jedna jedinka od 2009. godine, unatoč višestrukim posjetima. Riječna kornjača je 2012. godine zabilježena i na području ušća Neretve, točnije u okolici jezera Desni (Tomislav Bogdanović, osobna komunikacija). Distribucija i veličina ove populacije još nije istraživana, ali se pretpostavlja da je izrazito malena s obzirom da je ostala neotkrivena toliko dugo vremena. Južnu Dalmaciju zahvaća sjeverna i zapadna granica areala ove vrste te su populacije u Hrvatskoj izolirane od ostatka areala. Geografsku mogućnost kontakta s populacijom iz rijeke Sutorine u Crnoj Gori potrebno je tek istražiti. Stari literaturni navodi izuzev Stona (Karaman, 1939) navode još samo Rijeku Dubrovačku (Schreiber, 1912; Karaman, 1939), odnosno Omblu (Wischuf i Busack, 2001) koja nije potvrđena istraživanjima u posljednjih osam godina


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Testudines
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    undefined
  • Porodica
    Geoemydidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Turtle Taxonomy Working Group [Rhodin, A. G. J., J. Iverson, R. Bour, U. Fritz, A. Georges, et al.], 2021: Turtles of the World: Annotated Checklist and Atlas of Taxonomy, Synonymy, Distribution with maps, and Conservation Status (9th ed.). Chelonian Research Monographs, no. 8. x + 472.
    Turtle Taxonomy Working Group [van Dijk, P. P., J. Iverson, A. Rhodin, H. Shaffer, and R. Bour], 2014: Turtles of the World, 7th Edition: Annotated Checklist of Taxonomy, Synonymy, Distribution with maps, and Conservation Status. Chelonian Research Monographs, no. 5, v. 7. 329-479.
  • Ostala hrvatska imena
  • Strana imena
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • -