CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Crni daždevnjak/ Alpine Salamander/ Salamandra atra SNIMIO/PHOTO BY DUŠAN JELIĆ

Crni daždevnjak

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
-

Šifra
HRCP003960

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(DD -)

Datum procjene
04.12.2012.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jelić, D., Podnar Lešić, M., Bogdanović, T., Kuljerić, M., Koren, T., Treer, D., Šalamon, D., Lončar, M., Janev Hutinec, B., Mekinić, S., Jelić, K. (2012): Salamandra atra Laurenti, 1768 (HRCP003960). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3960 (DOI: https://doi.org/10.71545/ry1v-xj13). Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Dušan Jelić
    Martina Podnar Lešić
    Tomislav Bogdanović
    Marija Kuljerić
    Toni Koren
    Dag Treer
    Dragica Šalamon
    Mila Lončar
    Biljana Janev Hutinec
    Stjepan Mekinić
    Katja Jelić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    LC
  • Europska procjena
    LC
  • Mediteranska procjena
    LC
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    U Hrvatskoj su uzroci još nedovoljno istraženi. Vlažna staništa poput planinskih šuma od iznimne su važnosti za ovu vrstu jer se njezino disanje odvija gotovo isključivo preko kože i ždrijela, a kako bi disanje bilo uspješno, koža mora biti vlažna. Osnovni uzroci ugroženosti ove vrste su nekontrolirano krčenje šuma (DT 5.3), čime dolazi do promijene mikroklimatskih uvjeta i unatoč kasnijoj obnovi mladom šumom (S 1.2), te izgradnja cestovne i turističke infrastrukture (npr. izgradnja skijališta) (DT 1.3, 4.1, 6.1). Budući da su populacije u Hrvatskoj odvojene od glavnine areala ove vrste, moguće je da je imigracija onemogućena ili vrlo ograničena. Izoliranost populacija crnog daždevnjaka odražava se u niskoj genetskoj raznolikosti populacija, što ovu vrstu čini još ranjivijom na negativne utjecaje iz okoliša (Riberon i sur., 2001). Disanje kroz kožu također čini ovu vrstu osjetljivijom na kožne infekcije jer vrlo lako dovode do smrti životinja zbog gušenja. Poznato je da su čak i planinske vrste vodozemaca u netaknutoj prirodi nacionalnih parkova nestale zbog širenja kožne infekcije uzrokovane gljivicama iz koljena Chytridiomycota. Gljivice koljena Chytridiomycota jedan su od uzroka masovnog izumiranja vodozemaca diljem svijeta (Pough i sur., 2002) pa tako predstavljaju potencijalni razlog ugroženosti i u Hrvatskoj (DT 8.1, 8.2). Niske temperature i vlažna staništa karakteristična za crnog daždevnjaka pogoduju razvoju i širenju ovih gljivica (Daszak i sur., 1999) te je potrebno pratiti njihovu prisutnost u Hrvatskoj.
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1 Stambeni i poslovni kompleksi, 1.3 Turistička i rekreacijska područja, 4 Prometni koridori i komunalni vodovi, 4.1 Ceste i željezničke pruge, 5 Korištenje bioloških resursa, 5.3 Sječa i iskorištavanje drveta, 6 Ljudsko zadiranje i uznemiravanje, 6.1 Rekreacijske aktivnosti, 8 Invazivne i druge problematične vrste, genetski materijal i bolesti, 8.1 Invazivne nezavičajne/strane vrste/bolesti, 8.2 Problematične zavičajne vrste/bolesti
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    -
  • Postojeće mjere očuvanja
    3. Određena su područja očuvanja, 4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području, 11. Svojta je uključena u međunarodnu legislativu, 12. Svojta je podvrgnuta nekoj međunarodnoj kontroli upravljanja/trgovine
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Crni daždevnjak je strogo zaštićena svojta Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05; 139/08; 57/11). Nalazi se na Dodatku IV Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore Europske unije (Direktiva o staništima) te na Dodatku II Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih. Postojanje parkova prirode Žumberak – Samoborsko gorje i Učka te nacionalnog parka Risnjak doprinosi boljoj preventivnoj zaštiti ove vrste na dijelu njenog rasprostranjenja u Hrvatskoj iako ne jamči njezino očuvanje ukoliko se ne stekne bolji uvid u ekologiju i populacijske trendove vrste. Crni daždevnjak je naveden u Nacionalnoj ekološkoj mreži kao ciljna vrsta za sljedeća ekološki značajna područja: Žumberak – Samoborsko gorje te Bijele i Samarske stijene.
  • Potrebne mjere očuvanja
    4. Edukacija i svijest, 4.3. Svijest i komunikacija
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    U svrhu prikupljanja podataka moguća je uspostava online servisa za planinare i zaljubljenike u prirodu gdje će moći dojaviti viđenje crnog daždevnjaka (CA 4.3).
  • Potrebna istraživanja
    1. Istraživanje, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3. Praćenje stanja, 3.1 Trendovi populacije
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    Bitno je prvenstveno provesti sustavnu inventarizaciju lokaliteta gdje ovu vrstu možemo pronaći u Hrvatskoj, s naglaskom na nadmorsku visinu kao ograničavajući čimbenik te istražiti njenu biologiju i ekologiju (RN 1.2). Potrebno je uspostaviti praćenje populacija crnog daždevnjaka na poznatim lokalitetima kako bi se mogao pratiti njihov trend (RN 3.1). Na taj način moći će se procijeniti stvarna ugroženost ove vrste u Hrvatskoj te provesti odgovarajuće mjere zaštite ukoliko se one pokažu potrebnima.
  • Biologija vrste
  • Opis
    Odrasle jedinke crnog daždevnjaka mogu narasti i do 16 cm duljine (uključujući i rep). Koža im je jednolične crne, sive do smeđe boje bez pjega. Bočni, rebreni nabori izraženi su više nego u srodne vrste šarenog daždevnjaka (Kryštufek i Janžeković, 1999; Arnold, 2004; Lelo i sur., 2008). Iako nije upozoravajuće obojen, crni daždevnjak ima otrovne žlijezde kao i šareni daždevnjak, iz kojih u slučaju opasnosti može izlučiti otrov mliječno-bijele boje kako bi se obranio (Große, 1994; Arnold, 2004).
  • Staništa
    B.1.3. Alpsko-karpatsko-balkanske vapnenačke stijene , B.1.4.1. Kvarnersko-liburnijske vapnenačke stijene, E.4. Brdske bukove šume, E.5. Gorske i visokogorske mješovite šume bukve i jele, E.6. Pretplaninske bukove šume, E.7. Kontinentalne crnogorične šume
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Ova planinska vrsta vodozemca naseljava vlažna šumska staništa, a jedinstvena je u Hrvatskoj jer je potpuno kopnena, tj. ne ovisi o vodenim tijelima za razmnožavanje. Tako na nižim nadmorskim visinama, na mjestima gdje se nalaze razne stajaćice i tekućice, poput lokvi i potoka, dolazi u kompeticiju s pjegavim daždevnjakom te ih tamo u pravilu nema (Jeran i sur., 2011). Tijekom dana i u suhom razdoblju skrivaju se ispod kamenja, panjeva i sl. (Arnold, 2004), a nakon obilnije kiše ponekad ih se može naći i u iznenađujuće velikom broju. Aktivni su noću, a nakon kiše ponekad i danju. Vrstu možemo pronaći na visinama od 400–3000 metara nadmorske visine iako se optimum nalazi između 800–2000 metara nadmorske visine (Griffiths, 1996; Kryštufek i Janžeković, 1999; Arnold, 2004; Andreone i sur., 2009). Ovakva rasprostranjenost dijelom je posljedica završetka pleistocenskih oledbi, omogućivši nastanjivanje planinskih lanca nakon smanjenja ledenog pokrivača. To je uzrokovalo veću ili manju fragmentaciju populacija ove vrste duž cijelog areala zbog ograničene mogućnosti migracije među planinskim lancima. Fragmentiranost potvrđuju rezultati analize mitohondrijske DNA gdje je utvrđena niska genetička raznolikost unutar pojedinih populacija što je indikacija njihove izoliranosti (Riberon i sur., 2001). Crni daždevnjak je vrlo teritorijalan te se ne udaljava daleko od svojeg skloništa (Gaultier i Miaud, 2003). Parenje se odvija na kopnu u ljetnim mjesecima (Luiselli i sur., 2001; Jeran i sur., 2011). Omjer spolova je 1 do 2 mužjaka na jednu ženku (Kalezić i sur., 2000; Luiselli i sur., 2001).
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    Globalno je u opadanju (Andreone i sur., 2009) dok je trend u Hrvatskoj nepoznat.
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Glavnina areala nalazi se u Alpama pokrivajući jugoistočnu Francusku, sjevernu Italiju, Švicarsku, Lihtenštajn, Austriju, južnu Njemačku te sjeverozapadni dio Slovenije (Andreone i sur., 2009). Manji dio areala nalazi se na tri odvojena područja na Dinaridima. Prvo takvo područje pokriva južnu Sloveniju i Hrvatsku od Žumberka preko Gorskog kotara i Kapele do Učke i Ćićarije. Drugo područje nalazi se u južnoj Bosni i Hercegovini (Lelo i sur., 2008; Šunje i Lelo, 2010) dok treće pokriva područje istočne Crne Gore, sjeverne Albanije te zapadnog Kosova (Griffiths, 1996; Krizmanić, 1997; Kalezić i sur., 2000; Arnold, 2004; Andreone i sur., 2009).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Nalazi za ovu vrstu u Hrvatskoj iznimno su malobrojni te će se prava rasprostranjenost tek trebati istražiti. Do sada je njena prisutnost dokazana na Čabarskoj polici (Edo Hadžiselimovic, osobna komunikacija 2011) te Žumberku, Ćićariji, Učkoj, Gorskom kotaru (Risnjak, Bijele i Samarske stijene, Kapela) (Kletečki, 1990; Grbac i sur., 2006; Jeran i sur., 2011).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Amphibia
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Caudata
  • Porodica
    Salamandridae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    https://www.gbif.org/occurrence/download/0055570-200613084148143
  • Ostala hrvatska imena
  • Strana imena
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • -