CRVENI POPIS
Natrag
Češnjača/Common Spadefoot/Pelobates fuscus SNIMIO/PHOTO BY DUŠAN JELIĆ
Češnjača
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
-
Šifra
HRCP003959
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(DD -)
Datum procjene
03.12.2012.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Jelić, D., Podnar Lešić, M., Bogdanović, T., Kuljerić, M., Koren, T., Treer, D., Šalamon, D., Lončar, M., Janev Hutinec, B., Mekinić, S., Jelić, K. (2012): Pelobates fuscus (Laurenti, 1768) (HRCP003959). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3959 (DOI: https://doi.org/10.71545/bscn-n958). Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Dušan Jelić
Martina Podnar Lešić
Tomislav Bogdanović
Marija Kuljerić
Toni Koren
Dag Treer
Dragica Šalamon
Mila Lončar
Biljana Janev Hutinec
Stjepan Mekinić
Katja Jelić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
- Globalna procjena
LC - Europska procjena
LC - Mediteranska procjena
LC - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
Ova vrsta je vrlo osjetljiva na promjene u okolišu, a osobito na strukturu tla te na kvalitetu vodenih staništa zbog produženog ličinačkog razdoblja. Staništa na kojima obitava pod velikim su antropogenim pritiskom. Razvoj naselja i infrastrukture te intenziviranje poljoprivrede uzrokuje nestanak, fragmentaciju i degradaciju staništa (DT 1.1, 1.2). Među glavnim uzrocima ugroženosti ove vrste su zagađenja slatkovodnih staništa – otpadne vode domaćinstava i industrije te otjecanja s poljoprivrednih površina (uključujući eutrofikaciju mrjestilišta) (DT 9.1, 9.2), zatim isušivanje i zatrpavanje močvarnih staništa (DT 7.3), unos riba i rakova u vodene površine gdje se razmnožavaju (DT 8.1) itd. Herbicidi imaju veliki utjecaj na stopu preživljavanja punoglavaca zbog smanjivanja količine vegetacije u vodenim staništima, a time i pogodnih skrovišta za velike punoglavce. Vrsta je također ugrožena uništavanjem kopnenih staništa (npr. livada), intenziviranjem uzgoja stoke (DT 2.3) i masovnim stradavanjem na prometnicama (DT 4.1). Međutim, pojedine antropogene aktivnosti, poput prokapanja kanala i lokvi za navodnjavanje te krčenja šumskih putova, mogu pozitivno utjecati na lokalnu rasprostranjenost. Vrsta je prisutna i u urbanim područjima ako postoji pogodno stanište, ali je obično na takvim mjestima brojnost jedinki niska (Kuzmin i Andreone, 1999; Nystrom i sur., 2002; Eggert i sur., 2006). - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
1.1 Stambena i urbana područja, 1.2 Komercijalna i industrijska područja, 2.3 Uzgoj stoke na farmama i rančevima, 4.1 Ceste i željezničke pruge, 7.3 Ostale preinake ekosustava, 8.1 Invazivne nezavičajne/strane vrste/bolesti, 9.1 Otpadne vode iz domaćinstava i gradske otpadne vode, 9.2 Industrijske i vojne otpadne tekućine - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
- - Postojeće mjere očuvanja
11. Svojta je uključena u međunarodnu legislativu, 12. Svojta je podvrgnuta nekoj međunarodnoj kontroli upravljanja/trgovine - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Češnjača je strogo zaštićena svojta Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05; 139/08; 57/11). Nalazi se na Dodatku IV Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore Europske unije (Direktiva o staništima) te na Dodatku II Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa. - Potrebne mjere očuvanja
2. Upravljanje kopnom/vodama, 2.1. Upravljanje područjem/površinom, 2.2. Kontrola invazivnih/problematičnih vrsta, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 4. Edukacija i svijest, 4.3. Svijest i komunikacija, 5. Zakon i politika, 5.4. Usklađenost i provedba - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Restauracija staništa poput obnavljanja i izrade novih vodenih staništa (lokvi i sl.) te stvaranje otvorenih kopnenih staništa s naglaskom na migratorne koridore povećava mogućnost preživljavanja populacija (CA 2.1, 2.3). Poželjno je uklanjanje riba i rakova s lokacija mriještenja dovedenih posredstvom čovjeka (CA 2.2). Prilikom obnove starih i izgradnje novih cesta potrebno je izgraditi i podzemne prijelaze za male divlje životinje (vodozemce) (CA 2.3). Ova mjera je posebice važna na prometnicama sa zabilježenim crnim točkama i stradavanjima češnjače kao što je slučaj u Baranji te okolici Koprivnice (podaci HHD Hyla). Potrebno je provoditi strožu kontrolu primjene pesticida i umjetnih gnojiva u poljoprivredi te ograničiti istu na osobito osjetljivim područjima (CA 4.3, 5.4). - Potrebna istraživanja
1. Istraživanje, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 3. Praćenje stanja, 3.1 Trendovi populacije, 3.4 Trendovi staništa - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
Treba provesti sistematska istraživanja rasprostranjenosti vrste (posebice u sjeverozapadnom dijelu areala – područja uz rijeku Muru, Dravu i Savu), populacijska istraživanja te istraživanja ekologije vrste i prisutnih uzroka ugroženosti (RN 1.2, 1.3, 1.5). Također je potrebno provoditi praćenje na staništima sa snažnim populacijama (RN 3.1, 3.4) kao npr. područje Baranje, okolica Našica, Vukovara, Vinkovaca itd.
- Biologija vrste
- Opis
Češnjača je žaba robusnog tijela duljine 5–9 cm. Mužjaci su manji od ženki. Ima velike oči s okomitim zjenicama. Koža je s gornje strane žućkaste, smećkaste ili sivkaste boje s tamnim mrljama, trbuh je svijetli, ponekad sa sivim mrljama. Bokovi i ponekad leđa su posuti narančastim pjegama. Ima relativno kratke udove, na stražnjim nogama ima izrazito razvijene metatarzalne kvržice pomoću kojih se ukapa u zemlju. Mužjaci nemaju vokalnu vrećicu i oba spola se glasaju. Ličinke su vrlo veliki punoglavci, ukupne dužine do 18 cm, s uočljivim očima. Prilikom izlaska iz jaja su crnožuti, a tijekom razvoja postanu odozgo smećkasti dok su bokovi i trbuh bijeli do zlatni s tamnim mrljama (Kuzmin i Andreone, 1999; Andreone, 2001; Arnold i Ovenden, 2002; Nystrom i sur., 2002). - Staništa
A.1.1. Stalne stajaćice, A.1.2. Povremene stajaćice, A.4.1. Tršćaci, rogozici, visoki šiljevi i visoki šaševi, C.2.3. Mezofilne livade Srednje Europe, C.3.1. Subkontinentalni suhi travnjaci, C.3.2. Kontinentalne sipine, C.3.3. Subatlantski mezofilni travnjaci i brdske livade na karbonatnim tlima, C.3.4. Europske suhe vrištine i travnjaci trave tvrdače, C.3.7. Panonski slani travnjaci , C.5.1. Šumski rubovi, C.5.2. Šumske čistine, E.3. Šume listopadnih hrastova izvan dohvata poplava, I.1.3. Utrine kontinentalnih, rjeđe primorskih krajeva, I.1.4. Ruderalne zajednice kontinentalnih krajeva, I.1.6. Korovi srednje Europe, I.1.7. Zajednice nitrofilnih, higrofilnih i skiofilnih staništa, I.1.8. Zapuštene poljoprivredne površine, I.2.1. Mozaici kultiviranih površina, I.2.2. Pojedinačne nekomasirane oranice, I.4.1. Intenzivne košanice i pašnjaci - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Zbog fosorijalnog načina života (ukapanje u tlo) obitava na specifičnim staništima, odnosno na nizu različitih staništa koje karakteriziraju meka i rahla tla. Dolazi na šumskim čistinama i rubovima šuma, ponekad i rijetkim šumama, poljima, livadama, stepama i ostalim nizinskim staništima, kao i u vrtovima, parkovima i iskopinama šljunka. Preferira otvorena staništa otvorenog stepskog karaktera s niskom vegetacijom te uglavnom izbjegava vlažna polja i grmovita područja. Jaja polaže većinom u topla, duboka, stalna i stajaća vodena tijela mezotrofnog ili eutrofnog karaktera s visokom koncentracijom otopljenog kisika i dosta vodene vegetacije. To uključuje kanale, lokve, napuštene iskopine, manja jezera i sl. Nalazimo je do 810 m nadmorske visine (Gasc i sur., 1997; Kuzmin i Andreone, 1999; Eggert, 2002; Nystrom i sur., 2002; Eggert i sur., 2006). Ženke mogu doživjeti 12, a mužjaci 7 godina, ipak prosjek godina u populaciji je obično do 4 godine. Spolnu zrelost dostižu s 2–3 godine, mužjaci ranije od ženki (Jehle i sur., 1995; Eggert i Guyétant, 1999; Eggert i Guyétant, 2002). Češnjača je noćna vrsta, koja se danju zakopava u rupe u zemlji koje iskopa stražnjim nogama. Koristi i rupe drugih životinja (npr. glodavaca), a često i iste rupe u više navrata. Jedinke nisu aktivne svaku noć pa između razdoblja aktivnosti može proći i 5 dana. Izbor specifičnih staništa ograničava njihove migratorne sposobnosti te diktira izbor migracijskih putova. Odrasle jedinke provode većinu života u blizini mrjestilišta i rijetko migriraju dalje od 500–1000 m. Hiberniraju od listopada ili studenog do ožujka, također u rupama u zemlji (Eggert i sur., 1999; Kuzmin i Andreone, 1999; Andreone, 2001; Nystrom i sur., 2002; Eggert, 2002; Eggert i sur., 2006). - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
Pretpostavlja se da je vrsta u Hrvatskoj ima negativan trend zbog negativnog pritiska na staništa na kojima obitava.
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Nizinska vrsta rasprostranjena na ravničarskim i blago brdovitim regijama Europe, od istočnih dijelova Nizozemske, Belgije i Francuske, preko Njemačke, Danske, krajnjeg juga Švedske, srednje i istočne Europe, sve do zapadnog Sibira (Rusija) i sjeverozapadnog Kazahstana. Na jugu granicu čine doline rijeka Save i Dunava te Kaspijsko i Crno more. Na području središnjeg Balkana zalazi u doline Velike Morave u Srbiji i Timoka na granici Srbije i Bugarske (Gasc i sur., 1997; Džukić i sur., 2005). Izolirane populacije nalazimo u središnjoj Francuskoj, Bugarskoj (područje Sofije) te u dolini rijeke Po u Italiji (endemska podvrsta Pelobates fuscus insubricus). Česta je vrsta u kontinentalnom dijelu istočne Europe, osim u rubnim područjima. Iako je vrsta sa širokim arealom, pokazuje fragmentiranu rasprostranjenost koja je često ograničena na područja sa specifičnim rahlim tlima. U Bugarskoj, Rumunjskoj i Srbiji dolazi zajedno sa srodnom vrstom P. syriacus, kao što je slučaj i s izoliranom populacijom kod Bospora (Gasc i sur., 1997; Agasyan i sur., 2009a; IUCN, 2011). Zbog skrovitog načina života vrlo se rijetko susreće te su pojedine lokacije zabilježene tek nedavno (Džukić i sur., 2005). - Nacionalna rasprostranjenost
Populacije u Hrvatskoj predstavljaju rubni dio areala ove vrste i rasprostranjene su u kontinentalnom nizinskom dijelu. Više nalaza je zabilježeno jedino na području Kopačkog rita, ostala malobrojna opažanja zabilježena su duž dolina rijeka Save i Drave. Krajem 19. st. je zabilježena na području Rijeke (Depoli, 1898), međutim zbog značajnih promjena staništa ti se nalazi mogu smatrati povijesnima. Također, ovu vrstu za područje sjeverne Dalmacije navodi nekoliko autora tijekom 19. st. međutim bez točnog lokaliteta. Džukić i sur. (2005) smatraju da postoji mnogo indirektnih paleogeografskih, geoloških i paleoekoloških podataka za povijesno postojanje P. fuscus na povoljnim staništima na području Ravnih kotara. Takosonomski status ove vrste i pojedinih podvrsta, još je predmet rasprave i prema Crotini i Andreone (2007) čini se da bi se ipak moglo raditi o kompleksu vrsta.
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Amphibia - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Anura - Porodica
Pelobatidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
(1899-12-31 23:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2000
(1899-12-31 23:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2005
(1899-12-31 23:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2010
Arendt A., R. Gerend, C. Junck, F. Schoos, R. Proess, G. Schmidt 2003. Verbreitungsatlas der Amphibien des Großherzogtums Luxemburg. Ferrantia 37.
Gärdenfors (2000) Rödlistade arter i Sverige 2000
Gärdenfors (ed.) (2010) Rödlistade arter i Sverige 2010
Gärdenfors (ed.), U. (2005) Rödlistade arter i Sverige 2005
Kindvall, Oskar (2004) Lista över svenska groddjur baserad på flera källor.
Kindvall, Oskar (2004-03-17 23:00:00) Lista över svenska groddjur baserad på flera källor.
Looby, A.; Erbe, C.; Bravo, S.; Cox, K.; Davies, H. L.; Di Iorio, L.; Jézéquel, Y.; Juanes, F.; Martin, C. W.; Mooney, T. A.; Radford, C.; Reynolds, L. K.; Rice, A. N.; Riera, A.; Rountree, R.; Spriel, B.; Stanley, J.; Vela, S.; Parsons, M. J. G. (2023). Global inventory of species categorized by known underwater sonifery. Scientific Data. 10(1).
- Ostala hrvatska imena
- Strana imena
- Locus typicus
-
- Bibliografija
- -