CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Veliki vodenjak/Italian Crested Newt/Triturus carnifex SNIMIO/PHOTO BY DAG TREER

Veliki vodenjak

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
-

Šifra
HRCP003956

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(NT [B1+2b (ii, iii, iv)])

Datum procjene
03.12.2012.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jelić, D., Podnar Lešić, M., Bogdanović, T., Kuljerić, M., Koren, T., Treer, D., Šalamon, D., Lončar, M., Janev Hutinec, B., Mekinić, S., Jelić, K. (2012): Triturus carnifex (Laurenti, 1768) (HRCP003956). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3956 (DOI: https://doi.org/10.71545/me0c-p178). Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Dušan Jelić
    Martina Podnar Lešić
    Tomislav Bogdanović
    Marija Kuljerić
    Toni Koren
    Dag Treer
    Dragica Šalamon
    Mila Lončar
    Biljana Janev Hutinec
    Stjepan Mekinić
    Katja Jelić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene

  • Globalna procjena
    LC
  • Europska procjena
    LC
  • Mediteranska procjena
    LC
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    U krškim područjima vrsta je ugrožena zapuštanjem lokvi jer se one sve manje koriste za ljudske djelatnosti (napajanje stoke, navodnjavanje) te tako neodržavane postaju podložne sukcesiji (DT 7.3) (Džukić i Kalezić, 1988; Janev Hutinec i Struna, 2007; Jelić i Marchand, 2009). Mala vodena tijela često su zatrpana otpadom ili raznim materijalom (npr. piljevinom) što uvelike narušava stanište velikog vodenjaka (DT 9.3, 9.4) (Janev Hutinec i Struna, 2007; Jelić i Marchand, 2009). Nestanku lokvi i bara, ili njihovu isušivanju prije no što ličinke vodenjaka uspiju završiti metamorfozu, pridonosi i smanjenje količine oborina posljednjih godina u našim krajevima (DT 11.2) (Romano i sur., 2012). Velik problem je i poribljavanje stajaćica u kojima se razmnožavaju veliki vodenjaci jer se ribe hrane njihovim jajima i ličinkama te tako istiskuju vodenjake iz njihova staništa onemogućujući njihovo uspješno razmnožavanje (DT 8.1, 8.2). U mediteranskom području vrlo je rašireno poribljavanje malih vodenih tijela s gambuzijom (Gambusia holbrooki/affinis) kako bi jele ličinke komaraca. No ove ribice vrlo su opasne za velike vodenjake jer se hrane njihovim ličinkama te mogu uzrokovati potpuni nestanak vodenjaka kao što je to dokazano kod srodnog, kalifornijskog vodenjaka Taricha torosa (DT 8.1) (Gamradt i Kats, 2002). Neograđene prometnice na mjestima gdje se događaju migracije vodenjaka između kopna, gdje provode veći dio godine, i vode, gdje odlaze na razmnožavanje, npr. u blizini bara, također su velik problem jer su to mjesta masovnog stradavanja vodenjaka pod kotačima automobila (DT 4.1). Vodenjake ugrožava i poljoprivreda jer kemikalije poput pesticida ili gnojiva i soli mogu završiti u njihovom vodenom ili kopnenom staništu te utjecati na njihovu smanjenu sposobnost preživljavanja, pogotovo ličinki (DT 9.3). Izgradnja infrastrukture i naselja utječe na fragmentaciju staništa te populacije postaju izolirane i podložnije negativnom utjecaju promjena u okolišu (DT 1.1, 1.2, 1.3).
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1 Stambeni i poslovni kompleksi, 1.1 Stambena i urbana područja, 1.2 Komercijalna i industrijska područja, 1.3 Turistička i rekreacijska područja, 4.1 Ceste i željezničke pruge, 7.3 Ostale preinake ekosustava, 8.1 Invazivne nezavičajne/strane vrste/bolesti, 8.2 Problematične zavičajne vrste/bolesti, 9.3 Otpadne tekućine iz poljoprivrede i šumarstva, 9.4 Smeće i kruti otpad
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    -
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području, 11. Svojta je uključena u međunarodnu legislativu, 12. Svojta je podvrgnuta nekoj međunarodnoj kontroli upravljanja/trgovine
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Veliki vodenjak je strogo zaštićena svojta Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05; 139/08; 57/11). Nalazi se na Dodacima II i IV Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore Europske unije (Direktiva o staništima) te na Dodatku II Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa. Dio areala ove vrste nalazi se unutar zakonom zaštićenih područja, odnosno nacionalnih parkova i parkova prirode. Veliki vodenjak je naveden u Nacionalnoj ekološkoj mreži kao ciljna vrsta za sljedeća ekološki značajna područja: Nacionalni park Plitvička jezera (s Vrhovinskim poljem), Žumberak – Samoborsko gorje, Krbavsko polje, Laudonov Gaj, Korita i Boljun.
  • Potrebne mjere očuvanja
    1. Zaštita kopna/voda, 1.1. Zaštita područja/površine, 2. Upravljanje kopnom/vodama, 2.1. Upravljanje područjem/površinom, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 4. Edukacija i svijest, 4.3. Svijest i komunikacija, 5. Zakon i politika, 5.4. Usklađenost i provedba, 6. Životni, ekonomski i drugi poticaji, 6.2. Zamjena, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode, 6.5. Nenovčane vrijednosti
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Poticati održavanje lokvi, bara i jezera u kojima se razmnožava veliki vodenjak (CA 2.1). To se može postići uklanjanjem otpada, čišćenjem viška vodenog bilja i produbljivanjem korita (Janev Hutinec i Struna, 2007) kao što je napravljeno s dvije lokve u Gorskom kotaru (Sunger) koje nastanjuje veliki vodenjak ali i brojne druge vrste (Jelić i Marchand, 2009) (CA 2.1, 2.3). Potrebna su daljnja istraživanja ekologije velikog vodenjaka te uspostava programa monitoringa (praćenja) na različitim lokacijama (RN 3.1). Posebnu pozornost treba pridati zabrani poribljavanja stajaćica u kojima živi veliki vodenjak i uklanjanju unesenih riba s lokaliteta za koje je poznato razmnožavanje velikog vodenjaka (CA 1.1, 5.4). Informiranje javnosti o važnosti malih stajaćica te omogućavanje aktivnog sudjelovanja u održavanju tih staništa (CA 4.3, 7.1); popularizacija izgradnje malih stajaćica na privatnim zemljištima u području gdje dokazano dolazi veliki vodenjak (npr. kroz subvencije, jačanje turističkih potencijala) (CA 6.2, 6.4, 6.5); definiranje crnih točaka i izgradnja prijelaza za male divlje životinje (vodozemce) ispod prometnica ili potpuno zatvaranje prometnica u razdoblju migracija (CA 2.3); poticanje odgovorne poljoprivrede (odgovorno korištenje kemijskih sredstava) (CA 4.3).
  • Potrebna istraživanja
    1. Istraživanje, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 3. Praćenje stanja, 3.1 Trendovi populacije
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    Potrebno je nastaviti inventarizaciju kako bi se dobio bolji uvid u rasprostranjenost i ugroženost ove vrste u Hrvatskoj u svrhu njene učinkovitije zaštite (RN 1.2, 1.5) te utvrđivanje hibridizacijske zone s velikim dunavskim vodenjakom (Vörös i Arntzen, 2010) (RN 1.3)
  • Biologija vrste
  • Opis
    Veliki vodenjak može narasti do ukupne dužine od 18 cm iako su češći primjerci do 15 cm. Mužjaci su manji od ženki i tijekom sezone razmnožavanja mužjaci u vodi razviju krijestu duž sredine leđa, bijelu prugu duž sredine repa i imaju izraženu nečisnicu. Istovremeno ženke imaju nabrekao trbuh pun neoplođenih jaja zbog čega je u ovom razdoblju lako razlikovati spolove (Griffiths, 1996). Odozgo su tamno smeđe do crno obojani s tamnim pjegama dok je trbušna strana žuta do narančasta s crnim pjegama i šarama. Bijele točkice na donjoj strani glave obično su manje izražene nego kod dunavskog vodenjaka. Kod ženki i mladih može se ponekad vidjeti žuta pruga po sredini leđa. Sličnu prugu imaju i mužjaci kada su u svojoj terestričkoj fazi i nemaju izraženu krijestu (Griffiths, 1996; Arntzen i Wallis, 1999; Kryštufek i Janžeković, 1999; Arnold, 2004; Edgar i Bird, 2006a).
  • Staništa
    A. Površinske kopnene vode i močvarna staništa, A.1. Stajaćice , A.2.2. Povremeni vodotoci, A.2.4. Kanali, A.3.1. Submerzna vegetacija parožina, A.3.2. Slobodno plivajući flotantni i submerzni hidrofiti, A.3.3.1. Zakorijenjene zajednice voda stajaćica, A.4.1. Tršćaci, rogozici, visoki šiljevi i visoki šaševi, A.4.2. Amfibijske zajednice , E.4. Brdske bukove šume, E.5. Gorske i visokogorske mješovite šume bukve i jele, E.6. Pretplaninske bukove šume, E.7. Kontinentalne crnogorične šume, I.8.2. Dvorišta i kućni vrtovi, J.4.3.1.3. Šljunčare, J.5.2.1. Umjetne slatkovodne stajaćice
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Iako preferira brdska područja, može ga se naći od razine mora u mediteranskom području do 1800 m nadmorske visine u podalpskom području rasprostranjenosti (Gasc i sur., 1997). I na kopnu i u vodi aktivan je uglavnom noću. U ožujku i travnju migrira s kopnenog staništa u vodu radi razmnožavanja gdje ostaje do srpnja kada migrira natrag na kopno. Veliki vodenjak provodi oko 4 mjeseca u vodi što je u usporedbi s ostalim velikim vodenjacima iz Triturus cristatus grupe najmanje vremena (Andreone i Giacoma, 1989; Arntzen i Wallis, 1999). U vodi parenje započinje mužjakovim udvaranjem koji izvije svoj trup oblikujući luk, te savije svoj rep, mašući njime u smjeru ženkine glave. U nečisnici mužjaka nalaze se žlijezde koje proizvode feromone te mašući repom stvara struju vode kojom šalje vlastite feromone prema ženki. Nakon što ženka postane zainteresirana, ona počinje pratiti mužjaka. Mužjak se zatim okreće od ženke kako bi položio spermatofor (paketić sjemena na želatinoznoj bazi) na supstrat ispred nje. Ženka, plivajući za mužjakom koji se izmiče, prelazi preko spermatofora te ga svojom nečisnicom pokupi (Malacarne i Vellano, 1987; Hedlund, 1990; Wells, 2007). Oplodnja je unutrašnja i nekoliko dana nakon oplodnje ženka počinje lijegati jaja. To čini tako da svako jaje pojedinačno zalijepi za listić vodene biljke te stražnjim nogama savije listić oko jajeta kako bi ga bolje zaštitila. Lijeganje može potrajati nekoliko tjedana i u tom razdoblju ženka položi oko 200 jaja (Griffiths, 1996). Imaju vanjske škrge za disanje i prvo im izrastu prednje noge, a potom i stražnje. Razvijaju se u vodi od svibnja do rujna (Kletečki, 1995) kada se preobraze, izgube škrge te migriraju na kopno. Tijekom dana i za suhog razdoblja vrijeme provode skriveni ispod panjeva, grana, srušenih stabala i sl. (Janev Hutinec i sur., 2006). Među velikim vodenjacima neotenija je rijetka pojava, no nađene su spolno zrele neotenične jedinke srodne vrste, Triturus macedonicus, u Crnoj Gori (Kalezić i sur., 1994).
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    Regionalno u opadanju zbog nestajanja malih stajaćica poput bara i lokava koje su joj neophodne za razmnožavanje (Romano i sur., 2012). U Hrvatskoj joj je trend također u opadanju iako razmjer i razlozi tog opadanja nisu u potpunosti istraženi.
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Vrsta je rasprostranjena u Italiji duž Apeninskog poluotoka i u Padskoj nizini te na južnim obroncima Alpa. Prisutna je i u južnoj Švicarskoj, Austriji i dijelovima Češke i Mađarske koji graniče s Austrijom. Rasprostranjenost se dalje proteže preko Slovenije te krajnjeg sjeverozapadnog dijela Bosne i Hercegovine. Poznate su i populacije nastale introdukcijom i to u zapadnoj Švicarskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, na Azorskim otocima (Portugal) te u Velikoj Britaniji (Griffiths, 1996; Gasc i sur., 1997; Grossenbacher, 2012; Arnold, 2004; Romano i sur., 2012; Ivanović i sur., 2012). U starijoj literaturi areal vrste prikazan je i duž zapadnog dijela Balkanskog poluotoka sve do Grčke. To područje zapravo naseljava Triturus macedonicus, koji je ranije smatran podvrstom vrste Triturus cristatus (Arntzen i sur., 2007; Wielstra i Arntzen, 2011). Ta činjenica također bitno smanjuje područje rasprostranjenosti velikog vodenjaka, što je jedan od ključnih uvjeta za procjenu ugroženosti određene vrste prema IUCN kriterijima.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U Hrvatskoj ga nalazimo u Istri, Gorskom kotaru, Lici, Krbavskom polju, široj okolici Karlovca, na Žumberku i Samoborskom gorju te porječju Krapine i Save u okolici Zaprešića, Zagreba i Velike Gorice. Prostire se još sjeverno od Medvednice u Hrvatskom Zagorju te na istok sve do Bilogore (Crnobrnja-Isalović i sur., 1997; Džukić i Kalezić, 2004; Edgar i Bird, 2006a). U središnjoj Hrvatskoj, u nizinskim područjima Save i Drave dolazi u doticaj sa srodnim velikim dunavskim vodenjakom (Triturus dobrogicus). U tom području te dvije vrste tvore zonu hibridizacije što otežava njihovu identifikaciju (Arntzen i Wallis, 1999; Edgar i Bird, 2006a). Zona hibridizacije detaljnije je opisana kod velikog dunavskog vodenjaka jer ona ima veći utjecaj na tu vrstu u Hrvatskoj.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Amphibia
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Caudata
  • Porodica
    Salamandridae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Aronsson (2017-01-22 23:00:00) Exceldokument: Främmande arter grunddata.xls Skapat 2016-10-25
    Frost (2020-04-06 13:09:00) Amphibian Species of the World 6.0: an Online Reference
  • Ostala hrvatska imena
  • Strana imena
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • -