CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

bezmirisna rezeda

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP003787

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR B1ab(iii)+2ab(iii); D)

Datum procjene
01.11.2018.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Purger, D. (2018): Reseda inodora Rchb. (HRCP003787). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3787. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Dragica Purger
  • Suradnik/ci
    János Csiky
  • Obrazloženje procjene

  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Ostalo
  • Napomena uz razlog promjene
    Prva procjena vrste.
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Gubitak staništa i promjene na staništu (slabo obrasli travnjaci na lesnom supstratu).
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    4.1 Ceste i željezničke pruge, 7.3 Ostale preinake ekosustava, 8.1.2 Određene vrste
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    -
  • Postojeće mjere očuvanja
    3. Određena su područja očuvanja, 4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    -
  • Potrebne mjere očuvanja
    2.2. Kontrola invazivnih/problematičnih vrsta
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.1 Trendovi populacije, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Reseda inodora je dvogodišnja ili višegodišnja vaskularna biljka visine 20-60 cm. Stablo je uspravno, ponekad od donjeg dijela razgranato. Donji listovi na stablu su lancetasti, ušiljeni, uspravni, 2,5–5 cm dugi, gornji listovi su trostrano dijeljeni, s 1-2 para bočnih režnjeva i velikim terminalnim režnjem. Brakteje su duge 3 mm. Cvjetovi su heksamerni, sa stapkom dužine od 5-8 mm. Zeleni lapovi su dugi oko 5 mm, dok su bijele latice kraće, cca. 3 mm. Prašničke niti su obično narančaste (smeđe-crvene). Listovi čaške pri sazrijevanju ostaju znatno kraći od tobolca, koji je dug 8–10 mm. Therophyta ili hemicryptophyta, cvate od travnja do kolovoza. Postoji mogućnost zamjene sa vrstama koje su zavičajne vrste u mediteranskom području i također imaju bijele latice: R. phyteuma i R. alba, te sa R. odorata koja je česta u kulturi, a ponekad se javlja kao podivljala.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    -
  • Duljina generacije
    Nije poznata.
  • Veličina i trend populacije
    U Baranji je pronađena populacija od 7 odraslih jedinki. Ne može se sa sigurnošću znati, jer nije provjereno, ali je vrlo vjerojatno da se ova pionirska vrsta više ne pojavljuje na rubu vinograda kod sela Stražeman na Papuku.
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Pontsko-panonski florni element. Europska endemska vrsta. Rasprostranjena od nizinskog do brdskog pojasa, od područja uz Volgu preko Balkanskog poluotoka i Mađarske do sjeverne Italije (Soó 1968). Prema Flori Europe zabilježena je u sljedećim zemljama: Bugarska, Mađarska, Italija, Srbija, Rumunjska, Ruska federacija. Unešena je (adventivna) u Njemačkoj i Nizozemskoj.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Zabilježena je u Istočno-panonskoj makroregiji, Baranjskoj mezoregiji, na jednom lokalitetu u Baranji (Bansko Brdo, Zmajevac) (Csiky i sur. 2008), što je za sada jedini potvrđeni lokalitet u Hrvatskoj na kojem raste ova vrsta. U popisu flore Papuka (Pandža 2010) nije navedeno koje su vrste pronađene tijekom istraživanja 2003-2005, pa se ne može zaključiti je li potvrđen nalaz R. inodora koji je naveden u starijoj literaturi (Schulzer i sur. 1866: 146-147: Papuk, u vinogradu kod Stražemana). S obzirom da se ne navode detaljni podaci o nalazištu, niti fotografija ili herbarski primjerak, može se pretpostaviti da se radi o podatku preuzetom iz literature, a što je potvrđeno u usmenoj komunikaciji sa autorom rada o flori Papuka. U Bazi podataka flore Hrvatske navodi se i podatak iz Dalmacije: otok Šolta, uvala Vela luka: uvala Zaglav, ali nije priložen materijal kojim bi se moglo potvrditi da se radi o nalazu bezmirisne rezede, zapravo, može se reći da je vrlo mala vjerojatnost da se R. inodora pojavljuje na Šolti.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Magnoliopsida
  • Podrazred
    Magnoliidae
  • Nadred
    Rosanae
  • Red
    Brassicales
  • Porodica
    Resedaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Ic. Fl. Germ. 2, 1838, p. 22, tab. 99, fig. 4445b; Walp., Rep. 2, 1843, p. 752; Muell. Arg., Mon. Rés. 1857, p. 139, tab. 7, fig. 99 (et in Neue Denkschr. Schw. Ges. Zuer. 16, 1858); Boiss., Fl. Or. 1, 1867, p. 428; Muell. Arg. in DC, Prodr. 16(2), 1868, p. 562; Bolle in Engl, et Prantl, Nat. Pflz. fam. ed. 2, 17b, 1936, p. 690; Czerniak. in Komar., FI. URSS 8, 1939, p 9, p. 609; Yeo in Tutin et al., Fl. Eur. 1, 1964, p. 348. Abdullah and De Witt, Resedaceae, 1978, p. 226., Baza podataka flore Hrvatske (Nikolić 2018).
  • Ostala hrvatska imena
    bezmirisni katanac
  • Strana imena
    Резеда непахучая (rus), szagtalan rezeda (mađ), scentless mignonette (eng), duftlose Resede (njem)
  • Locus typicus
    REICHENBACH, IC. Fl. Germ. 2, 1838, p. 22, tab. 99, fig. 4445b.
  • Bibliografija
  • Borhidi, A., 1993: Social behaviour types of the Hungarian flora, its naturalness and relative ecological indicator values. Janus Pannonius University, Pécs.
    Borhidi, A., 2003: Plant communities of Hungary (in Hungarian). Akadémiai kiadó, Budapest.
    Csiky J., Purger D., Nikolic, T., (2008): Reseda inodora Rchb., a new species of the Croatian flora. Acta Botanica Croatica 67:(2) pp. 97-102.
    Euro+Med, (2006–): Euro+Med PlantBase – the information re¬source for Euro-Mediterranean plant diversity. http://ww2.bgbm.org/EuroPlusMed/
    IUCN, 2012: Guidelines for application of IUCN Red List criteria at regional and national levels: Version 4.0. Gland, Switzer¬land and Cambridge, UK: IUCN. iii + 41pp. (amended for Croatia by the State Institute for Nature Protection, 2014).
    Király, G., (ed.) 2007: Vörös Lista. A magyarországi edényes flóra veszélyeztetett fajai. [Red list of the vascular flora of Hungary]. Saját kiadás, Sopron, 73 pp.
    Neilreich, A., 1867: Diagnosen der in Ungarn und Slavonien bisher Beobachteten Gefässpflanzen welche in Koch's Synopsis nicht enthalten sind. Wien 1867 (W. Braunmüler, F.A. Brockhaus in Leipzig).
    Nikolić, T. ur. 2018: Flora Croatica baza podataka (http://hirc.botanic.hr/fcd). Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu (datum pristupa:29.11.2018).
    Pandža, M., 2010: Flora Parka prirode Papuk (Slavonija, Hrvatska). Šumarski list br. 1–2, CXXXIV, 25-44.
    Purger, D., Csiky, J., 2008: Biljke Banskog brda: Plants of Bansko Hill (Baranja, Croatia). Pécs: Pécsi Tudományegyetem, 58 p.
    Schulzer S. von Mouggenburg, Kanitz A. und J. A. Knapp (1866): Die bisher Bekannten Pflanzen Slawoniens. Wien, Karl Czermak.
    Simon, T., 1992: Key for vascular plants of Hungary (in Hungarian). Tankönyvkiadó, Budapest.
    Soó, R., 1968: Manual for taxonomy and phytogeography, flora and vegetation of Hungary 3 (in Hungarian). Akadémiai Kiadó, Budapest.
    Yeo, P. F., 1964: Reseda L. In: Tutin, T. G. et al. (eds.): Flora Europaea 1. Lycopodiaceae to Platanaceae, 346–349. Cambridge University Press, Cambridge.
    http://193.62.154.38/cgi-bin/nph-readbtree.pl/feout?GENUS_XREF=Reseda&SPECIES_XREF=inodora.