CRVENI POPIS
Natraguskolisni šaš
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP003781
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(NT B2b(iii,v))
Datum procjene
26.11.2018.
Prethodne procjene
Citat
Prlić, D. (2018): Carex strigosa Huds. (HRCP003781). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3781. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Dragan Prlić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Znanje - Napomena uz razlog promjene
Vrsta je prethodno izradi posljednje verzije Crvene knjige (Nikolić & Topić 2005) bila poznata samo iz starih literaturnih podataka i herbarskih primjeraka. U novije vrijeme, vrsta je kroz mnoga terenska opažanja zabilježena na novim lokalitetima što omogućuje provedbu nove procjene ugroženosti.
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
Smanjenje dinamike i intenziteta poplavne i podzemne vode za sve subpopulacije te sječa poplavnih šuma za one subpopulacije unutar šumskih staništa. Jedinke koje dolaze na vlažnim livadama mogu biti ugrožene prenamjenom livade u obradivu površinu. - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
2.1.2 Mala poljoprivredna gospodarstva, 5.3.4 Nenamjerni učinci: veliki razmjer (vrsta koja se procjenjuje nije predmet iskorištavanja) [žetva], 7.2.4 Crpljenje površinskih voda (nepoznata uporaba), 7.2.8 Crpljenje podzemnih voda (nepoznata uporaba), 7.2.11 Brane (veličina nepoznata), 8.1.2 Određene vrste - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
- - Postojeće mjere očuvanja
4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
- - Potrebne mjere očuvanja
1.2. Zaštita resursa i staništa - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
- - Potrebna istraživanja
1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Višegodišnja, rijetko busenasta biljka, kratkih rizoma i rahlih izduženih cvatova. Stabljike visoke 20-100 cm, blago 3-uglate, pokrivene listovima čitavom dužinom. Listovi široki 6-10 mm, mekani, po rubovima jako hrapavi, s dugom šiljastom ligulom pri osnovi. Vrhovi listova previnuti, naročito tijekom zime kada postaju blijedožuti. Brakteje listolike, duge i s dugim rukavcima, prelaze dužinu klasića, samo pri osnovi terminalnog klasića brakteje su bez rukavca i kraće. Cvat se sastoji od jednog linealnog do valjkastog, 1-5 cm x 1-3 mm, muškog klasića na vrhu stabljike i iz 2-5 linealnih do usko valjkastih, 2-8 cm dugih, ženskih klasića na kratkim stapkama, jedino je najniži klasić na dugoj stapci. Pljevice ženskih cvjetova jajolike do duguljasto-eliptične, 2,5 mm duge, na vrhu blago šiljaste, bjelkaste do smeđkaste, sa zelenom središnjom prugom, mnogo kraće od vrećica. Vrećice 3-3,5 x 0,7-0,9 mm, jajolike, 3-uglate, gole, s mnogobrojnim uzdužnim rebrima, zelene do zelenkasto-smeđe. Postupno se sužavaju u sasvim kratak, oko 0,3 mm, na vrhu odrezan kljun. Sjemenke elipsoidne, 3-uglate, 1,4-1,6 x 0,7-0,8 mm. Površina neznatno smežurana, bez sjaja, blijedo-smeđa (Bojnansky & Fargašova 2007, Josifović et al. 1976, Rose 1989). - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
- - Duljina generacije
Nije poznato. - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Vrsta ima europsko-zapadnoazijsku distribuciju (Pignatti 1982), prisutna je po cijelom europskom kontinentu, a njezina prisutnost upitna je jedino na području europske Turske (Jiménez-Mejías & Luceño 2011). Smatra se disjunktnom vrstom na području središnje i istočne Europe, dok se na atlantskom i kavkaskom dijelu areala javlja uglavnom kontinuirano. Pri izraženijim kontinentalnim uvjetima, vrsta postaje rjeđa i tada pridolazi isključivo u uvjetima visoke vlažnosti (Danylyk & Kish 2008). Sjeverna granica vrste nalazi se u Danskoj (Rose 1989), dok prema istoku granica njezinog areala doseže Moldaviju, Kavkaz i sjeverni Iran (Rotreklová et al. 2011). U Poljskoj predstavlja rijetku vrstu (Towpasz et al. 2013), dok Mennema et al. (2013) navode da se radi o rijetkom šašu duž cijelog njegovog areala. Na području susjedne Slovenije uglavnom dolazi u aluvijalnim šumama uz rijeku Muru (Trčak & Bačič 2017), dok je u Mađarskoj vezana za jugozapad države (Bartha & Király 2015). U Srbiji je poznata s Fruške gore (Josifović et al. 1976). - Nacionalna rasprostranjenost
Vrsta se dominantno javlja u šumama Turopolja (Hulina 1971, 1989). Dalje se spušta u srednju Posavinu na području Lonjskog polja u šumi Žutica (Vukelić et al. 2008), nastavljajući svoju distribuciju nizvodno od Lipovljana (Glavač 1961, Rauš 1973, Rauš et al. 1980, Vukelić et al. 2008) do svoje jugoistočne granice na području spačvanskog bazena (Rauš 1975, Vukelić et al. 2008). Nerijetko je bilježena i u Podravini gdje dolazi u đurđevačkim nizinskim šumama poplavnog tipa (Rauš & Vukelić 1991, Vukelić et al. 2006, Vukelić et al. 2008), zatim u šumi Repaš (Kevey et al. 2008), u vlažnim šumama i livadama Podravske Moslavine te u šumi Haljevo kod Belog Manastira (Purger 2008). Poznati su i nalazi iz okolice Koprivnice i Slatine (Nikolić 2018). Zapadni areal vrste ograničen je jednim nalazom u sklopu poplavne lužnjakove šume Drežničkog polja (Vukelić et al. 2008).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Liliopsida - Podrazred
Commelinidae - Nadred
Lilianae - Red
Poales - Porodica
Cyperaceae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Svenska kärlväxtnamn (1899-12-31 23:00:00) Databas levererad av Thomas Karlsson 2011-06-16
Van der Meijden, R. (2005)
USDA: https://plants.usda.gov/java/ClassificationServlet?source=display&classid=CAREX Euro+Med: http://ww2.bgbm.org/EuroPlusMed/PTaxonDetail.asp?NameCache=Carex+strigosa Flora Croatica Database (Nikolić 2018): https://hirc.botanic.hr/fcd/DetaljiFrame.aspx?IdVrste=2489 - Ostala hrvatska imena
tanki šaš - Strana imena
Thin-spiked Wood-sedge (eng), Dünnährige Segge (njem), Carice ispida (ita), Laîche maigre (fra) - Locus typicus
-
- Bibliografija
-
Bartha, D., Király, G., 2015: Magyarország edényes növényfajainak elterjedési atlasza. Nyugat-magyarországi Egyetem Kiadó, Sopron.
Bojnansky, V., Fargašova, A., 2007: Atlas of Seeds and Fruits of Central and East-European Flora, The Carpathian Mountains Region. Springer, Dordrecht, The Netherlands.
Danylyk, I.M., Kish, R.Ya., 2008: Ecological-cenotic peculiarities of fragmented populations of Carex strigosa Huds. (Cyperaceae) in Transcarpathia. Ukraïnsʹkyĭ botanichnyĭ zhurnal 65 (2): 189-197.
Glavač, V., 1961: O vlažnom tipu šume hrasta lužnjaka i običnog graba (Querceto-Genistetum elatae Horv. carpinetosum betuli subas. nov.). Šumarski list: znanstveno-stručno i staleško glasilo Hrvatskoga šumarskog društva 85 (9-10): 342-347.
Hulina, N., 1971: Fitocenološka istraživanja vegetacije u području Čreta u Turopolju. MsC Thesis, Royal Botanical gardens, Kew, Whitstabe Litho Printers Ltd., Zagreb.
Hulina, N., 1989: Prikaz i analiza flore u području Turopolja. Acta Botanica Croatica 48: 141-160.
Jiménez-Mejías, P., Luceño, M., 2011: Cyperaceae. – In: Euro+Med Plantbase - the information resource for Euro-Mediterranean plant diversity.
Josifović, M., Stjepanović, L., Janković, M. M., Gajić, M., Kojić, M., Diklić, N., 1976: Flora Srbije VIII. Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd.
Kevey, B., 2018: Floodplain Forests. U: Lóczy, D. (ur.): The Drava River - Environmental Problems and Solutions. Springer International Publishing.
Mennema, J., Quene-Boterenbrood, A.J., Plate, C.L., 2013: Atlas of the Netherlands Flora: Extinct and very rare species. Springer Science & Business Media.
Nikolić T. (ur.) 2018: Rasprostranjenost Carex strigosa Huds. u Hrvatskoj, Flora Croatica Database (http://hirc.botanic.hr/fcd). Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu. Pristupljeno: 24.11.2018.
Pignatti, S., 1982: Flora d' Italia. Vol. 3. Edagricole, Bologna.
Prpić, B., 2005: Antropogeni utjecaj na vodene prilike riječne nizine i odraz promjena na poplavne šume. U: Vukelić, J., Matić, S., Prpić, B., Gračan, J., Anić, I., Kajba, D., Vratarić, P., Dundović, J. (ur.): Poplavne šume u Hrvaskoj. Akademija šumarskih znanosti, Zagreb.
Purger, J. J., 2008: Biodiversity studies along the Drava river. University of Pécs, Hungary.
Rauš, Đ., 1973: Fitocenološke značajke i vegetacijska karta fakultetskih šuma Lubardenik i Opeke. Šumarski list: znanstveno-stručno i staleško glasilo Hrvatskoga šumarskog društva 97 (5-6): 190-221.
Rauš, Đ., 1975: Šuma crne johe (Frangulo-Alnetum glutinosae Rauš 1968) u bazenu Spačva. Šumarski list 99 (11-12): 431-446.
Rauš, Đ., Seletković, Z., Šegulja, N., Topić, J. 1980: Komparativna istraživanja ekosistema u Hrvatskoj. Šumarski list: znanstveno-stručno i staleško glasilo Hrvatskoga šumarskog društva 104 (5-6): 201-218.
Rauš, Đ., Vukelić, J. 1991: Spiraea salicifolia L. in Croatian Forests. Acta Botanica Croatica 50: 107-113.
Rose, F., 1989: Coulour Identification Guide to the Grasses, Sedges, Rushes and Ferns of the British Isles and north-western Europe. Penguin Group, London.
Rotreklová, O., Bureš, P., Řepka, R., Grulich, V., Šmarda, P., Hralová, I., Zedek, F., Koutecký, T., 2011: Chromosome numbers of Carex. Preslia 83: 25–58.
Schnittler, M., Günther, K. F., 1999: Central European vascular plants requiring priority conservation measures - an analysis from national Red Lists and distribution maps. Biodiversity and Conservation 8: 891–925.
Streeter, D., Hart-Davies, C., Hardcastle, A., Cole, F., Harper, L., 2016: Collins Wild Flower Guide, 2nd Edition. William Collins, London.
Towpasz, K., Stachurska-Swakon, A., Bartoszek, W., 2013. Occurrence of Carex strigosa (Cyperaceae) in alder ash communities in the Strzyłowskie Foothills (Western Carpathians). Fragmenta Floristica et Geobotanica Polonica 20: 11-17.
Trčak, B., Bačič, T., 2017: Ozkoklasi šaš (Carex strigosa Huds.) v Sloveniji. Hladnikia 39: 33-43.
Witkowski, Z.J., Król, W., Solarz, W. (ur.) 2003: Carpathian List Of Endangered Species. WWF and Institute of Nature Conservation, Polish Academy of Sciences, Vienna-Krakow.