CRVENI POPIS
Natrag⚠ Ovo nije važeća procjena.
Idi na najnoviju procjenu
dlakavi pjenišnik
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP000378
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(R -)
Datum procjene
01.12.1994.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Trinajstić, I. (1994): Rhododendron hirsutum L. (HRCP000378). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/378. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Ivo Trinajstić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
Rijetka vrsta.
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
Prva procjena vrste.
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
- - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Zasad je zapaženo da se brojnost smanjuje samo na nalazištu na Kleku, i to zbog sabiranja ili razvitka šumske vegetacije koja potiskuje ovu vrstu. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Vrsta je zaštićena od 1969. godine na svim prirodnim nalazištima temeljem Zakona o zaštiti prirode. - Potrebne mjere očuvanja
- - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Dosljedno provođenje zakonom propisanih mjera zaštite. - Potrebna istraživanja
- - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Raste kao grm, razmnožava se sjemenom i ne pokazuje tendenciju povećanja populacije. Schlosser i Vukotinović (1869, 1876) međusobno ne razlikuju vrste Rh. hirsutum i Rh. ferrugineum; pa obje vrste navode za hrvatsku floru. Rh. ferrugineum, kao kalcifobna, planinska biljka nije poznata na području Hrvatske pa se svi podaci o rasprostranjenosti, te vrste odnose na vrstu Rh. hirsutum. - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Pukotine stijena, krševiti tereni pretplaninskog pojasa, u opsegu različitih nešumskih biljnih zajednica. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
Raste najčešće pojedinačno. Zasad je zapaženo da se brojnost smanjuje samo na nalazištu na Kleku, i to zbog sabiranja ili razvitka šumske vegetacije koja potiskuje ovu vrstu.
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
- - Nacionalna rasprostranjenost
Sjeverozapadni Dinaridi predstavljaju istočnu granicu areala. Raste na Velikoj Kapeli, Velebitu, Snježniku, Risnjaku, Kleku, Bjelolasici, Ličkoj Plješivici.
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Magnoliopsida - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Ericales - Porodica
Ericaceae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
- - Ostala hrvatska imena
- Strana imena
- Locus typicus
-
- Bibliografija
-
Boller, A., 1892: Eine botanische Wanderung um Bihać in Bosnien und in angrenzenden Teile von Kroatien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 42, 250-259.
Degen, A, 1937: Flora Velebitica 2. Budapest.
Hirc, D., 1896: Vegetacija Gorskoga kotara. Rad Jugosl. Akad. 126, 1-82.
Hirc, D., 1906: Revizija hrvatske flore. Rad Jugosl. Akad. 167, 338.
Horvat, I., 1952: Prilog poznavanju raširenja nekih planinskih biljaka u jugoistočnoj Evropi. God. Biol. Inst. Sara. 5(1-2), 199-218.
Rossi, Lj., 1930: Pregled flore Hrvatskog Primorja. Prir. Istraž. Jugosl. Akad. 17. Zagreb.
Schlosser, J., Vukotinović, L., 1869: Flora Croatica. Zagrabiae.
Schlosser, J., Vukotinović, L., 1876: Bilinar. Flora excursoria. Zagreb.