CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

oštrulj

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP003505

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN B1ab(iii)+2ab(iii))

Datum procjene
18.11.2016.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Mihinjač, T., Špelić, I., Mrakovčić, M. (2016): Aulopyge huegelii Heckel, 1843 (HRCP003505). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3505. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Tanja Mihinjač
  • Suradnik/ci
    Ivan Špelić
    Milorad Mrakovčić
  • Obrazloženje procjene
    Oštrulj je endemska vrsta rasprostranjena u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj dolazi samo u sljevovima rijeka Cetine i Krke. Površina nastanjenja joj je <500 km2, obim pojavljivanja <5000 km2, a broj lokacija na kojima se pojavljuje je četiri. Rijeke u kojima je oštrulj rasprostranjen pod velikim su antropogenim pritiskom, zbog čega dolazi do stalnog smanjivanja kvalitete staništa ove vrste. Glavni uzroci smanjenja kvalitete staništa su smanjenje kakvoće vode, regulacija vodotoka i unos invazivnih vrsta.
  • Globalna procjena
    Ugrožena - EN B1ab(iii,v) ver 3.1 (Crivelli 2006)
  • Europska procjena
    Ugrožena - EN B1ab(iii,v) ver 3.1 (Crivelli 2006)
  • Mediteranska procjena
    Nije procijenjena - NE
  • IUCN razlog promjene
    Znanje
  • Napomena uz razlog promjene
    Novije znanje o ugrozama i području rasprostranjenosti.
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Subpopulacija rijeke Cetine – regulacije vodotoka (nizvodno od Peruče), unos invazivnih i stranih vrsta (cijeli tok), zagađenje vodotoka (cijeli tok), subpopulacija iz rijeke Krke - regulacije vodotoka, unos invazivnih i stranih vrsta, zagađenje vodotoka, subpopulacija iz donjeg toka rijeke Čikole – unos invazivnih i stranih vrsta, zagađenje vodotoka, subpopulacija iz gornjeg toka rijeke Čikole i rijeke Vrbe – unos invazivnih i stranih vrsta, crpljenje vode iz preostalih bazenčića u kojima se ribe zadržavaju u sušnom periodu. S obzirom da ipak postoji određeni, nizak, stupanj migracije između Krke, donjeg i gornjeg toka Čikole, ove tri subpopulacije se mogu smatrati i jednom.
  • Korištenje
    Oštrulj ima malu komercijalnu vrijednost – u nekim područjima cijenjen je kao lokalna delikatesa te se lovi ilegalno.
  • Ugroze i njihovi učinci
    1.3 Turistička i rekreacijska područja, 5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 8.1 Invazivne nezavičajne/strane vrste/bolesti, 9.1 Otpadne vode iz domaćinstava i gradske otpadne vode, 9.3 Otpadne tekućine iz poljoprivrede i šumarstva, 11.1 Pomaci i izmjene staništa, 11.2 Suše, 11.3 Ekstremne temperature, 11.5 Drugi utjecaji
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Osnovni uzroci ugroženosti oštrulja u Hrvatskoj su ubrzani nestanak, degradacija i fragmentacija njegovog staništa. Dio područja rasprostranjenosti nalazi se u turistički vrlo aktivnom području (šire područje NP Krka, rijeka Cetina) što za posljedicu ima uništavanje staništa i pogoršanje kakvoće vode (1.3., 9.1.). Na većini rijeka na kojima oštrulj obitava izgrađene su hidroakumulacije i provedena je regulacija vodotoka što je dovelo do promjene u vodnom režimu i izmjeni ili potpunom nestanku staništa (7.2.). Još jedna prijetnja opstanku oštrulja u našim rijekama je unos stranih invazivnih vrsta kao što su crni somić (Ameiurus melas), gambuzija (Gambusia holbrooki) i sunčanica (Lepomis gibbosus) te predatori translocirani iz dunavskog slijeva u jadranski, kao što su som (Silurus glanis) i štuka (Esox lucius) (8.1.).
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području, 11. Svojta je uključena u međunarodnu legislativu
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Vrsta se nalazi na Dodatku II Direktive o staništima (CAP 11.) te su prema Uredbi o ekološkoj mreži (NN 124/13) za njeno očuvanje izdvojena područja Ekološke mreže RH kao dijela Natura 2000 ekološke mreže EU područja HR2000918 Šire područje NP Krka, HR2000929 Rijeka Cetina – kanjonski dio, HR2001313 Srednji tok Cetine s Hrvatačkim i Sinjskim poljem, HR2000936 Ruda i HR2000919 Čikola. Natura 2000 kod vrste je 6343. Dio područja rasprostranjenosti vrste nalazi se u NP Krka (CAP 4.) Vrsta je navedena na Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/2013, 73/16) kao strogo zaštićena Zakonom o zaštiti prirode (NN 80/13).
  • Potrebne mjere očuvanja
    1.1. Zaštita područja/površine, 2.1. Upravljanje područjem/površinom, 2.2. Kontrola invazivnih/problematičnih vrsta, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 3.1. Upravljanje vrstom, 4.3. Svijest i komunikacija, 5.2. Politika i regulativa, 5.4. Usklađenost i provedba
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Kako bi se oštrulj očuvao u svom prirodnom području rasprostranjenosti potrebno je provesti niz mjera. Potrebna je izrada i usvajanje Plana upravljanja s akcijskim planom zaštite oštrulja (3.1.). Na područjima od velikog značaja za oštrulja (npr. rijeke Čikola i Vrba) potrebno je osnovati ihtiološki rezervat kako bi se smanjili nepovoljni utjecaji na oštrulja (1.1.). Osnivanje ihtiološkog rezervata na Čikoli i Vrbi doprinijelo bi zaštiti i ostalih endemskih i ugroženih ribljih vrsta koje obitavaju na ovom području (Phoxinellus dalmaticus i Telestes turskyi). Potrebno je spriječiti daljnje regulacije i pregradnje vodotoka te, gdje je to moguće, omogućiti obnovu staništa (2.1., 2.3.). U slučaju da vodozahvate nije moguće spriječiti, potrebno ih je provoditi odgovorno. Nadalje, sprječavanje daljnjeg unosa i kontrola već unesenih invazivnih vrsta riba uvelike bi doprinijela opstanku oštrulja (2.2.). Potrebno je provoditi kontrolu krivolova i strogo kažnjavati počinitelje istog (5.4.). Potrebno je integrirati mjere zaštite u lokalne i regionalne prostorne planove (5.2.) i podizati svijest javnosti o važnosti krških vodenih staništa i jedinstvenim vrstama koje tu dolaze (4.3.).
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.6 Mjere očuvanja, 2.2 Plan upravljanja područjima, 3.1 Trendovi populacije, 3.3 Trendovi trgovine
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    Iako je oštrulj rasprostranjen u nekoliko većih rijeka jadranskog slijeva na našem području, on još uvijek nije dovoljno istražen. S obzirom da su podaci o njemu oskudni, potrebno je provesti niz istraživanja koja uključuju ekologiju i biologiju vrste, veličinu populacije i trendove i zaštitne mjere (1.2., 1.3., 1.6.). Također, potrebno je uspostaviti plan upravljanja područjima na kojima je oštrulj rasprostranjen te pratiti populacije i trendove staništa (2.2., 3.1., 3.3.) kako bi se na temelju znanstvenih činjenica on mogao najbolje moguće zaštititi.
  • Biologija vrste
  • Opis
    Oštrulj je jedina vrsta roda Aulopyge, a najbliži srodnici su mu prilično različite mrene. Tijelo oštrulja je bez ljusaka, što se smatra prilagodbom na podzemni način života. Na nekoliko jedinki iz Buškog blata u Bosni i Hercegovini sporadično su zabilježene ljuske u prednjem ili stražnjem dijelu tijela. U prosjeku oštrulj naraste do 20 cm, najčešće između 9 i 12 cm, iako su zabilježene i jedinke velike oko 25 cm. Boja tijela je zlatno-srebrna sa crnim točkicama i mrljicama po bokovima i leđima. Bočna pruga je nepravilna i često necjelovita. Glava mu je zašiljena, usta su donja, a na njima se nalaze četiri brčića. Ždrijelni zubi poredani su u jednom redu i ima ih četiri sa svake strane. Peraje su žućkasto-sive, sa sitnim crnim mrljama po leđnoj i repnoj peraji. Zadnja nerazgranata šipčica u leđnoj peraji je potpuno nazubljena po svom postriornom rubu. Ženka i mužjak oštrulja razlikuju se po vanjskim spolnim značajkama – kod ženke je produžena urogenitalna papila spojena s prednjim rubom podrepne peraje te tako formira leglicu pomoću koje ženka polaže jaja u pukotine u supstratu. Kod mužjaka ovakav organ nije razvijen, već su nečisnica i analna peraja potpuno odvojene. Također, tijelo odrasle spolno zrele ženke više je od tijela mužjaka ili juvenilnih jedinki i formira specifičnu 'grbu' ispred leđne peraje ženki (Heckel 1842, Heckel 1843, Vuković i Ivanović 1971, Howes 1987, Kottelat i Freyhof 2007, Guzina 2000, Ćaleta i sur. 2009, 2015).
  • Staništa
    A.1.3.1. Neobrasle i slabo obrasle obale stajaćica , A.2.2.1.2. Povremeni vodotoci s bazenčićima, A.2.3.1.1. Gornji i srednji tokovi turbulentnih vodotoka , A.2.3.1.2. Donji tokovi turbulentnih vodotoka
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Stanište oštrulja uključuje krške tekućice, uglavnom ponornice, koje u dijelu godine presušuju (A.2.2.1.2., A.2.3.1.1., A.2.3.1.2., H.1.3.1.2.). Nastanjuje i stalne vodotoke i jezera (A.1.1.1.) na tim vodotocima (rijeka Krka, rijeka Cetina, jezero Visovac, jezero Torak, Miloševo i Stipančevo jezero). Pretpostavlja se da oštrulj nepovoljne uvjete u ponornicama preživljava u podzemlju (npr. izvor Čikole) (A.2.1.1.2.), dok se u jezerima spušta u dublje dijelove gdje mirujući čeka prestanak nepovoljnih uvjeta.
  • Duljina generacije
    5
  • Veličina i trend populacije
    Oštrulj je kroz cijelo svoje prirodno područje rasprostranjenosti u Hrvatskoj rijetka vrsta. Također, za cjelokupno područje rasprostranjenosti, pa tako i za Hrvatsku, u literaturi se spominje negativni trend populacije (Ćaleta i sur. 2009), najčešće kao posljedica drastičnih promjena u staništu (isušivanje polja, pregradnja i reguliranje vodotoka, hidroakumulacije, turizam) te unosa stranih vrsta (Gambusia holbrooki, Ameiurus melas, Lepomis gibbosus) i predatora translociranih iz dunavskog slijeva u stanište oštrulja (npr. Silurus glanis, Esox lucius).
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Oštrulj je endemska vrsta jadranskog slijeva i dinarskog krša s uskim područjem rasprostranjenosti koje uključuje krško područje Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Prirodno područje rasprostranjenosti oštrulja u Bosni i Hercegovini su manje tekućice Glamočkog, Duvanjskog i Livanjskog polja te Buško blato. U ovim poljima nastanjuje povremene vodotoke te poplavna polja u vrijeme visokih voda. Oštrulj je, također, unesen u područja izvan svog prirodnog područja rasprostranjenosti, i to u Blidinje jezero, Šatorsko jezero (jedini nalaz oštrulja u dunavskom slijevu) i u Mostarsko blato u Bosni i Hercegovini, gdje se dobro prilagodio novim uvjetima (Vuković i Ivanović 1971; Delić i sur. 2005; Mrakovčić i sur. 2006; Šanda i sur. 2009, Ćaleta i sur. 2009, 2015).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U Hrvatskoj prirodno područje rasprostranjenosti oštrulja uključuje rijeke Cetinu, Krku i Čikolu s pritocima i kanalima te jezera u sklopu navedenih rijeka (npr. Miloševo i Stipančevo jezero na rijeci Cetini, Visovac na rijeci Krki, Torak na rijeci Čikoli) (Vuković i Ivanović 1971; Delić i sur. 2005; Mrakovčić i sur. 2006; Ćaleta i sur. 2009, 2015). Neki autori kao područje rasprostranjenosti oštrulja u Hrvatskoj navode i rijeku Zrmanju (Mrakovčić i sur. 2006), iako u novije vrijeme to nije potvrđeno.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    undefined
  • Podrazred
    Neopterygii
  • Nadred
    Ostariophysi
  • Red
    Cypriniformes
  • Porodica
    Cyprinidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (08/2021).
    Heckel, J. J. (1843). Ichthyologie [von Syrien]. In: J. von Russegger. Reisen in Europa, Asien und Africa, mit besonderer Rücksicht auf die naturwissenschaftlichen Verhältnisse der betreffenden Länder unternommen in den Jahren 1835 bis 1841, etc. Stuttgart. v. 1 (pt 2), pp 990-1099.
  • Ostala hrvatska imena
    oštrulja, oštruljica, uklija (Krka), uklija oštruljica (Sinj), ukliva oštrica
  • Strana imena
    Dalmatian Barbelgudgeon, Dalmatian Barbel-gudgeon (ENG), Barbengründling (D)
  • Locus typicus
    Dalmacija, Hrvatska
  • Bibliografija
  • • Aganović M. 1970: Plodnost oštrulja (Aulopyge huegelii) iz voda Livanjskog polja. Ribarstvo, 25(1):15-18
    • Bliss R. i Riehl R. 2002: Biology and egg morphology of the Dalmatian barbelgudgeon Aulopyge huegelii, an endangered species in Croatia. Environmental Biology of Fishes, 63(4):451-456
    • Crivelli, A.J. 2006. Aulopyge huegelii. The IUCN Red List of Threatened Species 2006: e.T61350A12466288. http://dx.doi.org/10.2305/IUCN.UK.2006.RLTS.T61350A12466288.en. Downloaded on 15 November 2016.
    • Ćaleta M., Mrakovčić M., Buj I., Mustafić P., Zanella D. i Marčić Z. 2009: Thretaened fishes of the world: Aulopyge huegelii Heckel, 1842 (Cyprinidae). Environ. Biol. Fish. 85:21-22.
    • Ćaleta M., Buj I., Mrakovčić M., Mustafić P., Zanella D., Marčić Z., Duplić A., Mihinjač T., Katavić I. 2015: Hrvatske endemske ribe. Agencija za zaštitu okoliša, Zagreb, 116 str.
    • Delić A., Kučinić M., Marić D. i Bučar M. 2005: New data about the distribution of Phoxinellus alepidotus (Heckel, 1843) and Aulopyge huegelii (Heckel, 1841). Nat. Croat. 14(4):351-355
    • Eschmeyer, W. N., R. Fricke, and R. van der Laan (eds). CATALOG OF FISHES: GENERA, SPECIES, REFERENCES. (http://researcharchive.calacademy.org/research/ichthyology/catalog/fishcatmain.asp). Electronic version accessed 15.11.2016. [This version was edited by Bill Eschmeyer.]
    • Freyhof J. 1997: Zur Fortpflanzungsbiologie des Barbengründlings. DATZ Aquarien Terrarien 50:513-516
    • Guzina N. 2000: Morfološko – taksonomske karakteristike vrste Aulopyge hügeli Heckel, 1841. Doktorska disertacija. Univerzitet u Sarajevu, Prirodoslovno-matematički fakultet, 429 pp.
    • Heckel J. J. 1942: Beschreibung eines in Dalmatien im Herbst 1840 entdeckten neuen Fisches. Pp. 73-74. U: Strombeck, F.K. i Mansfeld D. (eds.): Amtlicher Bericht über die neunzehnte Versammlung deutscher Naturforscher und Aerzte zu Braunschweig im September 1841. Braunschweig (Friedrich Vieweg & Sohn).
    • Heckel J. J. 1943: Abbildungen und Beschreibungen der Fische Syriens : nebst einer neuen Classification und Characteristik sämmtliches Gattungen der Cyprinen. E. Schweizerbart'sche, Stutgart
    • Howes G. J. 1987: The phylogenetic position of the Yugoslavian cyprinid fish genus Aulopyge Heckel, 1841, with an appraisal of the genus Barbus Cuvier & Cloquet, 1816 and the subfamily Cyprininae. Bulletin of the British Museum (Natural History), Zoology series 52: 165-196.
    • Kottelat M. i Freyhof J. 2007: Handbook of European freshwater fishes. Publications Kottelat, Cornol, Switzerland
    • Mrakovčić M., Brigić A., Buj I., Ćaleta M., Mustafić P. i Zanella D. 2006: Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, 253 pp.
    • Vuković T. i Ivanović B. 1971: Slatkovodne ribe Jugoslavije. Zemaljski muzej BiH, Sarajevo.
    • Šanda R., Vukić J., Marić D. i Bogut I. 2009. Sastav populacija riba Mostarskog blata. U: Uzgoj slatkovodne ribe u otvorenim vodama - stanje i perspektive. Hrvatska gospodarska komora Zagreb, str. 117-125.