CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

grgeč

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP003497

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(LC -)

Datum procjene
25.11.2016.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Špelić, I., Piria, M. (2016): Perca fluviatilis Linnaeus, 1758 (HRCP003497). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3497. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ivan Špelić
  • Suradnik/ci
    Marina Piria
  • Obrazloženje procjene
    Grgeč je vrsta koja je u Hrvatskoj široko rasprostranjena, ima velik AOO i EOO čiji iznos uvelike premašuje pragove za kategorije visokog rizika. Nema zabilježenih padova u populaciji i s obzirom na eurivalentnost vrste pretpostavka je da je populacija stabilna. U Hrvatskoj nema odvojenih subpopulacija i nema prepoznatih ugroza tako da je konačna procjena Najmanje zabrinjavajuća – LC.
  • Globalna procjena
    Najmanje zabrinjavajuća - LC ver 3.1 (Freyhof & Kottelat 2008)
  • Europska procjena
    Europa = Najmanje zabrinjavajuća -LC ver 3.1 (Freyhof 2008); EU 27 = Najmanje zabrinjavajuća - LC ver 3.1 (Freyhof 2008)
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Ostalo
  • Napomena uz razlog promjene
    Prvi put se procjenjuje na nacionalnoj razini.
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Nema prepoznatih ugroza vrste
  • Korištenje
    Atraktivna vrsta, koja se često koristi u sportskom ribolovu i za prehranu.
  • Ugroze i njihovi učinci
    -
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Prema IUCN-u (Freyhof, J. 2008) nisu zabilježene prijetnje za stanje populacije na svjetskoj razini. S obzirom na veliku brojnost i široku rasprostranjenost vrste unutar Hrvatske, lokalne degradacije staništa i ugroze vrste ne utječu na brojnost ukupne populacije.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Mjere očuvanja ove vrste su ograničene na dio populacije koji nastanjuje staništa u zaštićenim područjima.
  • Potrebne mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    S obzirom na velik AOO i EOO, eurivalentnost vrstei nepostojanje ugroza za populaciju na nacionalnoj razini, nisu potrebne mjere očuvanja.
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    S obzirom da nema podataka o stanju populacije u prošlosti, potrebno je pratiti trenutno stanje populacije kao bazu za praćenje kretanja u duljem vremenskom razdoblju (1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i kretanje populacije).
  • Biologija vrste
  • Opis
    Tijelo je vretenasto, zbijeno i blago bočno spljošteno, prekriveno ktenoidnim ljuskama. Leđa su sivozelena , bokovi svijetliji, a trbuh bjelkast. Prsne peraje žućkaste dok su trbušne te repna i podrepna peraja često crvenkasto ili narančasto obojane. Ima dvije leđne peraje, prva je viša i duža te u cijelosti sastavljena od tvrdih šipćica. Pri kraju prve leđne peraje se nalazi tamna mrlja. Bočno je isprugan s najčešće 5-8 vertikalnih tamnih pruga. Naraste maksimalno do 600 mm, najčešće do 200 mm (Kottelat et Freyhof 2007).
  • Staništa
    A.1.1.1.1. Oligotrofne vode siromašne vapnencem, A.1.1.1.2. Mezotrofne vode, A.1.1.1.3. Eutrofne vode, A.1.1.1.4. Oligotrofno-mezotrofne vode bogate vapnencem, A.2.3.2.1. Gornji tokovi sporih vodotoka , A.2.3.2.2. Srednji i donji tokovi sporih vodotoka , A.2.4.1. Kanali sa stalnim protokom
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Vrsta obitava u stalnim stajaćicama (A.1.1.1.1., A.1.1.1.2., A.1.1.1.3., A.1.1.1.4.); sporim vodotocima (A.2.3.2.1., A.2.3.2.2.) i kanalima sa stalnim protokom (A.2.4.1.) Grgeč je oportunistički lovac, hrani se najčešće u sumrak i zoru. Juvenilne ribe se uglavnom hrane planktonom i organizmima bentosa, a nakon što dosegne duljinu od 120 mm prelazi na većinom piscivornu prehranu. Mužjaci postaju spolno zreli u starosti od 1-2 godine, ženke s 2-4 godine. Mrijesti se od veljače do srpnja, ovisno o geografskoj širini, kada temperatura vode prijeđe 6 stupnjeva. Ženka jaja nakupljena u ljepljivu vrpcu dugu do 1 m odlaže na vodeno bilje, potopljeno drveće, kamenje ili slične podvodne strukture. Inkubacije traje 8-16 dana. Ličinke su pozitivno fototaksične i hrane se pelagičkim organizmima (plankton). Životni vijek iznosi do 21 godinu (Kottelat et Freyhof 2007).
  • Duljina generacije
    11,5 godina. Spolna zrelost mužjaka s 1-2 god starosti, ženke 2-4 godine; za računicu uzeto 2 godine. Životni vijek do 21 godinu. S obzirom da je duljina generacije prosječna dob spolno zrelih jedinki u populaciji (Davies et Baum, 2012), u ovom slučaju je izračunata duljina generacije prema poznatim parametrima: [(21-2)/2]+2=11,5
  • Veličina i trend populacije
    Grgeč je vrsta rasprostranjena diljem Euroazije. Prema IUCN-u (Freyhof, J. 2008) populacija je u svijetu brojna, a trend populacije nije poznat. Unutar Hrvatske nema podataka o kretanju brojnosti populacije.
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Euroazija: diljem Europe do najsjevernijih dijelova Skandinavije, uz izuzetak Iberskog poluotoka, središnje Italije i Jadranskog slijeva; Egejski slijev: rijeka Marica i od rijeke Strume do rijeke Aliakmon; slijev Aralskog jezera; sibirske rijeke Arktičkooceanskog slijeva do rijeke Kolime na istoku. Unesen je u rijeku Ebro u Španjolskoj, središnju i južnu Italiju, Skadarsko jezero, rijeku Amur, Australiju i Južnu Afriku (Kottelat et Freyhof 2007).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Grgeč je u Hrvatskoj prirodno rasprostranjen u tekućicama i stajaćicama dunavskog slijeva te se na tom području smatra zavičajnom vrstom. Naknadno je unesen u pojedine vode jadranskog slijeva (rijeka Lika, akumulacija Štikada kod Gračaca, Prološko Blato) te se na tom području smatra stranom vrstom.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    undefined
  • Podrazred
    Neopterygii
  • Nadred
    Ostariophysi
  • Red
    Perciformes
  • Porodica
    Percidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Eschmeyer, W.N. & Fricke (eds.), R. (1899-12-31 23:00:00) Catalog of Fishes electronic version (15 January 2010).
    Fricke, R., Eschmeyer, W. N. & Van der Laan, R. (eds). (2022). ECoF. Eschmeyer's Catalog of Fishes: Genera, Species, References. California Academy of Sciences. San Francisco. Electronic version accessed dd mmm 2022.
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (08/2021).
    International Commission on Zoological Nomenclature. Direction 57 Addition to the Official List of Specific Names in Zoology (a) of the specific names of Forty-seven species belonging to the classes Cyclostomata, Pisces, Amphibia and Reptilia, each of which is the type species of a genus, the name of which was placed on the Official List of Generic Names in Zoology in the period up to the end of 1936 and (B) of the specific name of one species of the class Amphibia which is currently treated as a senior Subjective synonym of the name of such a species.Opinions and declarations rendered by the International Commission on Zoological Nomenclature 1D(D.18), 365-388 (1956)
    King, C.M.; Roberts, C.D.; Bell, B.D.; Fordyce, R.E.; Nicoll, R.S.; Worthy, T.H.; Paulin, C.D.; Hitchmough, R.A.; Keyes, I.W.; Baker, A.N.; Stewart, A.L.; Hiller, N.; McDowall, R.M.; Holdaway, R.N.; McPhee, R.P.; Schwarzhans, W.W.; Tennyson, A.J.D.; Rust, S.; Macadie, I. (2009). Phylum Chordata: lancelets, fishes, amphibians, reptiles, birds, mammals. in: Gordon, D.P. (Ed.) (2009). New Zealand inventory of biodiversity: 1. Kingdom Animalia: Radiata, Lophotrochozoa, Deuterostomia. pp. 431-554.
    Linnaeus, C. (1758). Systema Naturae per regna tria naturae, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis. Editio decima, reformata [10th revised edition], vol. 1: 824 pp. Laurentius Salvius: Holmiae.
    Riehl, R., and H. A. Baensch, 1989: null. Aquarium Atlas. 992.
    Robins, Richard C., Reeve M. Bailey, Carl E. Bond, James R. Brooker, Ernest A. Lachner, et al., 1991: World Fishes Important to North Americans Exclusive of Species from the Continental Waters of the United States and Canada. American Fisheries Society Special Publication, no. 21. 243.
    Van Emmerik, W.A.M. & De Nie, H.W. (2005)
  • Ostala hrvatska imena
    ostriž, kostriž, bandar, okan
  • Strana imena
    perch (eng.), barsch (njem.), perche (fra.), perca (tal.)
  • Locus typicus
    Europa
  • Bibliografija
  • Davies, Trevor D. & Baum, Julia K. (2012): Extinction Risk and Overfishing: Reconciling Conservation and Fisheries Perspectives on the Status of Marine Fishes. Scientific reports 2, Article number: 561. http://dx.doi.org/10.1038/srep00561
    Eschmeyer, W. N. and R. Fricke, and R. van der Laan (eds). CATALOG OF FISHES: GENERA, SPECIES, REFERENCES. (http://researcharchive.calacademy.org/research/ichthyology/catalog/fishcatmain.asp). Electronic version accessed 15 11 2017. [This version was edited by Bill Eschmeyer.]
    Freyhof, J. 2008. Perca fluviatilis. The IUCN Red List of Threatened Species 2008: e.T16580A6134779. Downloaded on 05 April 2017.
    Freyhof, J. & Kottelat, M. 2008. Perca fluviatilis. The IUCN Red List of Threatened Species 2008: e.T16580A6135168. http://dx.doi.org/10.2305/IUCN.UK.2008.RLTS.T16580A6135168.en. Downloaded on 05 April 2017.
    Froese, R. and D. Pauly. Editors. 2017. FishBase. World Wide Web electronic publication. www.fishbase.org, version (02/2017).
    IUCN (2012): IUCN Red List Categories and Criteria: Version 3.1. Second edition. Gland, Switzerland and Cambridge, UK: IUCN. iv + 32pp.
    Kottelat, M. & Freyhof, J. (2007): Handbook of European Freshwater Fishes. Kottelat, Crnol, Switzerland and Freyhof, Berlin, Germany