CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Podvrsta Leontopodium alpinum Cass. ssp. krasense Derganc (FOTO J. Topić)

runolist

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP003401

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU (NT) A4ad; B2b(v)?)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Mihelj, D., Nikolić, T., Sinovčić, A. (2005): Leontopodium alpinum Cass. ssp. krasense Derganc (HRCP003401). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3401. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Darko Mihelj
    Toni Nikolić
  • Suradnik/ci
    A. Sinovčić
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Ostalo
  • Napomena uz razlog promjene
    Prva procjena vrste
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1.3 Turistička i rekreacijska područja, 6.1 Rekreacijske aktivnosti, 12.1 Druga ugroza
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Unatoč prijašnjem sabiranju cvjetova kao planinskog simbola, današnja populacija je dovoljno velika i stabilna, moguća je i procjena LR pa sada pripisana kategorija ima preventivo zaštitno značenje.
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Rješenjem br. 630–H–1952, od 16. travnja 1952. godine runolist je proglašen prirodnom rijetkošću, a naknadnim rješenjem br. 94/3–1961 od 20. lipnja 1961. godine dobio je status zaštićene vrste na svim prirodnim nalazištima temeljem Zakona o zaštiti prirode (16. 4. 1952. god., NN 6/62). Svojta je i posredno zaštićena u dijelovima svojega areala u parkovima prirode Učka i Velebit, strogim rezervatima Samarskih i Bijelih stijena, Rožanskih i Hajdučkih kukova, te unutar granica nacionalnih parkova Risnjak i Sjeverni Velebit.
  • Potrebne mjere očuvanja
    1. Zaštita kopna/voda
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.1 Taksonomija, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Krški runolist je kratkoživuća trajnica, visine od 5 do 20(–30) cm. Raste iz busena. Podanak joj je valjkast. Podvrsta L. alpinum ssp. krasense sitnija je od tipičnog oblika. Cvjetne su stabljike uspravne i vunenasto pustenasto dlakave. Listovi rozete i listovi u donjem dijelu stabljike obrnuto su lancetasti i šiljasti, a listovi u gornjem dijelu stabljike tupi i linearno dugoljasti. Listovi su cjelovitog ruba, na licu slabije, a na naličju gusto vunenasto-pustenasto dlakavi. Podvrsta L. alpinum ssp. krasense odlikuje se nježnijim, užim listovima, više pahuljičavom dlakavošću i čisto bijelom bojom. Glavica cvata je gotovo kuglasta, a ljuske omotača su lancetaste (a ne jajasta oblika kao u tipičnog oblika) i na vrhu malo tamnije. Sve su glavice sa središnjim dvospolnim, cjevastim, nenapadnim cvjetovima i s rubnim jednospolnim ženskim, tanko cjevasto-končastim cvjetovima. Ovojni listići su poredani poput crijepova na krovu, više su pahuljasto dlakavi (vunasto kao u tipičnog oblika). Papus (čaška preobražena u dlačice) građena je od jednostavnih dlaka koje su pri dnu srasle. Plodovi roške su okruglasti i hrapavi. Razmnožava se sjemenjem, ali se uspješno obnavlja i iz korijena. Prema životnom je obliku hemikriptofit. Cvjeta od lipnja do rujna, ovisno o nadmorskoj visini i mikroklimatskim karakteristikama staništa. Broj kromosoma je 2n=52, 48. Runolist je glacijalni relikt, dakle vrsta preostala iza ledenog doba. Veoma je dobro prilagođen ekstremnim uvjetima staništa, dobro podnosi fiziološku sušu, a bijeli dlačni pokrov štiti ga od UV-zračenja u visokim planinama. Vrsta pripada euroazijsko-alpskom flornom elementu. Rod je u europskoj flori zastupljen s jednom vrstom i nekoliko podvrsta. Uz krški runolist, opisan je i tipični L. alpinum Cass. ssp. alpinum (u cijelom arealu vrste osim jugozapadne Bugarske i srednjih Apenina – (Al Au Bu Ct Cz Ga Ge He Hs It Ju Po Rm Rs(W)) te L. alpinum Cass. ssp. nivale (Gnaphalium nivale Ten., rasprostranjen u srednjim Apeninima–Abruzzi, sporadično u Jugoslaviji i u jugozapadnoj Bugarskoj). Krški je runolist, prema nekim autorima, taksonomski sporna svojta, te je potrebna dodatna usporedna analiza srodstvenih odnosa krških populacija s populacijama iz drugih dijelova cjelokupna areala. Nekoliko je zanimljivosti vezano uz ime runolista i njegov latinski naziv. Ime roda »Leontopodium« potječe od grč. »leon«–lav i »podion«–nožica, jer cvat oblikom sliči lavljoj šapi. Ime vrste »krasense« potječe od područja rasprostranjenosti ove svojte (krš, karst, kras). Njemački naziv za runolist, Edelweiss, spominje se već od 18. st., a staro je tirolsko narodno ime ove vrste. Runolist je i cvjetni amblem [vicarske. Austrijski car Franjo Josip (1830.–1916.) zvao ga je »Silverstars«, a zbog velikog oduševljavanja njemačkoga cara Wilhelma I. za tu biljku, zvali su runolist »cvijetom careva i kraljeva«. Uz runolist je vezana i jedna od prvih aktivnosti u zaštiti neke biljne vrste. Naime, g. 1878., na međunarodnoj konferenciji Alpine klubova, a u suradnji s vladama Austrije, Švicarske, Italije i Njemačke, runolist je zaštićen u većem dijelu europskih Alpa. U posljednje vrijeme bilo je pokušaja razmnožavanja tehnikama mikropropagacije, kako bi se uz banke gena, na taj način sačuvao njegov genetski materijal za budućnost. Narodna medicina biljku upotrebljava za različite namjene, a osobito je to činila u prošlosti, pa je i to, djelomice, uzrokom njegove ugroženosti. Sadrži nešto povišenu koncentraciju treslovina.
  • Staništa
    B.1.3.1.1. Zajednica rascjepkane slezenice i hajekove pušine, C.4.1.1.1. Rudine uskolisne šašike i oštrog šaša
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Krški runolist nastanjuje pukotine i police vapnena- čkih stijena pretplaninskog i planinskog pojasa Dinarskoga gorja. Uglavnom dolazi na sjevernim stranama, no u višim područjima mjestimično se pojavljuje i na kamenjarskim travnjacima. Ipak je izraziti heliofit i kserofit. Raste u različitim endemičnim biljnim zajednicama sveze Micromerion croaticae Horv. kao karakteristična vrsta te sveze. Endemične zajednice te sveze čine vegetaciju pukotina otvorenih stijena najviših dijelova Dinarskih planina, poput Velebita, Čvrsnice i Prenja (npr. asocijacija Asplenio-Silenietum hayekianae Horv. na Risnjaku, Snježniku, Obruču i Kapeli). Svojta pratilica ru nolistu često je i atraktivni Edraianthus graminifolius. Krški runolist dolazi i u zajednici čvrstoga šaša (Caricetum firmae croaticum Horv.) na Risnjaku i Snježniku. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 36.4334 Dinarske rudine oštroga šaša (Caricetum firmae croaticum), 62.1A212 Zajednica rascjepkane slezenice i kamenjarske pušine (Asplenio-Silenetum saxifragae). GLCC/SSC. 14, 19.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    →? populacija je stabilna, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi. Endem gorskih predjela Dinarida. Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Srbija, Slovenija.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Uglavnom planinska makroregija, i planinska područja sjevernoprimorske i srednjoprimorske mezoregije. Lokaliteti. Bijele i Samarske stijene, Bitoraj, Čabar, Dinara, Guslica (Gorski kotar), Jelenac (Gorski kotar), Lička Plješivica, Medvrh plani na, Risnjak, Snježnik, Učka, Velebit (Alaginac, Bačić kuk, Bijele Stijele, Crnopac, Debela kosa, Gromovača, Kiza, Kremen, Medvjeđe grede, Rožanski kukovi, Zavižan), Velika Kapela, Vrh planina.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Magnoliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Asterales
  • Porodica
    Asteraceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    -
  • Ostala hrvatska imena
    bjelolist, kraški ili krški runolist
  • Strana imena
    za osnovnu vrstu: Edelweiss (njemački), Lion’s Foot, Lion’s Paw (engleski), pied de lion, pas de lion, belle étoille, étoille d’argent, immortelle des neiges (francuski), leontopodio, piè di leone, fiore di rocca, stella delle alpi (talijanski), planika, očnica (slovenski), szarotska alpejska (poljski), balkanska zvezda (bugarski), plesnivec alpinsky (slovački)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • DERGANC, L. (1905): Geographische Verbreitung des Gnaphalium leontopodium (L.) Scop. auf der Balkanhalbinsel. Allg. Bot. Z. Syst. 9:1–3.
    DERGANC, L. (1911): Nachtrag zu meinen Aufsatze über die geographische Verbreitung des Leontopodium alpinum Cassini auf der Balkanhalbinsel samt Bemerkungen über die Flora etlicher Liburnischen Hochgebirgserhebungen. Allg. Bot. Z. Syst. 7–8:1–6.
    FORENBACHER, S. (1990): Velebit i njegov biljni svijet. Školska knjiga, Zagreb.
    GOSPODARIĆ, LJ. (1959–1960): Novo nalazište svojte Leontopodium alpinum Cass. var. krasense Derg. u Hrvatskoj. Acta Bot. Croat. 18/19:105–107.
    HORVAT, I. (1931a): Vegetacijske studije o hrvatskim planinama. 2. Zadruge na planinskim stijenama i točilima. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 241:147–206.
    KAMENAROVIĆ, M. (1991–1992): Upoznajmo se s Nacionalnim parkom »Risnjak«. Ekološki glasnik 3–4:27–32
    ŠUGAR, I. (1971): Učka – novo nalazište runolista (Leontopodium alpinum Cass. var. krasense (Derg.) Hay.) u Hrvatskoj. Acta Bot. Croat. 30:153–156.
    ŠUGAR, I. (1994b): Leontopodium alpinum Cass. var. krasense Derg. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 274–275.
    ŠUGAR, I., TRINAJSTIĆ, I. (1990): Obilje biljnog pokrivača Velebita. Ekol. glas. 1(5–6):56–64.