CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Suaeda maritima (L.) Dumort. (FOTO J. TOPIĆ)

⚠ Ovo nije važeća procjena.
Idi na najnoviju procjenu

primorska jurčica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP003248

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU (NT) A3c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Kovačić, S., Pavletić, Z., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Suaeda maritima (L.) Dumort. (HRCP003248). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3248. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Sanja Kovačić
    Zinka Pavletić
  • Suradnik/ci
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene

  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana- NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana- NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana- NE
  • IUCN razlog promjene
    Ostalo
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1.3 Turistička i rekreacijska područja
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Ubrzani razvoj turizma negativno djeluje na staništa vrste, a muljevite obale se nasipavaju.
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane. Posredno je zaštićena u dijelovima svojeg areala u zaštićenim područjima nacionalnoga parka Kornati i Ramsarskog područja donje Neretve.
  • Potrebne mjere očuvanja
    1. Zaštita kopna/voda
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.1 Taksonomija, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Primorska jurčica gola je jednogodišnja biljka, visoka do 7–50(–100) cm. Stabljika je uspravna ili malo polegla, jako razgranjena već od baze, u mladosti sivkasta ili zelena, a kasnije blijedocrvena. Listovi su mesnati, poluvaljkasti, više-manje linealni i šiljastog ili okruglastog vrha. Donji listovi stabljike su širi (1–4,5 cm), spljošteni, mesnati, na rubu bjelkasti i nasuprotni. Gornji listovi stabljike su izmjenični, kraći i više-manje eliptični. Cvjetovi su sitni, dvospolni (1–5 cm x 1 mm), zeleni i u pazušcima listova većinom po 2–3(–5), koji zajedno čine malen paštitac. Ocvjeće je peterodijelno, polukuglasto, s pricvjetnim listovima. Prašnika ima pet i gotovo su slobodni, a tučak ima dvije njuške. Plod je obično zelene ili crvenkaste boje i nikad ne uključuje dijelove ocvjeća. Sjemenke su crne, sjajne, duge 1–2 cm, fino mrežaste i na rubovima prugasto-točkaste. Veoma polimorfnog habitusa i boje, primorska je jurčica u prošlosti zadala mnogo muke sistematičarima, o čemu najbolje svjedoči brojni sinonimi i velik broj opisanih subspecifičnih svojta. Suprotno očekivanjima, pokazalo se da izgled i boja vegetativnih dijelova ove jurčice nema izravne veze s rasprostranjenošću vrste, tipom staništa ili klimatskim uvjetima, pa je stoga velik broj opisanih »svojta« danas uključen u jednu, osnovnu – Suaeda maritima (L.) Dumort. Najnovija istraživanja pokazuju da sjemenka klije i uz minimalnu slanost tla, a da joj nimalo ne smeta vegetacija trajnica koja inače zapriječava razvitak jednogodišnjih biljaka. Zanimljiva su i istraživanja intraspecijske kompeticije, s obzirom na to da primorska jurčica često raste u monokulturi. Osim toga, u sjevernoj je Njemačkoj primijećeno da se počela naseljavati na velikim prostorima dugogodišnje ispaše ovaca, gdje je gotovo posve zamijenila vegetaciju travnjaka. Zanimljivo je spomenuti i to da je primorska jurčica najčešće dominantna komponenta terofitske euhalofitne vegetacije napuštenih solana (npr. ninska solana), gdje podnosi veoma visoke koncentracije soli. Zajednica Suaedetum maritimae, koju zapravo čini samo primorska jurčica, primjerice, raste na tlu kojega pH varira između 8,5 i čak 11. Prema životnom je obliku terofit. Broj kromosoma je 2n=36. Cvjeta od srpnja do rujna. Vrsta je široke rasprostranjenosti. U hrvatskoj flori zastupljena je s dvije podvrste, tipičnom Suaeda maritima (L.) Dumort. ssp. maritima i S. maritima (L.) Dumort. ssp. salsa (L.) Soó in Soó et Jav., a rod s dvije vrste. U flori Europe rod je zastupljen s 18 vrsta.
  • Staništa
    F.1.1.1.1. Slanjača caklenjače
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Kozmopolit morske obale koji nastanjuje šljunkovita i pjeskovita mjesta uz more, slane lokve i napuštene solane. Ulazi u sastav zajednica Thero-Suaedion Br.-Bl. i karakteristična je vrsta razreda Salicornietea Br.-Bl. odnosno reda Salicornietalia Br.-Bl. (Sl. 294). Stanište prema CORINE klasifikaciji. 15.113 Mediteranske slanuše caklenjače. GLCC/SSC. 6.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi. Gotovo u cijeloj Europi izuzev sjeveroistočnih djelova i krajnjeg sjevera. Albanija, Austrija s Lihtenštajnom, Azori, Belgija, Baleari, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Korzika, Kreta s Karpathos, Kasos i Gavdhos, Hrvatska, Češka, Danska, Finska, uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke Karpathos, Kasos i Gavdhos i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Irska; Republika Irska i Sjeverna Irska, Nizozemska (Holandija), Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Makedonija, Norveška, Poljska, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a (baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast; centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural; jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar; Krim; jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga), Sardinija, Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte, Crna Gora, Srbija, Švedska, uključujući Öland i Gotland, Slovenija, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Mediteranska makroregija. Rasprostranjenost pojedinih podvrsta nije poznata. Lokaliteti. Ceja, Cres, Dubrovnik, Fižela, Jadrtovac, Kaprije, Karlobag, Kornatsko otočje, Kraljevica, Krapanj, Krk, Lošinj, ušće Mirne, Morinje, Murter, ušće Neretve, Nin, Novi Vinodolski, Pag, Palagruža, Pisak, Poljud, Rab, ušće Raše, Rijeka, Seline, Starigrad, Ston, Šibenik, Trogir, Vis, Zadar, Zlarin.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Magnoliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Caryophyllales
  • Porodica
    Amaranthaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Aronsson, Mora (2004) Thomas Karlssons Kärlväxtlista
    Dumoulin, E. (1996). Checklist of the plants in the beach and dune area at Heist West [Inventarisatie van de planten uit het strand-duingebied te Heist West]. De Strandvlo 16(1): 19-30
    Jørgensen PM, Weidemann E, Fremstad E. (2016). Flora Norvegica av JE Gunnerus. På norsk og med kommentarer. ISBN 978-82-8322-077-3. Page: 160.
    Karlsson (2004-03-18 23:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
    Provoost, S.; Bonte, D. (Ed.) (2004). Animated dunes: a view of biodiversity at the Flemish coast [Levende duinen: een overzicht van de biodiversiteit aan de Vlaamse kust]. Mededelingen van het Instituut voor Natuurbehoud, 22. Instituut voor Natuurbehoud: Brussel, Belgium. ISBN 90-403-0205-7. 416, ill., appendices pp.
    Van der Meijden, R. (2005)
  • Ostala hrvatska imena
    zeljasta jurčica
  • Strana imena
    Annual Seablite, Salt Goosefoot (engleski), Strand-Saltzmelde (njemački), navadna obrežna lobodka (slovenski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • ADAMOVIĆ, L. (1887): Građa za floru Dubrovačku. Glasn. Hrvatsk. Nar. Društva 2:161–216.
    DEGEN, A. (1937): Flora Velebitica II. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
    FRANJIĆ, J., PANDŽA, M. (1995): Flora otoka Kaprija. In Meštrov, M., Durbešić, P., Kerovec, M. eds.: Kornati, Priopćenja sa simpozija »Prirodna podloga, zaštita, društveno i gospodarsko valoriziranje Kornata« Murter, Tisno, Kornati, Šibenik 2.–7. listopada 1995. godine. Ekološke monografije 7. Hrvatsko ekološko društvo, Ministarstvo kulture – Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Nacionalni park Kornati, Zagreb, 205–218.
    FREYN, J. (1877): Flora von Südistrien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 27:241–490.
    GAŽI-BASKOVA, V., BEDALOV, M. (1983): Flora Kornatskog otočja. In Pavletić, Z., Matković, P., Grubišić, S. eds.: Zbornik Roberta Visianija Šibenčanina. Povremena izdanja Muzeja grada Šibenika Svezak 10. Muzej grada Šibenika, Šibenik, 443–454.
    HIRC, D. (1884b): Flora okolice bakarske. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 69:97–239.
    HIRC, D. (1907): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 169:55–109.
    HIRC, D. (1915b): Floristička izučavanja u istočnim krajevima Istre II. Učka gora i njezina okolina. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 210:6–92.
    HORVATIĆ, S. (1963a): Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih jedinica Hrvatskog primorja. Prir. istraž. JAZU, ser. Acta biol. 4(33):1–181.
    MARKOVIĆ, LJ. (1983): Visianijev doprinos poznavanju flore Šibenika i njegove okolice. In Pavletić, Z., Matković, P., Grubišić, S. eds.: Zbornik Roberta Visianija Šibenčanina. Povremena izdanja Muzeja grada Šibenika Svezak 10. Muzej grada Šibenika, Šibenik, 371–375
    MORTON, F. (1912c): Die Vegetation der norddalmatinishen Insel Arbe im Juni und Juli. Oesterr. Bot. Z. 62(7):262–267.
    NEILREICH, A. (1868): Die Vegetationsverhältnisse von Kroatien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 28: i-xli, 1–288.
    NEUGEBAUER, L. (1875a): Aufzählung der in der Umgebung von Pola wachsenden Pflanzen. Oesterr. Bot. Z. 25(9):301–303.
    PANDŽA, M. (1995b): Analiza flore otoka Murtera. In Meštrov, M., Durbešić, P., Kerovec, M. eds.: Kornati, Priopćenja sa simpozija »Prirodna podloga, zaštita, društveno i gospodarsko valoriziranje Kornata« Murter, Tisno, Kornati, Šibenik 2.–7. listopada 1995. godine. Ekološke monografije 7. Hrvatsko ekološko društvo, Ministarstvo kulture – Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Nacionalni park Kornati, Zagreb, 181–198.
    PANDŽA, M. (1998a): Flora of the island of Zlarin. Nat. Croat. 7(1):59–78.
    PANDŽA, M. (1998b): Flora of the islands of Krapanj and Prvić. Nat. Croat. 7(4):321–339.
    PANDŽA, M. (1998c): Flora of the island of Murter (Central Adriatic). Acta Bot. Croat. 57:99–122.
    PAVLETIĆ, ZI. (1978a): Pregled i analiza flore Palagruških otoka. Acta Biol. Iugosl. Biosistematika serija G. 4(1):39–47.
    ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
    SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
    TOMMASINI, M. (1873a): Die Flora des südlichsten Theiles von Istrien bei Promontore und Medolino. Oesterr. Bot. Z. 23(7):219–227.
    TRINAJSTIĆ, I. (1995b): Pregled flore Kornatskog otočja. In Meštrov, M., Durbešić, P., Kerovec, M. eds.: Kornati, Priopćenja sa simpozija »Prirodna podloga, zaštita, društveno i gospodarsko valoriziranje Kornata« Murter, Tisno, Kornati, Šibenik 2.–7. listopada 1995. godine. Ekološke monografije 7. Hrvatsko ekološko društvo, Ministarstvo kulture – Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Nacionalni park Kornati, Zagreb, 161–179.
    VISIANI, R. (1842): Flora Dalmatica, Vol. I (sive enumeratio stirpium vascularium quas hactenus in Dalmatia lectas et sibi observatas). Apud Fridericum Hofmeister, Lipsiae.