CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Salsola soda L. (FOTO S. BRANA)

sodna solnjača

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP003245

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU (NT) A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Pavletić, Z., Kovačić, S., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Salsola soda L. (HRCP003245). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3245. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Zinka Pavletić
    Sanja Kovačić
  • Suradnik/ci
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene

  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana- NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana- NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana- NE
  • IUCN razlog promjene
    Ostalo
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1.1 Stambena i urbana područja, 1.3 Turistička i rekreacijska područja, 4 Prometni koridori i komunalni vodovi
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Ugrožavanje i uništavanje staništa ljudskim aktivnostima: snažan razvoj turizma i promjene obalnih staništa.
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane. Vrsta je posredno zaštićena u dijelovima svojeg areala u zaštićenim područjima nacionalnih parkova Brijuni, Kornati i u Ramsarskom području donjega toka Neretve.
  • Potrebne mjere očuvanja
    1. Zaštita kopna/voda
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Solna sodnjača je uspravna, gola, do 70 cm visoka jednogodišnja biljka. Stabljika je sivozelena ili sivocrvena, lomljiva i krhka, od baze bogato razgranjena. Grane su uspravne, listovi mesnati, 2–3 mm debeli i 2–7 cm dugi, linealni, poluvaljkasti, pri dnu prošireni, a na vrhu suženi. U mladosti nose kratak šiljak koji otpada, pa listovi ostaju tupa vrha. Donje grane i listovi duži su i nasuprotni. Gornji listovi su izmjenični, kratki i proširene baze, kojom obuhvaćaju stabljiku. Cvjetovi su bijeli, dvospolni, u pazušcima listova najčešće po 1 ili 2 zajedno, u klasiću ovijenom jajastim brakteolama, s kratkim trnom na vrhu. Pricvjetni listovi su trokutasti, tvrdi, dugi poput cvjetova. Listovi ocvjeća su jajasto-lancetasti, na leđnom dijelu malo nazubljeni, u početku opnasti, poslije (s razvojem ploda) zadebljani, s tvrdim (ponekad trepavičastim) rubom i leđnim rebrom nalik na krilce. Jajasti plod ostaje u kožičastom cvjetnom ovoju. Sjemenke su okrugle, crne i sjajne, promjera 3–4 mm, spljoštene ili oble. Vrsta je dobila ime po sodi, odnosno natrijevom karbonatu, važnom kemijskom spoju široke primjene (sapuni, deterdženti, proizvodnja stakla i papira, štavljenje kože i dr.) koji se u prirodi, u mineralnom stanju, nalazi tek u nekoliko slanih, sodnih ili natronskih jezera pustinjskih krajeva (Egipat, Sjeverna i Južna Amerika). Soda se stoga još do prije stotinjak godina, do Solvayeva otkrića postupka dobivanja iz kuhinjske soli, dobivala isključivo spaljivanjem i obradom pepela solnjača i drugih morskih i primorskih biljnih vrsta. Što se po imenu ne bi reklo, soda se dobivala više iz slankaste (Salsola kali L.) nego iz sodne solnjače (S. soda L.). Princip akumulacije natrija i drugih kemijskih elemenata u solnjačama ni do danas nije potpuno objašnjen. U starijoj literaturi postoje podaci da se sodna solnjača ponegdje uzgajala i kao povrće, a sirova upotrebljavala kao lijek (purgativ, diuretik i dr.). Prema životnom je obliku terofit. Broj kromosoma je 2n=18. Cvjeta od srpnja do rujna. Prema flornom elementu je južnoeuropskopontska vrsta.
  • Staništa
    F.1.1.1.1. Slanjača caklenjače, F.3.1.1.1. Zajednica polegle mlječike i morske makovice
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Šljunkovita i pjeskovita mjesta uz obale mora i slanih lokava, morski kanali. Karakteristična je vrsta razreda Salicornietea Br.-Bl., odnosno reda Salicornietalia Br.-Bl. i ulazi u sastav sveza Thero-Salicornion Br.-Bl. i Salicornion fruticosae Br.-Bl.. Posebna zajednica Suaedo-Salsoletum sodae Br.-Bl. 1931. Element je vegetacije morskih žalova zajednice Euphorbio-Glaucietum flavi Hić. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 15.113 Mediteranske slanuše caklenjače, 17.23 Tetijski šljunkoviti žalovi s organskim nanosima bogatim dušikom (Euphorbio-Glaucietum flavi). GLCC/SSC. 3, 6.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi. Albanija, Bosna i Hercegovina, Baleari, Bugarska, Korzika, Hrvatska, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Grčka, isključujući otoke Karpathos, Kasos i Gavdhos i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a (jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar; Krim; jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga), Sardinija, Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte, Crna Gora, Srbija, Slovenija, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Mediteranska makroregija. Lokaliteti. Badije, Biševo, Brijuni, Cres, Dubrovnik, Istra (više nalaza, usmeno priopćenje S. Brana), Kaprije, Koločep, Korčula, Kornatsko otočje, Krapanj, Krk, Lastovo, Lavina, Lopud, Lošinj, okolica Makarske, Mljet, Murter, ušće Neretve, Pag, Pelješac, Prvić, Rab, Rijeka, Saline, Solin, Susak, Šipan, Tar, Unije, Zadar, Zlarin.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Magnoliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Caryophyllales
  • Porodica
    Amaranthaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    -
  • Ostala hrvatska imena
    sodarka
  • Strana imena
    Saltwort (engleski), Soda Salzkraut (njemački), sodina solinka (slovenski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • ADAMOVIĆ, L. (1887): Građa za floru Dubrovačku. Glasn. Hrvatsk. Nar. Društva 2:161–216.
    BARČIĆ, B. (1974): Flora otoka Badije. Acta Bot. Croat. 33:191–203.
    BEDALOV, M., GAŽI-BASKOVA, V. (1987): Analiza flore Kornatskog otočja. Acta Bot. Croat. 46:173–184.
    FORENBACHER, A. (1911b): Otok Lastovo. Biljnogeografska studija. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 185:47–122.
    FRANJIĆ, J., PANDŽA, M. (1995): Flora otoka Kaprija. In Meštrov, M., Durbešić, P., Kerovec, M. eds.: Kornati, Priopćenja sa simpozija »Prirodna podloga, zaštita, društveno i gospodarsko valoriziranje Kornata« Murter, Tisno, Kornati, Šibenik 2.–7. listopada 1995. godine. Ekološke monografije 7. Hrvatsko ekološko društvo, Ministarstvo kulture – Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Nacionalni park Kornati, Zagreb, 205–218.
    FREYN, J. (1877): Flora von Südistrien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 27:241–490.
    GAŽI-BASKOVA, V., BEDALOV, M. (1983): Flora Kornatskog otočja. In Pavletić, Z., Matković, P., Grubišić, S. eds.: Zbornik Roberta Visianija [ibenčanina. Povremena izdanja Muzeja grada Šibenika Svezak 10. Muzej grada [ibenika, [ibenik, 443–454.
    HEĆIMOVIĆ, M. (1981): Prikaz i analiza flore otoka Šipana. Acta Bot. Croat. 40:205–227.
    HEĆIMOVIĆ, M., HEĆIMOVIĆ, S. (1986): Prikaz i analiza flore otoka Lopuda. Acta Bot. Croat. 45:119–135.
    HIRC, D. (1907): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 169:55–109.
    HIRC, D. (1914c): Proljetna flora otoka Suska i Unija. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 202:1–50.
    HIRC, D. (1915b): Floristička izučavanja u istočnim krajevima Istre II. Učka gora i njezina okolina. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 210:6–92.
    HORVATIĆ, S. (1934): Flora i vegetacija otoka Paga. Prir. Istraž. Kral. Jugoslavije 19:116–372.
    HORVATIĆ, S. (1963a): Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih jedinica Hrvatskog primorja. Prir. istraž. JAZU, ser. Acta biol. 4(33):1–181.
    NEUGEBAUER, L. (1875a): Aufzählung der in der Umgebung von Pola wachsenden Pflanzen. Oesterr. Bot. Z. 25(9):301–303.
    PANDŽA, M. (1995b): Analiza flore otoka Murtera. In Meštrov, M., Durbešić, P., Kerovec, M. eds.: Kornati, Priopćenja sa simpozija »Prirodna podloga, zaštita, društveno i gospodarsko valoriziranje Kornata« Murter, Tisno, Kornati, Šibenik 2.–7. listopada 1995. godine. Ekološke monografije 7. Hrvatsko ekološko društvo, Ministarstvo kulture – Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Nacionalni park Kornati, Zagreb, 181–198.
    PANDŽA, M. (1998a): Flora of the island of Zlarin. Nat. Croat. 7(1):59–78.
    PANDŽA, M. (1998b): Flora of the islands of Krapanj and Prvić. Nat. Croat. 7(4):321–339.
    PANDŽA, M. (1998c): Flora of the island of Murter (Central Adriatic). Acta Bot. Croat. 57:99–122.
    PAVLETIĆ, ZI. (1975): Analiza flore otoka Biševa. Acta Bot. Croat. 34:159–170.
    RADIĆ, J. (1974): Prilog poznavanju flore Biokova. Acta Bot. Croat. 33:219–229.
    RADIĆ, J. (1976): Bilje Biokova. Inst. »Planina i more«, Makarska
    SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
    TRINAJSTIĆ, I. (1979b): Pregled flore otoka Lastova. Acta Bot. Croat. 38:167–186.
    TRINAJSTIĆ, I. (1985): Flora otočne skupine Korčule. Acta Bot. Croat. 44:107–130.
    TRINAJSTIĆ, I. (1995b): Pregled flore Kornatskog otočja. In Meštrov, M., Durbešić, P., Kerovec, M. eds.: Kornati, Priopćenja sa simpozija »Prirodna podloga, zaštita, društveno i gospodarsko valoriziranje Kornata« Murter, Tisno, Kornati, Šibenik 2.–7. listopada 1995. godine. Ekološke monografije 7. Hrvatsko ekološko društvo, Ministarstvo kulture – Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Nacionalni park Kornati, Zagreb, 161–179.
    TRINAJSTIĆ, I. (1995d): Vegetacijske značajke otoka Mljeta. In Durbešić, P., Benović, A. eds.: Mljet, Priopćenja sa simpozija »Prirodne značajke i društvena valorizacija otoka Mljeta«, Pomena, otok Mljet 4–10. rujna 1995. Ekološke monografije 6. Hrvatsko ekološko društvo, Državna uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Nacionalni park Mljet, Zagreb, 247–269.