CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Salsola kali L. (FOTO M. MILOVIĆ)

slanica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP003244

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU (NT) A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Pavletić, Z., Nikolić, T., Kovačić, S., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Salsola kali L. (HRCP003244). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3244. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Zinka Pavletić
    Toni Nikolić
    Sanja Kovačić
  • Suradnik/ci
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene

  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana- NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana- NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana- NE
  • IUCN razlog promjene
    Ostalo
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1.3 Turistička i rekreacijska područja, 4 Prometni koridori i komunalni vodovi
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Velika brojnost turista na malobrojnim pješčanim plažama negativno utječe na pješčarsku halofilnu vegetaciju.
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane. Vrsta je posredno zaštićena u dijelovima svojeg areala u zaštićenim područjima nacionalnih parkova Kornati i Mljet.
  • Potrebne mjere očuvanja
    1. Zaštita kopna/voda
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite pjeskovitih morskih obala (NN 81/99, 03.08.1999.).
  • Potrebna istraživanja
    1.1 Taksonomija, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Slankasta solnjača najčešće je kratkodlakava, bradavičasta ili, vrlo rijetko, gola jednogodišnja biljka bodljikavih listova, visoka 25–50(–100) cm, polegla ili uspravna. Od baze je bogato razgranjena i uzdignutih grana. Donje grane i listovi su naizmjenični. Stabljike su sivozelenkaste ili modrozelenkaste, s kratkim dlakama. Listovi su sjedeći, štapićasti, dugi 1–4 cm i široki 1 mm, linealni, proširene baze, s oštrom bodljom na vrhu koja ne otpada (kao kod S. soda L.). Cvjetovi su kod svih pripadnika porodice loboda vrlo jednostavni i re duciranog ocvjeća. Kod slankaste solnjače sjedeći su u pazušcu lista, pojedinačni ili po 2–3 zajedno, s dva jajasto-trokutasta predlistića. Vjenčić je blijedoružičast ili zelenkast. Pricvjetni listovi veoma su kratki, opnastoga, širokog i bodljikavog ruba, jajaste baze i vršnog šiljka dužeg od cvijeta. Baze pricvjetnih listova s vremenom postaju hrskavičaste. Na leđnoj vršnoj strani imaju opnasto, jajasto-bubrežasto krilce koje oko ploda tvori do 1 cm širok bijelo-tamnoprugasti ili ružičasto-tamnoprugasti ovoj (koji može i nedostajati). Prašnika je pet, vrat tučka je kopljast, sa 2–3 njuške. Plod promjera do 1 cm, kuglast je, okružen papirastim, hrskavičastim listovima ocvjeća i sadrži jednu crnu, spljoštenu sjemenku. Ime roda potječe od lat. »salsus«, tj. »slan« (slankast, umanjeno) jer je izraziti halofit koji raste na veoma slanim tlima. Slankasta solnjača u Europi dopire na sjever sve do 60º 30’, no na najsjevernijim se granicama drži samo obala mora. Vrlo je otporna i prilagodljiva, pa se slankasta solnjača nastanila u golemim populacijama po prerijama i obradivim površinama Sjeverne Amerike, gdje je postala opasan, na herbicide otporan korov (»Russian thistle«), koji se u najnovije vrijeme pokušava suzbiti biološim sredstvima (grinjama). Središte postanka i rasprostranjenosti roda Salsola (oko 25 vrsta) semiaridne su stepe srednje Azije, gdje su ljeta jako vruća i zime jako suhe i hladne. Pripadaju tzv. irano-turskim komponentama sredozemne flore, zajedno s vrstama roda Artemisia, Suaeda, Ephedra, Pistacia i dr. Slankasta solnjača je jako polimorfna biljka, s mnogo opisanih svojta nižih od vrste, od kojih su u hrvatskoj flori zastupljene dvije podvrste, S. kali L. ssp. ruthenica (Iljin) Soó, koja se podrobnije istražuje u novije vrijeme (RILKE et REIMANN 1999), i S. kali L. ssp. tragus (L.) Nyman. Ime vrste potječe od arapskog naziva »kaljun« ili »kiljun« (a nije, kao što neki misle, nazvana po kemijskom elementu kaliju), za pepeo raznih »slanih« svojta od kojega se dobivala soda. Čitave mlade biljke su jestive (kasnije otvrdnu), a sadrže znatne količine kalija, kalcija i oksalata. Prema životnom je obliku terofit. Broj kromosoma je 2n=18/36. Cvjeta od lipnja do kolovoza (rujna). Vrsta je široke rasprostranjenosti.
  • Staništa
    F.1.1.1.1. Slanjača caklenjače, F.2.1.1. Površine pješčanih plaža pod halofitima
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Kraj putova, obrađenih mjesta, na naplavinama; na suhoj, pjeskovitoj, šljunkovitoj, zaslanjenoj i nezaslanjenoj podlozi primorskih i kontinentalnih krajeva. Karakteristična vrsta sveze Ammophilion Br.-Bl., reda Ammophiletalia Br.-Bl. i razreda Ammophiletea Br.-Bl. pjeskovitih obala Hrvatske, raste u više pripadajućih asocijacija. Zabilježena je i na Đurđevačkim pijescima. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 15.113 Mediteranske slanuše caklenjače, 16.21121 Mediteranske primarne sipine (Ammophilion arundinaceae). GLCC/SSC. 3.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi. Albanija, Austrija s Lihtenštajnom, Azori, Belgija, Bosna i Hercegovina, Baleari, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Korzika, Kreta s Karpathos, Kasos i Gavdhos, Hrvatska, Češka, Danska, Finska, uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke Karpathos, Kasos i Gavdhos i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Irska; Republika Irska i Sjeverna Irska, Nizozemska (Holandija), Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Makedonija, Norveška, Poljska, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a (baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast; centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural; jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar; Krim; jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga), Kosovo, Crna Gora, Srbija, Sardinija, Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte, Švedska, uključujući Öland i Gotland, Slovenija, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada. [Švicarska].
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Većinom mediteranska makroregija. Lokaliteti. Badija, Biševo, Bostajnica, Cres, Dubrovnik, Đurđevački pijesci, Hvar, Istra (nekoliko nalaza, usmeno priopćenje S. Brana), Jablanac, Kantrida, Kaprije, Karlobag, Kaštela, Korčula, Kornati, Krapanj, Krk, Lošinj, okolica Makarske, Mljet, Murter, Novi Vinodolski, Pag, Pelješac, Pinjevca, Pločica, Privlaka, Rab, Rijeka, Seline, Senj, Starigrad, Susak, Šibenik, Šipan, Unije, Zadar. Navodi se i općenito za Slavoniju (kao tipična vrsta i kao Salsola kali L. ssp. tragus (L.) Nyman, SCHLOSSER et VUKOTINOVIĆ 1869:966), no potvrde za te podatke nema.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Magnoliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Caryophyllales
  • Porodica
    Amaranthaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Karlsson & Agestam (2020-06-03 19:04:00) Novelties in the vascular plant flora of Norden during 2019
    Karlsson (2004-03-18 23:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
    Les, D. H., R. R. Haynes, and A. Novelo-Retana. 2009. Plants (Embryophyta) of the Gulf of Mexico, Pp. 261–284 in Felder, D.L. and D.K. Camp (eds.), Gulf of Mexico–Origins, Waters, and Biota. Biodiversity. Texas A&M Press, College Station, Texas.
    Les, D. H., R. R. Haynes, and A. Novelo-Retana. 2009. Plants (Embryophyta) of the Gulf of Mexico, Pp. 261–284 in Felder, D.L. and D.K. Camp (eds.), Gulf of Mexico–Origins, Waters, and Biota. Biodiversity. Texas A&M Press, College Station, Texas.
    Linnaeus, C. (1753). Species plantarum, exhibentes plantas rite cognitas ad genera relatas cum differentiis specificis, nominibus trivialibus, synonymis selectis, locis natalibus, secundum systema sexuale digestas. Stockholm.
    Linnaeus, C. (1753). Species plantarum, exhibentes plantas rite cognitas ad genera relatas cum differentiis specificis, nominibus trivialibus, synonymis selectis, locis natalibus, secundum systema sexuale digestas. Stockholm.
  • Ostala hrvatska imena
    slankasta solnjača, bodljikava solnjača, kalijeva solnjača, caklenjača, caklinica, solnjača, omakalj
  • Strana imena
    Prickly Saltwort (engleski), Kali-Salzkraut (njemački), kalijeva solinka (slovenski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • ADAMOVIĆ, L. (1887): Građa za floru Dubrovačku. Glasn. Hrvatsk. Nar. Društva 2:161–216.
    BARČIĆ, B. (1974): Flora otoka Badije. Acta Bot. Croat. 33:191–203.
    DEGEN, A. (1937): Flora Velebitica II. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
    FRANJIĆ, J., PANDŽA, M. (1995): Flora otoka Kaprija. In Meštrov, M., Durbešić, P., Kerovec, M. eds.: Kornati, Priopćenja sa simpozija »Prirodna podloga, zaštita, društveno i gospodarsko valoriziranje Kornata« Murter, Tisno, Kornati, [ibenik 2.–7. listopada 1995. godine. Ekološke monografije 7. Hrvatsko ekološko društvo, Ministarstvo kulture – Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Nacionalni park Kornati, Zagreb, 205–218.
    FREYN, J. (1877): Flora von Südistrien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 27:241–490.
    GINZBERGER, A. (1921): Beitrag zur Kenntnis der Flora der Scoglien und kleineren Inseln Süd-Dalmatiens. Oesterr. Bot. Z. 70(9–12):233–248.
    GJURAŠIN, S. (1902): Biljke s đurđevačkih pijesaka. Glas. Hrvatsk. Nar. Društva 13(4–6):38–42.
    HEĆIMOVIĆ, M. (1981): Prikaz i analiza flore otoka [ipana. Acta Bot. Croat. 40:205–227.
    HIRC, D. (1907): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 169:55–109.
    HIRC, D. (1914c): Proljetna flora otoka Suska i Unija. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 202:1–50.
    HORVATIĆ, S. (1934): Flora i vegetacija otoka Paga. Prir. Istraž. Kral. Jugoslavije 19:116–372.
    HORVATIĆ, S. (1939b): Pregled vegetacije otoka Raba s gledišta biljne sociologije. Prir. Istraž. Kral. Jugoslavije 22:1–96.
    HORVATIĆ, S. (1963a): Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih jedinica Hrvatskog primorja. Prir. istraž. JAZU, ser. Acta biol. 4(33):1–181.
    ILIJANIĆ, LJ. (1987): Vegetacijske i biljnogeografske značajke otoka Raba. In Mohorovičić, A. ed.: Rapski zbornik – zbornik radova sa znanstvenog skupa o otoku Rabu održanog od 25. do 27. listopada 1984. godine. JAZU i Skupština Općine Rab, Zagreb, 83–97.
    JASPRICA, N., KOVAČIĆ, S. (1997): Vascular flora of the central part of Pelješac peninsula. Nat. Croat. 6(4):381–407.
    NEILREICH, A. (1868): Die Vegetationsverhältnisse von Kroatien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 28: i-xli, 1–288.
    NEUGEBAUER, L. (1875a): Aufzählung der in der Umgebung von Pola wachsenden Pflanzen. Oesterr. Bot. Z. 25(9):301–303.
    PANDŽA, M. (1995b): Analiza flore otoka Murtera. In Meštrov, M., Durbešić, P., Kerovec, M. eds.: Kornati, Priopćenja sa simpozija »Prirodna podloga, zaštita, društveno i gospodarsko valoriziranje Kornata« Murter, Tisno, Kornati, Šibenik 2.–7. listopada 1995. godine. Ekološke monografije 7. Hrvatsko ekološko društvo, Ministarstvo kulture – Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Nacionalni park Kornati, Zagreb, 181–198.
    PANDŽA, M. (1998b): Flora of the islands of Krapanj and Prvić. Nat. Croat. 7(4):321–339.
    PANDŽA, M. (1998c): Flora of the island of Murter (Central Adriatic). Acta Bot. Croat. 57:99–122.
    PANDŽA, M., STANČIĆ, Z. (1995): Contribution to the flora of the Kornati Islands (Croatia). Nat. Croat. 4:133–142.
    PAVLETIĆ, ZI. (1975): Analiza flore otoka Biševa. Acta Bot. Croat. 34:159–170.
    RADIĆ, J. (1976): Bilje Biokova. Inst. »Planina i more«, Makarska.
    REGULA-BEVILACQUA, LJ., ILIJANIĆ, LJ. (1984): Analyse der Flora der Insel Mljet. Acta Bot. Croat. 43:119–142.
    RILKE, S., REIMANN, C. (1996): Morphological and ecophysiological differences between the subspecies of Salsola kali in Europe – results of culture experiments. Flora 191(4):363–367.
    ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
    SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
    SOKLIĆ, I. (1943): Biljni sviet Podravskih piesaka. Hrvatski Šumarski List 67:3–34.
    ŠTAMOL, V., MARKOVIĆ, LJ. (1985): Prilog flori otoka Brača. Acta Bot. Croat. 44:99–106.
    TRINAJSTIĆ, I. (1993): Vaskularna flora otoka Hvara. Acta Bot. Croat. 52:113–143.