CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Orchis purpurea (FOTO S. BRANA)

bakreni kaćun

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP003200

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU (NT) A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene

  • 1994 - (E -)

    • Citat
    Pavletić, Z., Vrbek, M., Jadan, Z. (2005): Orchis purpurea Huds. (HRCP003200). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3200. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Zinka Pavletić
      Mirjana Vrbek
    • Suradnik/ci
      Zorica Jadan
    • Obrazloženje procjene

    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana- NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana- NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana- NE
    • IUCN razlog promjene
      Znanje
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      12.1 Druga ugroza
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Promjene staništa različitih uzroka. Jedna je od najčešćih orhideja u Hrvatskoj. Svojta može biti procjenjena i kao LR, tj. nisko rizična. Pripisana kategorija ima preventivno zaštitno značenje.
    • Postojeće mjere očuvanja
      4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Nisu poduzimane. Vrsta je posredno zaštićena u dijelovima svojeg areala u zaštićenim područjima nacionalnih parkova Krka, Plitvička jezera, Risnjak i Sjeverni Velebit te parkova prirode Medvednica, Žumberačko-Samoborsko gorje, Učka i Velebit. Nalazi se na popisu Bernske konvencije (Preporuka br. 49, ANONYMUS 1996).
    • Potrebne mjere očuvanja
      1. Zaštita kopna/voda
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite ove vrste (NN 81/99, 3. 8. 1999.).
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Grimizni kaćun je zeljasta trajnica, s jajolikim gomoljima i brojnim debelim sporednim korijenjem. Stabljika je 30–80 cm visoka, snažna, u gornjoj polovici uglata i često purpurno nahukana. Na bazi ima 2–3 ljuske, 3–6 prizemnih listova i 1–2 gornja koji obuhvaćaju stabljiku. Prizemni listovi su svijetlozeleni, bez pjega, sjajni, široko eliptični do izduženo jajasti, 6–20 cm dugi i 2–7 cm široki, a gornji su manji i šiljatiji. Cvat je upadljivo velik, duguljasto jajolik, 15–20 cm dug, gust, s mnogo cvjetova. Pricvjetni listovi su jajoliki, 1,3–3 mm dugi, nalikuju na ljuske, ušiljeni su, svijetloljubičaste boje, s jednom žilom i mnogo su kraći od plodnice. Cvjetovi su veliki i ugodna mirisa. Dijelovi ocvjeća su skupljeni u kacigu koja je izvana smeđopurpurna i tamno istočkana, iznutra bjelkastozelena, a medna usna je blijedoružičasta i posuta skupinama tamnocrvenih papila. Listi- ći ocvjeća su pri bazi povezani, vanjski su široko jajoliki, šiljati, 8–13 mm dugi i 4–6 mm široki, a unutarnji postrani listići su lancetasti, 5–8 mm dugi. Medna usna duga je 9–20 mm i 11–22 mm široka, gotovo dvostruko dulja od ostalih listića ocvjeća, duboko trodijelna. Bočni re- žnjevi su uski, izrazito dugi, većinom strše, na vrhu koso odsječeni i gotovo paralelni sa srednjim režnjem koji je širok, obrnuto srcolik, podijeljen na dva izdužena, odsječena do zaobljena, na rubu nazubljena režnjića s malim zubićem u rascjepu. Ostruga je duga 3–8 mm, valjkasta i tupa, savijena nadolje. Biljka je polusjene i pokazatelj bazičnih, umjereno hranjivih, humoznih, suhih do svježih tala, siromašnim dušikom i promjenjive vlažnosti. Suboceanska je svojta koja nastanjuje relativno topla dolinska staništa (na sunčanim mjestima zalazi i više). Broj kromosoma je 2n=40, 42. Orchis purpurea je biljka eurazijskoga flornog elementa. Cvjeta od travnja do lipnja. Varijabilna je u veličini i boji cvjetova, duljini cvata, visini stabljike i naročito u obliku medne usne, te je opisano 30–ak različitih oblika. Ime vrste »purpurea« upućuje na prisutnost ljubičaste (purpurne) boje u ocvjeću.
    • Staništa
      C.3.3. Subatlantski mezofilni travnjaci i brdske livade na karbonatnim tlima, C.5.1.1. Termofilni šumski rubovi crvene iglice, D.1. Kontinentalne šikare, E.4.5. Mezofilne i neutrofilne čiste bukove šume
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Raste u bukovim i miješanim listopadnim šumama, rjeđe u crnogoričnim, na šumskim rubovima i čistinama, u šikarama te na suhim travnjacima gorskog i pretplaninskog područja (od 600–1500 m/nm), isključivo na bazičnom tlu (pH 7,5–8,7). Stanište prema CORINE klasifikaciji. 41.1C2 Ilirske neutrofilne bukove šume (Fagion illyricum), 41.1C32 Ilirske kopnene kalcifilne bukove šume, 31.8B Subkontinentalne i kontinentalne listopadne šikare, 34.32 Subatlantski mezofilni travnjaci na karbonatima (Brometalia), 34.4 Termofilne zajednice šumskih rubova (Trifolio-Geranietea). GLCC/SSC. 14, 20, 22, 24.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      ↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjenost u Europi. Albanija, Austrija s Lihtenštajnom, Belgija, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Korzika, Hrvatska, Češka, Danska, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke Karpathos, Kasos i Gavdhos i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Švicarska, Nizozemska (Holandija), Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Makedonija, Poljska, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a (jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar; Krim), Sardinija, Srbija, Slovenija, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Nalazišta su poznata u svim makroregijama, s većom učestalošću u zapadnim dijelovima planinske i zapadnopanonske makroregije. Lokaliteti. Bakar, Cesargradska gora, Cres, Crikvenica, Crni Lug, Čabar, Dinara, Dragomalj, Drniš, Dubrovnik, Istra (veći broj nalaza, usmeno priopćenje S. Brana), Jelovka, Kalnička gora, Kozji vrh, Krasno, Križevci, o. Krk, dolina Krke, Lošinj, Mali Rajinac, Martinišćica, Miklouška, Moslavačka gora, Murter, Nurkovac, okolica Ogulina, Pag, Perjavica, Plitvička jezera, Požega, Rijeka, Samoborsko gorje, Senj, Sinj, Slano, Split, Ston, Šartovec, Šibenik, Škrljevo, Trogir, Trsat, Varaždin, Velebit (više nalaza), Vratnik, Vukovar, Zadar, okolica Zagreba, Zagrebačka gora, Zakrčevina, Zalesina, Žakalj, Žumberačko gorje, Žuta Lokva (dopunjeno opažanjima R. Kranjčeva, usmeno priopćnje).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Liliopsida
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Asparagales
    • Porodica
      Orchidaceae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Svenska kärlväxtnamn (1899-12-31 23:00:00) Databas levererad av Thomas Karlsson 2011-06-16
    • Ostala hrvatska imena
      grimizni kaćun
    • Strana imena
      Lady Orchid (engleski), orchis pourpré (francuski), braunrote Orchis, Purpur-Knabenkraut (njemački), škrlatnordeča kukavica (slovenski), orchide maggiore (talijanski)
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • ADAMOVIĆ, L. (1887): Građa za floru Dubrovačku. Glasn. Hrvatsk. Nar. Društva 2:161–216.
      DEGEN, A. (1936): Flora Velebitica I. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
      FORENBACHER, A. (1908b): Vegetacione formacije zagrebačke okoline. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 175:1–80.
      FORENBACHER, S. (1990): Velebit i njegov biljni svijet. Školska knjiga, Zagreb.
      FORENBACHER, S. (1995): Žumberak: kalendar flore Žumberačke gore. Školska knjiga, Zagreb.
      HEĆIMOVIĆ, S. (1977): Flora i vegetacija jugoistočnih obronaka Medvednice od Planine do Trupeljaka. Diplomski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
      HIRC, D. (1884a): Flora okolice bakarske. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 69:1–59.
      HIRC, D. (1910b): Iz bilinskog svijeta Dalmacije. Flora vrha Marjana. Glasn. Hrvatsk. Prir. Društva 22(1):39–83.
      HIRC, D. (1914b): Floristička izučavanja u istočnim krajevima Istre. I. Kastav i Kastavština. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 204:21–75.
      HORVAT, I. (1938): Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj. Glasn. Šumske Pokuse 6:127–279.
      HORVATIĆ, S. (1934): Flora i vegetacija otoka Paga. Prir. Istraž. Kral. Jugoslavije 19:116–372.
      HORVATIĆ, S. (1963a): Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih jedinica Hrvatskog primorja. Prir. istraž. JAZU, ser. Acta biol. 4(33):1–181.
      JELASKA, S. D. (1999): Analiza flore dijela Medvednice primjenom geografskog informacijskog sustava. Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
      KRANJČEV, R. (1995a): Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske – vrste u Podravini, na Bilogori i Kalniku. Ekol. glas. 5(1–2): 11–16.
      KUŠ, R. (1954): Prikaz flore i vegetacije južno od grada Nove Gradiške. Diplomski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
      NEILREICH, A. (1868): Die Vegetationsverhältnisse von Kroatien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 28: i-xli, 1–288.
      PANDŽA, M. (1995b): Analiza flore otoka Murtera. In Meštrov, M., Durbešić, P., Kerovec, M. eds.: Kornati, Priopćenja sa simpozija »Prirodna podloga, zaštita, društveno i gospodarsko valoriziranje Kornata« Murter, Tisno, Kornati, Šibenik 2.–7. listopada 1995. godine. Ekološke monografije 7. Hrvatsko ekološko društvo, Ministarstvo kulture – Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Nacionalni park Kornati, Zagreb, 181–198.
      PANDŽA, M. (1998c): Flora of the island of Murter (Central Adriatic). Acta Bot. Croat. 57:99–122.
      PANDŽA, M., PAVLETIĆ, ZI. (1995): Značajne biljke hrvatske flore na otoku Murteru. In Meštrov, M., Durbešić, P., Kerovec, M.
      PEVALEK-KOZLINA, B. (1994p): Orchis purpurea Huds. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 371–372.
      RANDIĆ, M. (1984): Biljni pokrov od Škrljeva do Krasice u Hrvatskom primorju. Diplomski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
      ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
      ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
      SCHLOSSER, J. C. K. (1852c): Reiseflora aus Süd – Croatien. Oesterr. Bot. Wochenbl. 2(50):393–394.
      SCHLOSSER, J. C. K. (1874b): Das Kalniker Gebirge. Oesterr. Bot. Z. 24(9):275–285.
      SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
      SMITH, A. M. (1878): Flora von Fiume. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 28:335–386.
      STROBL, G. (1872): Aus der Frühlings-Flora und Fauna Illyriens. Verh. K. K. Zool.-Bot. Ges. Wien 22:577–616.
      TOMAŠEVIĆ, M. (1972): Biljni pokrov sjevernih obronaka Požeške gore (područje sela Završje, Nurkovac, Požeški Brestovac, Dolac i Daranovac). Diplomski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
      TOMAŠEVIĆ, M. (1998): The analysis of the flora of the Požega Valley and the surrounding mountains. Nat. Croat. 7(3):227–274.