CRVENI POPIS
NatragVrsta Orchis papilionacea L. (FOTO J. Topić)
⚠ Ovo nije važeća procjena.
Idi na najnoviju procjenu
crveni kaćun
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP003193
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A4c; B2b(iii))
Datum procjene
01.01.2005.
Prethodne procjene
Citat
Topić, J., Nikolić, T., Vrbek, M., Jadan, Z. (2005): Orchis papilionacea L. (HRCP003193). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3193. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Jasenka Topić
Toni Nikolić
Mirjana Vrbek
- Suradnik/ci
Zorica Jadan
- Obrazloženje procjene
- Globalna procjena
Nije procjenjivana- NE - Europska procjena
Nije procjenjivana- NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana- NE - IUCN razlog promjene
Znanje - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
1.1 Stambena i urbana područja, 7.3 Ostale preinake ekosustava, 12.1 Druga ugroza - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Negativni utjecaj na staništa različitih ljudskih aktivnosti, osobito u blizini naseljenih mjesta. Prestanak iskorištavanja travnjaka te prirodni procesi zaraštanja travnjaka i gariga. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Nisu poduzimane. Nalazi se na popisu Bernske konvencije (Preporuka br. 49, ANONYMUS 1996). - Potrebne mjere očuvanja
1. Zaštita kopna/voda - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
- - Potrebna istraživanja
1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Crveni kaćun je zeljasta trajnica sa dva mala kuglastojajolika gomolja i debelim korijenima. Stabljika je zelena, okrugla, u gornjem dijelu uglata i ponekad crvenkasta, 15–40 (50) cm visoka, s 2–3 blijedozelene ljuske, 3–8 listova stabljike u bazalnoj rozeti i 2–5 listova koji obavijaju stabljiku u gornjem dijelu. Listovi rozete su zelenoplavičasti, šiljati, žljebasti i s istaknutim žilama, linearno lancetasti, 4–18 cm dugi i 0,5–1,5 cm široki, bez pjega. Veličina listova stabljike postupno se smanjuje, pa gornji listovi postaju slični pricvjetnima. Cvat je gust, jajolik, sastavljen od 4–14 cvjetova, a kasnije postaje rastresitiji. Pricvjetni listovi su crvenoljubičasti, opnasti, lancetasti i ušiljeni, imaju 3–5 žila, jednako su dugački kao plodnica ili dulji. Dijelovi ocvjeća su crveni s tamnim žilama, okrenuti su prema naprijed i ne oblikuju stisnutu kacigu. Vanjski postrani listići su 8–22 mm dugi i 4–7,5 mm široki, središnji listić je ponekad kraći, a unutarnji postrani 6–16,5 mm dugi. Medna usna je cjelovita, sa suženom bazom, koja se klinasto ili lepezasto širi, 9–26 mm duga i 7–23 mm široka, s malo uzdignutim obodom, sprijeda nepravilno nazubljena. Boja je otvorenocrvena ili ljubičasta sa žilama, koje se lepezasto šire od središta. Ostruga je duga 8–14 mm, bijela ili blijedocrvena, valjkasta, najprije vodoravna, a zatim savijena nadolje. Ime vrste potječe od lat. »papilionacea«, tj. sličan leptiru, smjerajući na oblik cvijeta. Vrsta je varijabilna te se ponekad navodi i kao O. papilionacea kompleks koji sadrži veći broj oblika, uglavnom varijeteta, međusobno različitih u dimenzijama dijelova cvijeta, boji i uzorcima, povezanih prijelaznim oblicima. Biljka je svjetla i pokazatelj bazičnih, siromašnih i humoznih tala. Uglavnom je rasprostranjena na toplijim staništima. Prema životnom je obliku geofit. Broj kromosom je 2n=32. Pripada euromediteranskom flornom elementu. Cvjeta od veljače do svibnja. - Staništa
C.3.5.1.3. Kamenjarski pašnjak čepljeza i kršina, C.3.6. Kamenjarski pašnjaci i suhi travnjaci eu- i stenomediterana - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Raste u mediteranskom području na travnatim, sunčanim obroncima, u maslinicima i garizima. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 32.B Ilirsko-jadranski garizi, 34.5 Mediteranski suhi travnjaci Thero-Brachypodietea, 34.75123 Kamenjarski pašnjak čepljeza i kršina (Asphodelo-Chrysopogonetum grylli). GLCC/SSC. 14, 16. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Rasprostranjenost u Europi. Albanija, Baleari, Bugarska, Korzika, Kreta s Karpathos, Kasos i Gavdhos, Hrvatska, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Grčka, isključujući otoke Karpathos, Kasos i Gavdhos i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Makedonija, Rumunjska, Sardinija, Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte, Srbija, Slovenija, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada. - Nacionalna rasprostranjenost
Mediteranska makroregija s najviše poznatih nalaza u Istri. Lokaliteti. Bakar, Bokanjac, Ceja, Hvar (usmeno priopćenje R. Kranjčev), Istra (veći broj nalaza, usmena priopćenja S. Brane i R. Kranjčeva), rt Kamenjak, Karlobag, Labin, Levan, rt Marina, Medulin, Pula, Rabac, Rovinj, Vis, Vodnjan (općeniti navodi za Dalmaciju).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Liliopsida - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Asparagales - Porodica
Orchidaceae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
- - Ostala hrvatska imena
leptirasti kaćun - Strana imena
Pink Butterfly Orchid (engleski), metuljasta kukavica (slovenski) - Locus typicus
-
- Bibliografija
-
BECK, G. (1901): Die Vegetationsverhältnisse der illyrischen Länder. W. Engelman, Leipzig.
FREYN, J. (1877): Flora von Südistrien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 27:241–490.
PEVALEK-KOZLINA, B. (1994n): Orchis papilionacea L. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 367–368.
REUSS, A. (1868): Bericht über eine botanische reise nach Istrien und dem Quarnero im Mai 1867. Verh. K. K. Zool.-Bot. Ges. Wien 18:125–146.
SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
STROBL, G. (1872): Aus der Frühlings-Flora und Fauna Illyriens. Verh. K. K. Zool.-Bot. Ges. Wien 22:577–616.
ŠEGULJA, N. (1967): Fitocenološka istraživanja vegetacije na području sjeveroistočnog dijela Labinštine u Istri. Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
ŠEGULJA, N. (1969): Prilog poznavanju kamenjarske vegetacije u Istri. Acta Bot. Croat. 28:367–371.
ŠEGULJA, N. (1970): Vegetacija sjeveroistočnog dijela Labinštine u Istri. Acta Bot. Croat. 29:157–172.
TOMMASINI, M. (1851a): Über die im Florengebiete des österreichisch-illirischen Küstenlandes vorkommenden Orchideen und ihre geographische Verbreitung. Oesterr. Bot. Wochenbl. 1(3):17–19.
TOMMASINI, M. (1851c): Über die im Florengebiete des österreichisch-illirischen Küstenlandes vorkommenden Orchideen und ihre geographische Verbreitung. Oesterr. Bot. Wochenbl. 1(5):33–35.
TOMMASINI, M. (1873a): Die Flora des südlichsten Theiles von Istrien bei Promontore und Medolino. Oesterr. Bot. Z. 23(7):219–227.
TOPIĆ, J. ŠEGULJA, N. (2000): Floristic and ecological characteristics of the southernmost part of Istria (Croatia). Acta Bot. Croat. 59(1):179–200.
VISIANI, R. (1842): Flora Dalmatica, Vol. I (sive enumeratio stirpium vascularium quas hactenus in Dalmatia lectas et sibi observatas). Apud Fridericum Hofmeister, Lipsiae.