CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Orchis coriophora L. (FOTO S. BRANA)

vonjavi kaćun

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP003183

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU (NT) A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene

  • 1994 - (V -)

    • Citat
    Nikolić, T., Vrbek, M., Jadan, Z. (2005): Orchis coriophora L. (HRCP003183). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3183. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Toni Nikolić
      Mirjana Vrbek
    • Suradnik/ci
      Zorica Jadan
    • Obrazloženje procjene

    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana- NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana- NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana- NE
    • IUCN razlog promjene
      Znanje
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 5.3 Sječa i iskorištavanje drveta, 7.3 Ostale preinake ekosustava, 12.1 Druga ugroza
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Napuštanje gospodarenja travnjacima, prirodne sukcesije i razvoj šumske vegetacije. Rijetka svojta, općenito u regresiji.
    • Postojeće mjere očuvanja
      4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima u parkovima prirode Medvednica (upitno jer nalazi nisu potvrđeni u novije vrijeme, HRŠAK et al. 1999), Žumberačko-Samoborsko gorje i Velebit i u nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Nalazi se na popisu Bernske konvencije (Preporuka br. 49, ANONYMUS 1996).
    • Potrebne mjere očuvanja
      1. Zaštita kopna/voda
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      -
    • Potrebna istraživanja
      1.1 Taksonomija, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Vonjavi kaćun je zeljasta trajnica sa dva kuglasta gomolja i nitastim korijenjem. Stabljika je okrugla ili malo uglata, uspravna, 15–30 cm visoka, s 1–2 kratke ljuske koje u obliku rukavca tijesno obuhvaćaju stabljiku u donjem dijelu. Listovi su brojni, linearni do lancetasti, po 3–4 (10) u razini tla i nekoliko manjih koji obavijaju stabljiku sve do vrha. Bazalni listovi su duži od gornjih, uspravni su, šiljasti i malo žljebasti, 5–15 cm dugi i 0,5–4 cm široki. Cvat je valjkast, oko 7 cm dug, gust, s mnogo cvjetova. Pricvjetni listovi su linearno lancetasti, opnasti ili crvenkasti, s jednom zelenom venom, dugi kao plodnica ili nešto duži. Cvjetovi su smeđopurpurni s maslinastozelenim žilicama i mirisom na stjenice ili vaniliju. Dijelovi ocvjeća formiraju kukastu kacigu. Vanjski postrani jajasto-lancetasti listići dugi su 6,5–10 mm; srednji je ponekad kraći. Unutarnji postrani listići dugi su 4–6 mm i linearni. Medna usna visi nadolje, trorežnjasta je, 5–7 (10) mm duga, smeđocrvenkasta s tamnijim žilicama i mrljama. Sva tri dijela medne usne su podjednaka, ali je srednji cjelovitoga ruba, a postrani režnjevi su nazubljeni. Prašnica je svijetlopurpurnocrvena do ljubičasta, a poliniji su žuti. Ostruga je 4–9 mm duga, čunjasta i ušiljena, savijena nadolje, purpurnocrvene boje. Biljka je svjetla, pokazatelj bazičnih i vlažnih tala. Uglavnom je rasprostranjena na toplijim staništima. Varijabilna je u pogledu veličine i obojenosti medne usne, duljine srednjega režnja, ostruge i kukaste kacige, širine listova i mirisa, pa se ponekad govori o O. coriophora kompleksu. U Hrvatskoj su opisane dvije podvrste: O. coriophora L. ssp. coriophora i O. coriophora L. ssp. fragrans (Pollini) K. Richter (ponekad sa statusom neovisne vrste, O. fragrans Pollini, i zabilježenom hibridizacijom u nekim dijelovima cjelokupnog areala). Imena podvrsta te orhideje vezana su uz različiti miris biljaka. Potječu od lat. »phora«, tj. nosilac, i »corio«, tj. kukac, a aludirajući na težak miris privlačan oprašivačima, »fragrans«, tj. mirisni, nalik na vaniliju. Broj kromosoma je 2n=36. Cvjeta od travnja do srpnja.
    • Staništa
      C.2.2.2. Trajno vlažne livade Srednje Europe, C.2.3.2. Mezofilne livade košanice Srednje Europe, C.3.1. Subkontinentalni suhi travnjaci, C.3.3. Subatlantski mezofilni travnjaci i brdske livade na karbonatnim tlima, C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci, C.3.6.1. Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci raščice
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Raste na sunčanim obroncima, suhim, ali i vlažnim travnjacima, na slabo kiselom do bazičnom tlu, od nizine do pretplaninskoga područja (do 1500 m/nm.) Stanište prema CORINE klasifikaciji. 34.3 Trajni gusto obrasli travnjaci i srednjoeuropske stepe (Festuco-Brometea), 34.531 Travnjaci trave raščice (Cymbopogo-Brachypodion retusi), 37.3 Oligotrofni vlažni travnjaci, 34.7 Submediteranski i mediteransko-montani suhi travnjaci (Festuco-Brometea), 38.2 Mezofilne livade nizina i brežuljaka. GLCC/SSC. 14, 22.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      ↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjenost u Europi. Albanija, Austrija s Lihtenštajnom, Belgija, Baleari, Bugarska, Korzika, Kreta s Karpathos, Kasos i Gavdhos, Hrvatska, Češka, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke Karpathos, Kasos i Gavdhos i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Švicarska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Makedonija, Poljska, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a (baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast; centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural; jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar; Krim; jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga)Sardinija, Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada. Općenito je rijetka i lokalno rasprostranjenja.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Poznata nalazišta u svim makroregijama, nešto manje zastupljena u istočnopanonskoj makroregiji. Rasprostranjenost pojedinih podvrsta nije jasna, a zabune u determinaciji su veoma vjerojatne. Lokaliteti. Bakarac, Baške Oštarije, Biševo, Bjelovar, Brač, Cesar, Cista Provo, o. Cres, Dubrovnik, Fažana, Fužine, Gažansko polje, okolica Gospića, Grobničko polje, Hvar, Imotski, Istra (više nalaza, usmeno priopćenje S. Brana), Kalničko gorje, okolica Karlovca, Klek, Knin, Kobilić, Korčula, Krapina, Križevci, o. Krk, o. Lastovo, Lošinj, Miholjac, Mosor, ušće Neretve, Nin, Nurkovac, Obrovac, okolica Ogulina, Oto- čac, Pag, Palera, Pelješac, Podravski pijesci, Požeška kotlina, okolica Pule, o. Rab, Ravni kotari, Rijeka, Rizvanuša, Samoborsko gorje, Senj, Sinja, Split, Strahinščica, Susak, Sutina, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Žaver, Šibenik, Topusko, Unije, Veliki Kopanovac, Vir, Vis, Vrgada, Vrlika, Vukomeričke gorice, okolica Zagreba, Zagrebačka gora, Zagvozd, Zavi- žanska kotlina, Žumberačko gorje, Županja (dopunjeno brojnim opažanjima R. Kranjčeva, usmeno priopćenje).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Liliopsida
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Asparagales
    • Porodica
      Orchidaceae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Van der Meijden, R. (2005)
    • Ostala hrvatska imena
      kožasti kaćun
    • Strana imena
      Bug Orchid (engleski), Orchis punaise (francuski), Wanzen-Knabenkraut (njemački), steničja kukavica (slovenski), Orchide cimicina (talijanski)
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • ADAMOVIĆ, L. (1887): Građa za floru Dubrovačku. Glasn. Hrvatsk. Nar. Društva 2:161–216.
      BECK, G. (1901): Die Vegetationsverhältnisse der illyrischen Länder. W. Engelman, Leipzig
      DEGEN, A. (1936): Flora Velebitica I. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
      FORENBACHER, A. (1908b): Vegetacione formacije zagrebačke okoline. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 175:1–80.
      FORENBACHER, S. (1990): Velebit i njegov biljni svijet. Školska knjiga, Zagreb.
      FORENBACHER, S. (1995): Žumberak: kalendar flore Žumberačke gore. Školska knjiga, Zagreb.
      FREYN, J. (1877): Flora von Südistrien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 27:241–490.
      FREYN, J. (1890): Flora von Oesterreich – Ungarn: Istrien mit Triest, Görz und Gradisca. Oesterr. Bot. Z. 40(10):372–378.
      GINZBERGER, A. (1921): Beitrag zur Kenntnis der Flora der Scoglien und kleineren Inseln Süd-Dalmatiens. Oesterr. Bot. Z. 70(9–12):233–248.
      HORVATIĆ, S. (1930): Soziologische Einheiten der Niederungswiesen in Kroatien und Slavonien. Acta. bot. Inst. bot. Univ. Zagreb. 5:57–118.
      HORVATIĆ, S., ILIJANIĆ, LJ., MARKOVIĆ-GOSPODARIĆ, LJ. (1967–1968b): Biljni pokrov otoka Senja. Senjski zbornik 3:298–323
      HULINA, N. (1989a): Prikaz i analiza flore u području Turopolja. Acta Bot. Croat. 48:141–160.
      NEILREICH, A. (1868): Die Vegetationsverhältnisse von Kroatien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 28: i-xli, 1–288.
      PAVLETIĆ, ZI. (1974): Flora otoka Biševa. Acta Bot. Croat. 33:205–217.
      PAVLETIĆ, ZI. (1975): Analiza flore otoka Biševa. Acta Bot. Croat. 34:159–170.
      PEVALEK-KOZLINA, B. (1994i): Orchis coriophora L. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 347–349
      REGULA-BEVILACQUA, LJ., ŠEGULJA N. (2000): Analyse der Flora Gebirgszuges Strahinščica im Hrvatsko zagorje (Kroatien). Acta Bot. Croat. 59(1):243–278.
      REUSS, A. (1868): Bericht über eine botanische reise nach Istrien und dem Quarnero im Mai 1867. Verh. K. K. Zool.-Bot. Ges. Wien 18:125–146.
      ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
      ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
      SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
      SMITH, A. M. (1878): Flora von Fiume. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 28:335–386.
      TOMAŠEVIĆ, M. (1998): The analysis of the flora of the Požega Valley and the surrounding mountains. Nat. Croat. 7(3):227–274.
      TOMMASINI, M. (1873a): Die Flora des südlichsten Theiles von Istrien bei Promontore und Medolino. Oesterr. Bot. Z. 23(7):219–227.
      VISIANI, R. (1842): Flora Dalmatica, Vol. I (sive enumeratio stirpium vascularium quas hactenus in Dalmatia lectas et sibi observatas). Apud Fridericum Hofmeister, Lipsiae.
      VLADOVIĆ, D., ILIJANIĆ, LJ. (1992): Prilog flori planine Mosor (Hrvatska). Acta Bot. Croat. 51:143–150.
      VRBEK, M., FIEDLER, S. (1998): The distribution, degree of threat to and conservation of the orchids of Žumberak (Croatia). Nat. Croat. 7(4):291–305.
      ZAHIROVIĆ, Ž. (2000): Rijetke i ugrožene biljne vrste sjeveroistočne Hrvatske. Magistarski rad, Prirodoslovnomatematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
      ŽIGIĆ, M. (1963): Flora i vegetacija šireg područja Županje. Diplomski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.