CRVENI POPIS
Natragkokica paučica
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP003180
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A4c)
Datum procjene
01.01.2005.
Prethodne procjene
Citat
Jasprica, N., Jadan, Z. (2005): Ophrys sphegodes Mill. (HRCP003180). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3180. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Nenad Jasprica
- Suradnik/ci
Zorica Jadan
- Obrazloženje procjene
- Globalna procjena
Nije procjenjivana- NE - Europska procjena
Nije procjenjivana- NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana- NE - IUCN razlog promjene
Znanje - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
1 Stambeni i poslovni kompleksi, 2 Poljoprivreda i akvakultura, 3 Proizvodnja energije i rudarstvo, 4 Prometni koridori i komunalni vodovi, 12.1 Druga ugroza - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Fragmentacija i nestanak staništa, najčešće prirodnim progresivnim sukcesijama. - Postojeće mjere očuvanja
4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima u granicama nacionalnih parkova Kornati i Mljet te parkova prirode Medvednica i Velebit. Nalazi se na popisu Bernske konvencije (Preporuka br. 49, ANONYMUS 1996). - Potrebne mjere očuvanja
1. Zaštita kopna/voda - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
- - Potrebna istraživanja
1.1 Taksonomija, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Kokica paučica je višegodišnja biljka okruglastih gomolja, uz koje su još razvijeni i nitasti korijeni. Stabljika bljike nalazi se 3–6 razvijenih plavozelenih listova, a u gornjem dijelu 2–4 svijetlozelena lista, najčešće u obliku rukavca ili pricvjetnih listova. Cvat je rahao i klasast, sastavljen od 2 do 9 cvjetova. Pricvjetni listovi duži su od plodnice. Listići ocvjeća strše. Vanjski listići ocvjeća su izduženi i duži od unutarnjih, a postupno se stanjuju prema vrhu, žutozelene su do blijedožućkaste boje, ponekada bjelkasti, sa zelenim žilama. Bočni unutarnji listići ocvjeća su maleni (4–8 mm), kraći za polovicu ili 2/3 od vanjskih, široko su linealni, pri bazi neznatno prošireni, a na vrhu zaobljeni, goli, svijetlozelene do zelenkastosmeđe boje, po rubu crvenkasto obojeni. Medna usna je cjelovita, konveksna, obično iste dužine kao vanjski listići ocvjeća, široko do izduženo obrnuto jajolika, pokrivena gustim dlakama, baršunasta, a samo je u sredini i na rubovima gola. Tamnocrvenosmeđe ili tamnožutosmeđe je boje, sa svjetlijim, više zelenkastožutim, unatrag svinutim rubom. Na prednjem dijelu medna usna je tupa i malo usječena te neznatno dvorežnjasta ili trorežnjasta. Od baze do sredine medne usne pružaju se 2–4 karakteristične, gotovo paralelene crte mutnožute do plavičastobijele boje, koje su povezane poprečnom linijom u obliku slova »H«. Ginostemij ima kratak pravi kljun, malo kraći od bočnih unutarnjih listića ocvjeća i s usnom tvori pravi kut. Plodnica je valjkasta, malo stisnuta. Sinonim za ovu vrstu je Ophrys aranifera (od lat. »araneus«, što znači »pauk«, i lat. »fero«, što znači »nositi«) jer cvijet svojim izgledom nalikuje na pauka. Kokica paučica veoma je varijabilna svojta, zastupljena s većim brojem oblika, ponekad imenovanih i kao O. sphegodes kompleks. Česte su teškoće u određivanju. Heterogenost se na području Hrvatske pokazuje u postojanju pet podvrsta (Ophrys sphegodes Mill. ssp. atrata , O. sphegodes Mill. ssp. litigosa (E. G. Camus) Bech., O. sphegodes Mill. ssp. mammosa (Desf.) Soó ex E.Nelson, O. sphegodes Mill. ssp. sphegodes i O. sphegodes Mill. ssp. tommasinii (Vis.) Soó), još nejasnih taksonomskih odnosa i kojima pojedini autori daju statuse zasebnih vrsta. Na Biokovu i otocima srednje i južne Dalmacije najčešća je ssp. atrata. Kromosoma ima 2n=36. Prema životnom je obliku geofit. Cvjeta od travnja do lipnja. Prema flornom elementu je europsko-mediteranska biljka. - Staništa
C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci, D.3.4. Bušici, E.8.1. Mješovite, rjeđe čiste vazdazelene šume i makija crnike ili oštrike - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Kokica paučica naseljava suncu izložene položaje na vapnenačkoj podlozi (pH=6,8-9,0). Na vertikalnom profilu rasprostire se od same obale mora (npr. Pelješac) pa sve do 800 m/nm (Velebit). Naseljava suhe travnjake, svijetle šume i degradirane mediteranske tvrdolisne makije i garige. Ovu vrstu možemo naći na terasastim, često kultiviranim, obroncima duž hrvatske obale. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 32.B3 Ilirski bušici (Cisto-Ericion), 32.1145 Dalmatinske makije oštrike ili komorovca (Quercus coccifera), 34.5 Mediteranski suhi travnjaci. GLCC/SSC. 16. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Rasprostranjenost u Europi. Albanija, Austrija s Lihtenštajnom, Belgija, Baleari, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Korzika, Kreta s Karpathos, Kasos i Gavdhos, Hrvatska, Češka, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke Karpathos, Kasos i Gavdhos i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Irska; Republika Irska i Sjeverna Irska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Rumunjska, područje bivšeg SSSR-a (Krim), Sardinija, Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte, Srbija, Kosovo, Slovenija, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada. Areal vrste obuhvaća područje zapadne, srednje i južne Europe, na istok se proteže sve do Krima. - Nacionalna rasprostranjenost
Mediteranska makroregija, sjeverozapadni dijelovi zapadnopanonske makroregije, pojedinačni nalazi i u istočnopanonskoj makroregiji. Rasprostranjenost pojedinih podvrsta nije poznata. Lokaliteti. Badija, Bakar, Biokovo, Biševo, Brač, Cres, Čiovo, Drnje, Dugi otok, Francikovac, Goranec, Hvar, Istra, (veći broj nalaza, usmeno priopćenje S. Brana), Kalnik, Karlovac, Kaštel, Knin, Konavli, Korčula, Kornati, Krapina, Krk, Lastovo, Lokrum, Lošinj, Makarska, Mali Lošinj, Marjan, Medvednica, Mljet, Moščenićka Draga, Novi Vinodolski, Obrovac, Opatija, Orehovica, Osir, Pag, Pelješac, Percinovo, Požega, Primošten, Prvić, Pula, Rijeka, Risnjak, Samobor, Samoborsko gorje, Senj, Šibenik, Šipan, Slatina, Susak, Sv. Jelena, Svetac, Šolta, Trakošćan, Trogir, Unije, Velebit, Veli Drvenik, Vermać, Vir, Vis, Virovitica, Vratnik, Zagreb, Žakalj, Žumberačka gora (dopunjeno brojnim opažanjima R. Kranjčeva, usmeno priopćenje).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Liliopsida - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Asparagales - Porodica
Orchidaceae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
- - Ostala hrvatska imena
- - Strana imena
Early Spider Orchid (engleski), ophrys araignée (francuski), Spinnen-Ragwurz, Wespen-Ragwurz(njemački), osjeliko mačje uho (slovenski), ofride verde-bruna (talijanski) - Locus typicus
-
- Bibliografija
-
ADAMOVIĆ, L. (1887): Građa za floru Dubrovačku. Glasn. Hrvatsk. Nar. Društva 2:161–216.
BARČIĆ, B. (1974): Flora otoka Badije. Acta Bot. Croat. 33:191–203.
BECK, G. (1901): Die Vegetationsverhältnisse der illyrischen Länder. W. Engelman, Leipzig
BEDALOV, M. (1976): Flora otoka Velog Drvenika. Glasn. Prir. Muz. Srpske Zemlje, Ser. B, Biol. Nauke 31:97–109.
BIRAČ, V. (1971): Biljni pokrov Srđa i okolice Dubrovačke Rijeke. Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
DANESCH, O., DANESCH, E. (1975): Hybriden und hybridogene Sippen aus Ophrys bertonolnii und O. atrata (Orchidaceae). Pl. Syst. Evol. 124:79–123
DEGEN, A. (1936): Flora Velebitica I. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
FORENBACHER, A. (1908a): Proljetni izlet u Ponikve. Glasn. Hrvatsk. Prir. Društva 20:207–208.
FORENBACHER, A. (1911b): Otok Lastovo. Biljnogeografska studija. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 185:47–122.
FORENBACHER, S. (1995): Žumberak: kalendar flore Žumberačke gore. Školska knjiga, Zagreb.
FREYN, J. (1877): Flora von Südistrien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 27:241–490.
HARAČIĆ, A. (1992): Otok Lošinj, njegova klima i vegetacija. Biologija Cresa i Lošinja, Rijeka.
HEĆIMOVIĆ, M. (1980): Biljni pokrov otoka Šipana. Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
HEĆIMOVIĆ, M. (1981): Prikaz i analiza flore otoka Šipana. Acta Bot. Croat. 40:205–227.
HIRC, D. (1884a): Flora okolice bakarske. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 69:1–59.
HIRC, D. (1899a): Čudan sviet izpod Risnjaka. Hrvat. planin. 2:164–166.
HIRC, D. (1901b): Zagrebačka gora. Hrvat. planin. 4:73.
HIRC, D. (1913b): Građa za floru otoka Cresa. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 200:19–88.
HIRC, D. (1915b): Floristička izučavanja u istočnim krajevima Istre II. Učka gora i njezina okolina. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 210:6–92.
HIRC, D. (1916a): Prilozi flori otoka Cresa. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 215:82–105.
HORVATIĆ, S. (1934): Flora i vegetacija otoka Paga. Prir. Istraž. Kral. Jugoslavije 19:116–372.
HORVATIĆ, S. (1963a): Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih jedinica Hrvatskog primorja. Prir. istraž. JAZU, ser. Acta biol. 4(33):1–181.
HORVATIĆ, S., ILIJANIĆ, LJ., MARKOVIĆ-GOSPODARIĆ, LJ. (1967– 1968b): Biljni pokrov otoka Senja. Senjski zbornik 3:298–323.
HRŠAK, V., NIKOLIĆ, T., PLAZIBAT, M., JELASKA, S. D., BUKOVEC, D. (1999): Orchids of Medvednica Natural Park, Croatia. Acta Biol. Slovenica 42(4):13–37.
HULINA, N. (1994a): Flora istočnog dijela Medvednice. In Trinajstić, I. ed.: Simpozij – Pevalek: Flora i vegetacija Hrvatske, zbornik radova sa skupa održanog u povodu stote obljetnice rođenja hrvatskog botaničara akademika Ive Pevaleka (1893.–1967.) u Koprivnici 20.–22. svibnja 1993. godine. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Javno poduzeće »Hrvatske šume« Zagreb, Uprava šuma Koprivnica, Koprivnica-Zagreb, 35–41.
KEČKEŠ, S. (1957): Flora i vegetacija okolice Trakošćana. Diplomski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
KELLER, L. (1915): Beitrag zum Inselflora Dalmatiens. Magyar Bot. Lapok 14:2–51.
PANDŽA, M. (1995b): Analiza flore otoka Murtera. In Meštrov, M., Durbešić, P., Kerovec, M. eds.: Kornati, Priopćenja sa simpozija »Prirodna podloga, zaštita, društveno i gospodarsko valoriziranje Kornata« Murter, Tisno, Kornati, [ibenik 2.–7. listopada 1995. godine. Ekološke monografije 7. Hrvatsko ekološko društvo, Ministarstvo kulture – Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Nacionalni park Kornati, Zagreb, 181–198.
PAVLETIĆ, ZI. (1974): Flora otoka Biševa. Acta Bot. Croat. 33:205–217.
PAVLETIĆ, ZI. (1975): Analiza flore otoka Biševa. Acta Bot. Croat. 34:159–170.
PAVLETIĆ, ZI. (1978c): Vaskularna flora otoka Sveca. Acta Bot. Croat. 37:215–224.
PETTER, K. (1862): Bericht über die auf einer Reise nach den quarnerischen Inseln gesammelten Samenpflanzen. Verh. K. K. Zool.-Bot. Ges. Wien 12:607–612.
PEVALEK, I. (1930): Prirodoslovna istraživanja sjevernodalmatinskog otočja. I. Dugi i Kornati. Prir. Istraž. Kral. Jugoslavije 16:119–158.