CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Lythrum portula (L.) D. A. Webb (FOTO J. Topić)

potočni pilićnjak

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP003163

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A4c; B2b(ii,iii))

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Kovačić, S., Nikolić, T., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Lythrum portula (L.) D.A.Webb (HRCP003163). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3163. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Sanja Kovačić
    Toni Nikolić
  • Suradnik/ci
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene

  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana- NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana- NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana- NE
  • IUCN razlog promjene
    Ostalo
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    4 Prometni koridori i komunalni vodovi, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Gubitak staništa meliorativnim zahvatima.
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane. Svojta bi mogla biti posredno zaštićena na lokalitetu u parku prirode Medvednica, iako u novijim istraživanjima ondje nije ponovno zabilježena (herbarski primjerak datira iz 1892., leg./det. Wormastini, ZA). Posredna zaštita moguća je i na Ramsarskom području Crna Mlaka; vrsta je u blizini toga područja zabilježena 60-ih godina 20. st. posljednji put (herbarski primjerak, ZA, leg./det. Lj. Marković, 18. 6. 1961.).
  • Potrebne mjere očuvanja
    1. Zaštita kopna/voda
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Potočni pilićnjak je nježna, najčešće jednogodišnja, gola, polegla biljčica, visoka (2–)4–25(–50) cm. Stabljike su razgranjene, četverobridne, puzeće ili malo uzdignute. Pri bazi stabljike i u svim čvorovima (nodusima) razvijaju se adventivni korjenčići kojima se pilićnjak zakorjenjuje i učvršćuje u tlu. Listovi su malo mesnati, nasuprotni ili, ponekad, izmjenični, cjeloviti, obrnuto jajasti i s kratkim peteljkama. Dugi su 5–15(–22) mm i široki 2–10 mm, svaki nosi dva mala šiljasta palistića, koji mogu i nedostajati. Cvjetovi su sićušni (oko 1 mm), dvospolni i heksamerni, uvijek pojedinačni i gotovo sjedeći u pazušcu lista. Blijedocrvene latice često nedostaju, pa je glavni dio cvijeta zelenkasta čaška (1–3 mm), koje su lapovi srasli u produženu cjevčicu zvončasta oblika (hypanthium). Zupci čaške dugi su do 1 mm, na vrhu žljezdasto zadebljali u nektarije (proizvode slatki sok koji primamljuje sitne opnokrilce–oprašivače). Prašnika je uvijek koliko i zubaca čaške (najčešće 6, ponekad tek 2–5), srasli su bazom s laticama. Plod je okrugao tobolac, malo duži od cjevčice koju čini čaška, dug oko 1,5 mm, otvara se nepravilnim pucanjem. Sjemenke su mno gobrojne, sićušne (0,5 mm), smeđe, neobično prilagodljive i otporne na različite uvjete okoliša. Potočni pilićnjak rijetka je biljka. Ime vrste datira još od Plinija (portulaca), koji je tako nazivao više različitih biljaka. Tamo gdje uspijeva, obično gradi velike populacije. Kozmopolit je, rasprostranjen čitavom Europom (osim na Islandu), najvjerojatnije sredozemnoga podrijetla, naturaliziran i u Meksiku i Argentini, gdje se razmnožava samo vegetativno. Podaci s početka prošloga stoljeća govore o velikoj rasprostranjenosti te vrste na svim vlažnim površinama (npr. u njemačkom govornom području postoji pet narodnih imena za pilićnjak), a bio je čest i u seoskim dvorištima. Danas, zbog promjena vodnoga režima, odnosno regulacije vodotokova, a i načina života, pilićnjak postaje rijetka vrsta. Ponegdje se smatra i potpuno izumrlim, iako je njegova staništa teško pratiti zbog nepredvidljive povremenosti kojom se pojavljuje. Vrsta je i jestiva, pa se u starijoj literaturi ponekad preporučuje za salatu. Dobar dio botaničara i danas tu vrstu tretira pod prvotnim Linneovim imenom, Peplis portula L.. Prema životnom je obliku terofit, hemikriptofit. Broj kromosoma je 2n=10. Cvjeta od (travnja) svibnja do kolovoza (rujna). Rod je u europskoj flori zastupljen sa 14 vrsta, a u flori Hrvatske sa šest.
  • Staništa
    A.4.2.1. Niski šiljevi
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Potočni pilićnjak nastanjuje močvarna, vlažna i blatnjava mjesta, plitke stajaće vode, obale rijeka i jezera (otuda i ime, od lat. »portus«, tj. pristanište), pretežno na pijesku ili šljunku. Pojavljuje se u zajednicama korova na vlažnim njivama, od nizina do planinskih prostora. Karakteristična je vrsta sveze Nanocyperion flavescentis W. Koch, reda Isoëtetalia Br.-Bl. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 22.321 Zajednice niskih šiljeva (Nanocyperion). GLCC/SSC. 12, 21.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi. Albanija, Austrija s Lihtenštajnom, Azori, Belgija, Baleari, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Korzika, Kreta s Karpathos, Kasos i Gavdhos, Hrvatska, Češka, Danska, Finska, uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke Karpathos, Kasos i Gavdhos i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Irska; Republika Irska i Sjeverna Irska, Švicarska, Nizozemska (Holandija), Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Norveška, Poljska, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a (sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora; baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast; centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural; jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar; jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga), Sardinija, Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte, Srbija, Švedska, uključujući Öland i Gotland, Slovenija, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada. Kozmopolit euroazijskoga kontinenta, naturaliziran u Srednjoj i Južnoj Americi.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Poznati lokaliteti, rijetko raspršeni u zapadnopanonskoj i istočnopanonskoj makroregiji, planinskoj makroregiji i srednjoprimorskoj mezoregiji. Lokaliteti. Crna Mlaka, Duboka, Fužine, okolica Gospića i Karlovca, Istra (nekoliko nalaza, usmeno priopćenje S. Brana), Lepeničko jezero (usmeno priopćenje J. Topić), Moslavina, Murter, Požega, Raša, Slavonski Brod, Topusko, Virovitica, Vukomeričke gorice, okolica Zagreba.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Magnoliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Myrtales
  • Porodica
    Lythraceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Aronsson, Mora (2004) Thomas Karlssons Kärlväxtlista
    Gärdenfors (2000) Rödlistade arter i Sverige 2000
    Gärdenfors (ed.) (1899-12-31 23:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2000
    Gärdenfors (ed.) (1899-12-31 23:00:00) The 2010 Red List of Swedish Species
    Gärdenfors (ed.) (2010) Rödlistade arter i Sverige 2010
    Gärdenfors (ed.), U. (1899-12-31 23:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2005
    Gärdenfors (ed.), U. (2005) Rödlistade arter i Sverige 2005
    Heywood VH (2008) Flora Europaea Notulae Systematicae ad Floram Europaeam spectantes. Feddes Repertorium 74(1-2): 1-37. doi: 10.1002/fedr.19670740102.
    Jørgensen PM, Weidemann E, Fremstad E. (2016). Flora Norvegica av JE Gunnerus. På norsk og med kommentarer. ISBN 978-82-8322-077-3. Page: 272.
    Karlsson (2004-03-18 23:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
    Van der Meijden, R. (2005)
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    Water Purslane (engleski), lythrum pourpier, péplis pourpier, (francuski), Bachburgel, Sumpfquendel, Sumpfweiderich (njemački), salcerella erba-portula (talijanski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • FORENBACHER, A. (1908b): Vegetacione formacije zagrebačke okoline. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 175:1–80.
    HIRC, D. (1906e): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 167:8–128.
    PANDŽA, M. (1998c): Flora of the island of Murter (Central Adriatic). Acta Bot. Croat. 57:99–122.
    ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
    ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
    SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVI}, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
    ŠEGULJA, N. (1977a): Analiza flore Vukomeričkih gorica. Acta Biol. Iugosl. Biosistematika serija G. 3(1):45–59.
    TOMAŠEVIĆ, M. (1998): The analysis of the flora of the Požega Valley and the surrounding mountains. Nat. Croat. 7(3):227–274.