CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

zlatan

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP003152

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU (NT) A4d)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene

  • 1994 - (E -)

    • Citat
    Pavletić, Z., Topić, J., Regula-Bevilacqua, L., Đevojić, K. (2005): Lilium martagon L. (HRCP003152). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3152. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Zinka Pavletić
      Jasenka Topić
      Ljerka Regula-Bevilacqua
    • Suradnik/ci
      Katija Đevojić
    • Obrazloženje procjene

    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana- NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana- NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana- NE
    • IUCN razlog promjene
      Znanje
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      5.2 Sakupljanje kopnenih biljaka
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Lokalno je moguće nekontrolirano sabiranje čitavih biljaka. Populacija je, prema procjeni, relativno velika i stabilna, pa procijenjena kategorija ima preventivnu zaštitnu ulogu.
    • Postojeće mjere očuvanja
      4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Zaštićena Zakonom o zaštiti prirode (13. 3. 1970. god., NN 15/70). Svojta je zaštićena i u onim dijelovima svojeg areala koji je u parkovima prirode Biokovo, Medvednica, Učka, Papuk, Velebit, Žumberačko-Samoborsko gorje, u nacionalnim parkovima Risnjak, Sjeverni Velebit, Paklenica, Plitvička jezera i u strogim rezervatima Bijelih stijena i Samarskih stijena te Hajdučkih kukova i Rožanskih kukova. Nalazi se na popisu svojti Bernske konvencije (Preporuka br. 49, ANONYMUS 1996).
    • Potrebne mjere očuvanja
      1. Zaštita kopna/voda
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite ove vrste (NN 81/99, 3. 8. 1999.).
    • Potrebna istraživanja
      1.1 Taksonomija, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Zlatan je zeljasta trajnica, s podzemnom lukovicom zlatnožute boje, promjera oko 5 cm, sastavljenom od većeg broja debelih, mesnatih ljuskavih listova (Sl. 268/2). Stabljika je uspravna, okruglasta, gola ili u gornjem dijelu kratko dlakava, zelena, često s crvenkastim pjegama. Listovi su sjedeći, dugoljastoeliptični, cjelovita ruba, više manje ušiljeni sa 7–11 žila, kratko dlakavi, oko 15 cm dugi i do 4 cm široki, u sredini najširi, donji i gornji izmjenično poredani, a srednji tvore prividne pršljanove sastavljene od 4–8 ili više listova. Cvjetovi su smješteni u rijetkom grozdastom cvatu s po 3–10 (ponekad i do 30) cvjetova. Pricvjetni listovi su kraći od cvjetnih stapka. Cvjetni pupovi su viseći i dugoljasto jajoliki. Ocvjeće je sastavljeno od šest listića, 3–3,5(7) cm dugih, prema dolje u luku svijenih, svijetlo do tamnopurpurnih, svilenasta sjaja s tamnim pjegama i točkicama. Cvjetovi imaju poseban miris, intenzivniji u večernjim i noćnim satima. Tučak ima nadraslu plodnicu s jednim vratom. Prašnice su velike i tamnopurpurne. Plod je tobolac s mnogo svijetlosmeđih sjemenaka. Stapke ploda su otklonjene od stabljike gotovo pod pravim kutom, a prema vrhu se uzdižu tako da je plod uspravan. Prema životnom obliku svojta je geofit. Pokazatelj je slabo kiselih ili slabo bazičnih tala, umjereno bogatih dušikom, a uspijeva na polusjenovitim do osunčanim staništima. Cvjeta u lipnju i srpnju. Broj kromosoma je 2n=24. Pripada eurazijskom flornom elementu. Sirove, osušene ili kuhane, lukovice u nekim zemljama služe za jelo što je uz sabiranje radi ljepote cvjetova i hortikulturnu primjenu, dodatan razlog pretjerana sabiranja. U povoljnim uvje tima se usijava. Zlatoglavi lijer varijabilna je svojta i po dlakavosti stabljike (npr. opisana je forma L. martagon L. f. pubescens Borb., tj. dlakavi) i po boji cvjetova (ponekad gotovo bijelih, npr. rijetka forma L. martagon L. f. albiflorum Vuk., ZA ex herb. L. F. Vukotinović, sabran u lipnju 1870., ili tamnocrvenih s purpurnim pjegama forma L. martagon L. f. sanguineo-purpureum Beck). Biljku s tamnopurpurnim cvjetovima bez točkica opisao je R. Visiani kao posebnu endemičnu svojtu dinarskih planina, a prema prirodoslovki iz Splita, Mariji Cattani, dao joj ime Lilium cattanie Vis. Narodno ime ovom obliku je vrtoglav, a nazivaju ga i škuri ljiljan. Taksonomski status toga oblika ljiljana, rasprostranjenog uglavnom u južnim dijelovima Hrvatskog primorja, još nije razjašnjen.
    • Staništa
      E.4.5.1. Šuma bukve s velikom mrtvom koprivom, E.5. Gorske i visokogorske mješovite šume bukve i jele
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Raste na svježim, hranjivim, više-manje kiselim tlima (pH 4,2–6,8), u sloju niskoga rašća mezofilnih, listopadnih šuma. Karakteristična je vrsta šumskih zajednica reda Fagetalia Pawl. 1928. Susreće se i u vegetaciji brdskih i gorskih livada, a u crnogoričnim šumama je rijetka. Rasprostranjena je od nizina do planinskog pojasa. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 41.1C21 Ilirske submontane listopadne bukove šume (Fagetum illyricum montanum), 41.1C221 Ilirske gorske neutrofilno-acidokline bukovo-jelove šume, 41.1C222 Ilirske gorske neutrofilno-bazikline bukovo-jelove šume. GLCC/SSC. 22, 24.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      → populacija je stabilna
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjenost u Europi. It Lu Mc Po Rm Rs(B,C,W,E) SC(S) Sv Tu [Be *Br Da Fe Ho No Su]. Albanija, Austrija s Lihtenštajnom, Bugarska, Korzika, Hrvatska, Češka, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke Karpathos, Kasos i Gavdhos i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Švicarska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Makedonija, Poljska, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a (baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast; centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural; jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar; jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga),Srbija, Slovenija, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada [Belgija, Britanija, Danska, Finska, Nizozemska, Norveška, Švedska].
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Relativno široko rasprostranjena svojta, prisutna u svim makroregijama, osim u kontinentalnim nizinskim područjima, ali u rijetkim populacijama. Lokaliteti. Begovo Razdolje, Beljak, Biokovo, Brusnić, Bukovi vrh, Ćićarija, Delnice, Dinara, Francikovac, okolica Gračaca, Hrvatsko zagorje, Imotski, Istra (nekoliko nalaza, usmeno priopćenje S. Brana), Javorje, Kalnik, Kamešnica, Kapela, okolica Karlovca, Krbava, Lička Plješevica, Lovranska draga, Medak, Mosor, Mošunje, Mrkopalj, Otočac, Ozeblin, Papuk, Pelješac, Platak, Plitvička jezera, Plješivica (kod Samobora), Promina, Psunj, Risnjak, Rječina, Samoborsko gorje, Senjsko bilo, Sošice, Strahinščica (Hrvatsko zagorje), Sveto brdo, Svilaja, Topusko, Tuhobić, Turopolje, Učka, okolica Udbine, Velebit (brojni lokaliteti), Vratnik, Vrbovsko, Zagrebačka gora, Zlobin, Žumberačko gorje.


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Liliopsida
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Liliales
    • Porodica
      Liliaceae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Karlsson (2004-03-18 23:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
    • Ostala hrvatska imena
      ljiljan zlatan, zlatoglavi lijer, turska čalma, vrtoglav, ljiljan Katanijeve, grančica, grančica divje brune, granica divja, lilia crljena, ljiljan divlji, trava kukavičja, zelje kukavičje, glavica zlatna, zlatoglav
    • Strana imena
      Martagon, Turk's-cap Lily, Turk's-cap (engleski), lis martagon (francuski), Türkenbund-Lilie (njemački), giglio martagone (talijanski)
    • Locus typicus
      Europa
    • Bibliografija
    • ADAMOVIĆ, L. (1887): Građa za floru Dubrovačku. Glasn. Hrvatsk. Nar. Društva 2:161–216.
      BEDALOV, M., ŠEGULJA, N. (1983): Neke zanimljive biljke u flori Mosora. In Pavletić, Z., Matković, P., Grubišoć, S. eds.: Zbornik Roberta Visianija Šibenčanina. Povremena izdanja Muzeja grada Šibenika Svezak 10. Muzej grada Šibenika, Šibenik, 215–222.
      BENL, G., MAYER, E. (1975): Erythronium dens-canis L., ein interessanter Neufund auf U~ka. Acta Bot. Croat. 34:151–155.
      BEVILACQUA, LJ. (1959): Flora i vegetacija Samoborskog gorja od Jaske do Plešivice. Diplomski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
      BOŠNJAK, K. (1925a): Psunj. Prilozi flori jugozapadne Slavonije. Acta bot. Inst. bot. R. Univ. Zagreb. 1:120–133.
      ČARNI, A. (1999): Natural »saum« (fringe) vegetation in Ćićarija and on the Učka mountain range (NE Istria, Croatia). Nat. Croat. 8(4):385–398.
      DEGEN, A. (1936): Flora Velebitica I. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
      DOMAC, R. (1958): Rasprostranjenje i sastav šuma dalmatinskog crnog bora (Pinus dalmatica Vis.) u području Biokova. Acta Bot. Croat. 17:177–179.
      DOMAC, R. (1961–1962): Šume dalmatinskog crnog bora (Pinus dalmatica Vis. s.l.) na Biokovu. Acta Bot. Croat. 20–21:203–223.
      ĐURIČIĆ, I. (1975): Šumsko uzgojne karakteristike hrasta kitnjaka (Quercus petraea Hebl.) na Kalniku. Glasn. šumske Pokuse 25:161–233.
      FORENBACHER, A. (1908b): Vegetacione formacije zagrebačke okoline. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 175:1–80.
      FORENBACHER, S. (1990): Velebit i njegov biljni svijet. Školska knjiga, Zagreb.
      HIRC, D. (1886a): Kratko izviješće o fitogeografskom izletu u Podgorje. Napredak, Zagreb.
      HIRC, D. (1914b): Floristička izučavanja u istočnim krajevima Istre. I. Kastav i Kastavština. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 204:21–75.
      HIRC, D. (1915b): Floristička izučavanja u istočnim krajevima Istre II. U~ka gora i njezina okolina. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 210:6–92.
      HIRC, D. (1917c): Florističke studije po hrvatskom Zagorju. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 11–12:62–116.
      HORVAT, I. (1941): Istraživanje vegetacije Biokova, Orjena i Bjelašnice. Ljetopis JAZU 53:163–172.
      HRŠAK, V. (1987): Istraživanje dinamike dušika u tlima nekih biljnih zajednica na Medvednici. Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
      HULINA, N. (1989a): Prikaz i analiza flore u području Turopolja. Acta Bot. Croat. 48:141–160.
      HULINA, N. (1994a): Flora istočnog dijela Medvednice. In Trinajstić, I. ed.: Simpozij – Pevalek: Flora i vegetacija Hrvatske, zbornik radova sa skupa održanog u povodu stote obljetnice rođenja hrvatskog botaničara akademika Ive Pevaleka (1893.–1967.) u Koprivnici 20.–22. svibnja 1993. godine. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Javno poduzeće »Hrvatske šume« Zagreb, Uprava šuma Koprivnica, Koprivnica-Zagreb, 35–41.
      ILIJANIĆ, LJ. (1977): O biljnom pokrovu Požeške kotline. Monografija Požega 1277–1977 Slavonska Požega, 48–65.
      KUŠAN, F. (1969): Biljni pokrov Biokova. Prir. istraž. ser. Acta biol. 15, knjiga 37:1–224.
      RADIĆ, J. (1976): Bilje Biokova. Inst. »Planina i more«, Makarska.
      RAUŠ, Đ. (1995): Sto trajnih ploha Republike Hrvatske. (Ekološka istraživanja). Glasn. šumske Pokuse 32:225–376.
      RAUŠ, Đ., ĐURIČIĆ, T. (1994): Prirodne osobine specijalnoga botaničkog rezervata Mali Kalnik (prethodno priopćenje). In Trinajstić, I. ed.: Simpozij – Pevalek: Flora i vegetacija Hrvatske, zbornik radova sa skupa održanog u povodu stote obljetnice rođenja hrvatskog botaničara akademika Ive Pevaleka (1893.–1967.) u Koprivnici 20.–22. svibnja 1993. godine. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Javno poduzeće »Hrvatske šume« Zagreb, Uprava šuma Koprivnica, Koprivnica-Zagreb, 101–115.
      RAUŠ, Đ., ŠPANJOL, Ž., BARIČEVIĆ, D. (1996): Ekološko – biološka istraživanja i sukcesija na trajnim plohama u bukovo – jelovoj šumi u Hrvatskoj. Glasn. Šumske Pokuse 33:1–52.
      RECHINGER, fil. K. (1934): Zur Kenntnis der Flora der Halbinsel Pelješac (Sabioncello) und einiger Inseln des jugoslawischen Adriagebietes (Dalmatien). Magyar Bot. Lapok 33:24–42.