CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Lilium bulbiferum L. (FOTO T. Nikolić)

lukovičavi ljiljan

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP003146

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A3cd; B1b(iii,v))

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene

  • 1994 - (E -)

    • Citat
    Topić, J., Nikolić, T., Regula-Bevilacqua, L., Đevojić, K. (2005): Lilium bulbiferum L. (HRCP003146). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3146. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Jasenka Topić
      Toni Nikolić
      Ljerka Regula-Bevilacqua
    • Suradnik/ci
      Katija Đevojić
    • Obrazloženje procjene

    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Znanje
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      4 Prometni koridori i komunalni vodovi, 5.2 Sakupljanje kopnenih biljaka, 7.3 Ostale preinake ekosustava
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Nekontrolirano sabiranje, iskapanje lukovica, oštećivanje staništa gradnjom šumskih cesta i drugih prosjeka. Ipak, najčešća je prijetnja obraštanje travnjaka prirodnom progresivnom sukcesijom.
    • Postojeće mjere očuvanja
      4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Zaštićena Zakonom o zaštiti prirode (13. 3.1970. god., NN 15/70). Svojta je posredno zaštićena u onim dijelovi ma svojeg areala koji su unutar zaštićenih područja, parkova prirode Velebit, Učka i Žumberačko-Samoborsko gorje, nacionalnih parkova Risnjak, Plitvička jezera i Sjeverni Velebit i posebnog botaničkog rezeravata Visibaba. Nalazi se na popisu svojti Bernske konvencije (Preporuka br. 49, ANONYMUS 1996).
    • Potrebne mjere očuvanja
      1. Zaštita kopna/voda
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite ove vrste (NN 81/99, 3. 8.1999.)
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Kruna je biljka trajnica, s podzemnom lukovicom koja je široko jajolika do stisnuto kuglasta, a sastavljena je od sjedećih, mesnatih, bjelkastih ili žućkastih, širokih, prema vrhu šiljastih ljusaka. Stabljika je uspravna, visoka 50–120 cm, s crnkastim mrljama, na vrhu paučinasto dlakava. Listovi su brojni, gusto smješteni duž stabljike, crtasto suličasti, 7–10 cm dugi, sjajni, a u pazušcu nose crnkastosmeđa rasplodna tjelešca, tzv. bulbile, namijenjene nespolnom razmno- žavanju. Cvjetovi su bez mirisa, dosta veliki, ljevkasti, na uspravnim stapkama smješteni u cvatu poput štitca na vrhu stabljike. Sastoje se od šest crvenkastonarančastih listića ocvjeća, šest prašnika i nadrasle plodnice. Listići ocvjeća su s gornje strane crno istočkani, a s donje žljezdasto dlakavi. Prašnici imaju 3,5–4 cm duge prašničke niti i 6–10 mm duge crvene prašnice. Plod je tobolac s mnogo sjemenaka, blizu 4 cm dug, obrnuto jajolik i tupo bridast. Prema životnom obliku svojta je geofit. Pokazatelj je umjereno suhih, siromašnih i slabo kiselih tala. Cvjeta od svibnja do srpnja. Broj kromosoma je 2n=24. Pripada južnoeuropskom flornom elementu, skupini južnoeuropsko-montanih biljaka. Kruna je odavno znana biljka. Već u 16. stoljeću travari pisci, npr. Leonhard Fuchs (1542.) i Hieronymus Bock (1546.) opisali su krunu kao »goldt gilg« (zlatni lijer) i priložili rezbarenu sliku biljke. Kao izuzetno lijepa biljka nalazi se u kulturi već od 1596. godine. Uzgaja se u vrtovima odakle često odbjegne, pa se u nekim europskim zemljama kao podivljala vrsta raširila po poljima.
    • Staništa
      C.3.3.1.1. Travnjak uspravnog ovsika i srednjeg trpuca, C.3.5.2.1. Kamenjarski pašnjak šaša crljenike i žute kraške zečine
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Lukovičavi ljiljan raste na brdskim i gorskim livadama, u sastavu asocijacije Bromo-Plantaginetum mediae Horv. (1931.) 1949. i Carici-Centauretum rupestris Horv. 1931., na suncu izloženim obroncima na stjenovitoj podlozi, te na rubovima šuma brdskih predjela, sve do 1900 m/nm, u kontinentalnom i primorskom području. Raste na hranjivim, bazičnim do slabo kiselim tlima. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 34.3291 Ilirski travnjak uspravnog ovsika i srednjeg trpuca (Bromo-Plantaginetum mediae), 34.7521 Kamenjarski travnjaci šaša crljenike i kamenjarske zečine (Carici-Centaureetum rupestris). GLCC/SSC. 14.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      →? populacija je stabilna, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjenost u Europi. Austrija s Lihtenštajnom, Bosna i Hercegovina, Korzika, Hrvatska, Češka, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Švicarska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Poljska, Rumunjska, Crna Gora, Slovenija.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Uglavnom goranska i potkapelska mezoregija, sa sporadičnim lokalitetima u banovinskoj i pokupskoj mezoregiji. Lokaliteti. Alan, Bačić-kuk, Bačić-dolac, Bačić-duliba, Banska vrata, Baričević, Baške Oštarije, Benkovac, Lučice, Bijele stijene, Bitoraj, ]ićarija, Dokozin-plan u podnožju Šatorine, Draga, Fužine, Mrzla Vodica, Grleš, Guslice, iznad Grižana, Javorje, Jezero kod Delnica, Kamenjak, Kantrida iznad Rijeke, Kapela (Modruš), kod Bakra, pod Ravnom i Srebraćem, kod Francikovca i Stolca (Hrvatsko primorje), kod Gospića, oko Kukuljana, kod Lopače, kod Priboja (Krbava), Korenica, Kozja vrata iznad Jablanca, Lič, Medveđak, Meralovica iznad Krasnog, Mošunje, Mrkopalj, Mrzla Vodica, Obruč, Ograđenik, kod Štirovače, oko Korenice, oko Stupačinova, okolica Delnica, okolica Novog, Orehovica, Orljak, Plitvička jezera, Priboj, Runjavica, selo Učka, Senjsko bilo, Sgornička, Skrad, Soline iznad Oštarija, Sv. Jelena (Hrvatsko primorje), Škrapnjakova lisina, Štirovača, u dolini Rječine, Učka, Veliki Risnjak, Veliki Tić, Veliki Tuhobić, Visibaba, Viševica, Vratnik, Zlobin, Žumberačko gorje (Poklek, Blaževo brdo, Pilješ-Jarak).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Liliopsida
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Liliales
    • Porodica
      Liliaceae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Karlsson (2004-03-18 23:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
    • Ostala hrvatska imena
      zvjezdasti ljiljan, zvjezdasti lijer, žilj, kruna, zlatan, narančasti krin, zlatoglav,
    • Strana imena
      Fire Lily, Orange Lily (engleski), lis à bulbilles (francuski), Feuer-Lilie, bulbillentragende Feuerlilie (njemački), turška lilija (slovenski), giglio di San Giovanni, giglio rosso (talijanski)
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • ČARNI, A. (1999): Natural »saum« (fringe) vegetation in Ćićarija and on the Učka mountain range (NE Istria, Croatia). Nat. Croat. 8(4):385–398.
      DEGEN, A. (1936): Flora Velebitica I. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
      GJURAŠIN, S. (1920): Prilog hrvatskoj flori. Glasn. Hrvatsk. Prir. Društva 32(2):71–85.
      HIRC, D. (1884b): Flora okolice bakarske. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 69:97–239.
      HIRC, D. (1896a): Vegetacija Gorskoga Kotara. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 126:1–82.
      HIRC, D. (1914b): Floristička izučavanja u istočnim krajevima Istre. I. Kastav i Kastavština. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 204:21–75.
      HORVATIĆ, S. (1930): Soziologische Einheiten der Niederungswiesen in Kroatien und Slavonien. Acta. bot. Inst. bot. Univ. Zagreb. 5:57–118.
      HORVATIĆ, S. (1963a): Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih jedinica Hrvatskog primorja. Prir. istraž. JAZU, ser. Acta biol. 4(33):1–181.
      NEILREICH, A. (1868): Die Vegetationsverhältnisse von Kroatien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 28: i-xli, 1–288.
      RAUŠ, Đ., ŠPANJOL, Ž., ĐURIČIĆ, T. (1994): Rezultati vegetacijskih istraživanja na trajnim pokusnim plohama NP »Risnjak«. In Frković, A. ed.: Zbornik radova: 40 god. Nacionalnog parka
      REGULA-BEVILACQUA, LJ. (1994c): Lilium bulbiferum L. In [ugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 283–284. »Risnjak« (1953–1993). Javno poduzeće Uprava Nacionalnog parka »Risnjak«, Crni Lug, 47–70.
      ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
      ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
      SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
      ŠEGULJA, N., ILIJANIĆ, LJ., MARKOVIĆ, LJ. (1998): Prikaz i analiza flore Zrinske gore. Acta Bot. Croat. 55/56:65–99.
      ŠOLIĆ, P. (1986): Hortikulturna analiza područja toka Rječine sa zaštitom prirode. Hortikultura 53(1–2):19–28.