CRVENI POPIS
NatragPeziza apiculata (snimka/photo N. Matočec)
šiljatosporna zdjeličarka
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP003123
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU D1)
Datum procjene
01.12.2008.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Matočec, N., Kušan, I. (2008): Peziza apiculata Cooke (HRCP003123). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3123. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Neven Matočec
Ivana Kušan
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Ostalo - Napomena uz razlog promjene
Prva procjena vrste
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
5.3 Sječa i iskorištavanje drveta - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Vrsta je u najvećoj mjeri vezana za vrlo trule i promočene krupne drvne ostatke starih stabala (najčešće trupci) u šumama. Također, jedan od razloga ugoženosti su i izrazito malobrojne i međusobno udaljene populacije. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Šiljatosporna zdjeličarka je strogo zaštićena Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim ("Narodne novine" broj 07/2006). - Potrebne mjere očuvanja
1.1. Zaštita područja/površine, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Treba promijeniti način gospodarenja šumama, pogotovo u brdskim krajevima, tako da se po hektaru ostavlja određen broj trupaca te starih i mrtvih uspravnih stabala. Jedino nalazište ove vrste u Hrvatskoj, šumu u okolici Vrbovskog, treba proglasiti posebnim mikološkim rezervatom zbog vrlo velikog broja rijetkih i ugroženih vrsta gljiva. - Potrebna istraživanja
- - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Plodišta se razvijaju od travnja do lipnja i od kolovoza do studenog. - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Živi kao saprotrof gotovo uvijek na vrlo trulim i promočenim trupcima. Rijetko se javlja i na drugim krupnim drvnim ostacima te na ljeti trajno natopljenom šumskom tlu u njihovoj neposrednoj blizini, često u prisutnosti mahovina. Supstrat je najčešće bukva (Fagus sylvatica), a rijetko i breza (Betula sp.), topola (Populus sp.), hrast (Quercus sp.), jela (Abies alba) ili smreka (Picea sp.). - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Rasprostranjenost vrste u Europi. Zabilježena je u osam zemalja (Danska, Francuska, Hrvatska, Italija, Luksemburg, Njemačka, Švedska i Velika Britanija) i vrlo je rijetka. Rasprostranjenost vrste u svijetu. Izvan europskog kontinenta sa sigurnošću je zabilježena samo u Maroku i SAD-u. Postoji nekoliko dvojbenih nalaza iz Azije i Južne Amerike. - Nacionalna rasprostranjenost
Poznata je samo s jednog lokaliteta, iz okolice Vrbovskog.
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Pezizomycetes - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Pezizales - Porodica
Pezizaceae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Eriksson, Ove E. (1899-12-31 23:00:00) The non-lichenized ascomycetes of Sweden. Department of Ecology and Environmental Science. Umeå University.
Index fungorum
- Ostala hrvatska imena
- - Strana imena
- - Locus typicus
-
- Bibliografija
- -