CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

mali car

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002858

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(NT -)

Datum procjene
01.12.2008.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Belančić, A., Bogdanović, T., Franković, M., Ljuština, M., Mihoković, N., Vitas, B. (2008): Anax parthenope (Selys, 1839) (HRCP002858). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2858. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Anita Belančić
    Tomislav Bogdanović
    Matija Franković
    Maša Ljuština
    Nino Mihoković
    Boria Vitas
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    Izoliranost populacija i opća ugroženost staništa.
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Ostalo
  • Napomena uz razlog promjene
    Prva procjena vrste
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    -
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Uzroci ugroženosti: Nedovoljno poznati. Skrovita vrsta. Opća ugroženost velikih stajaćica.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Strogo zaštićena zavičajna svojta – Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 7/06).
  • Potrebne mjere očuvanja
    1. Zaštita kopna/voda
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Opće mjere očuvanja velikih stajaćica posebice u sredozemnom i krškom području.
  • Potrebna istraživanja
    1. Istraživanje
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    Opća faunistička istraživanja.
  • Biologija vrste
  • Opis
    Zbog boje očiju i zatka malog cara često se brka s manjim i vitkijim grofom skitnicom ili s većim velikim carem. Velike zelene oči plavkastog odsjaja u suprotnosti su sa smeđe obojenim oprsjem u oba spola. Zadak mužjaka i ženke počinje uočljivim žutim prstenom, smještenim pri bazi prvog kolutića, i svjetloplavom bojom drugog i dijelom trećeg kolutića zatka. Mužjaku je ostatak zatka odozgo najčešće smeđ sa širim tamnijim oznakama koje se protežu preko središnjeg dijela svih kolutića. Ženkama je međutim zadak češće plavkast s pojedinim smećkastim dijelovima pri vrhu zatka i također ukrašen tamnijim oznakama koje se protežu po sredini svakoga kolutića. Mužjaci pri vrhu gornjih zadčanih nastavaka imaju malen trn koji je svojstven upravo malom caru. Krila su obično blago žućkasto pigmentirana između krilnog čvora te prilično velike i smeđe pterostigme. Veličina: 62–75 mm, zadak 46–53 mm, dužina stražnjeg krila 44–51 mm.
  • Staništa
    A.1. Stajaćice
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Ako je Anax imperator zaslužio titulu velikog cara, njegov nasljednik je zasigurno Anax parthenope. Od njega ga čak i u letu možemo jasno razlučiti po izgledu, a malo je i sporiji. Kada se nađu na istom području, veliki će car stalno tjerati malog, dokazujući svoje pravo na vladanje. Stanište vrste su stajaće vode često većih površina. Katkada mogu biti i lagano bočate. Ličinke se razvijaju razmjerno sporo, obično dvije godine. Žive na vodenim biljkama i oko njih, hraneći se račićima i ličinkama drugih kukaca. Odrasle jedinke mnogo se kreću, ali se rijetko udaljuju od vodenih površina. Hrane se muhama, leptirima, kornjašima i ostalim letećim kukcima. Vrsta polaže jaja u dvojcu, što nije uobičajeno za porodicu kojoj pripada. U Sredozemlju izlijetanje počinje već u ožujku, a odrasle kukce možemo vidjeti sve do listopada.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Vrsta je palearktičkog rasprostranjenja, najbrojnija u sredozemnoj biogeografskoj regiji. Brojnost joj se smanjuje prema sjevernom dijelu Europe.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U cijeloj je Hrvatskoj rasprostranjena u nizu izoliranih populacija, a broj nalaza raste prema jugu.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Insecta
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Odonata
  • Porodica
    Aeshnidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Askew, R.R. (1988)
    Bjelke (1900-01-01 00:00:00) Landskapskatalog för trollsländor (underlag för Catalogus_Odonata på Artportalen)
    Dijkstra, K.D.B. et al. (2002)
    Heidemann, H. & Seidenbusch, R. (2002)
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    Lesser Emperor (engleski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • -