CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

nježna kockavica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002699

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A4d; B2b(ii,iii))

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Mihelj, D., Nikolić, T., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Fritillaria messanensis subsp. gracilis (Ebel) Rix (HRCP002699). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2699. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Darko Mihelj
    Toni Nikolić
  • Suradnik/ci
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    5.2 Sakupljanje kopnenih biljaka
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Nekontrolirano sabiranje i, u manjoj mjeri promjena kakvoće staništa.
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima nacionalnih parkova Sjeverni Velebit i Paklenica te parkova prirode Velebit i Biokovo. Nalazi se na popisu svojti Bernske konvencje (Preporuka br. 49, ANONYMUS 1996).
  • Potrebne mjere očuvanja
    1. Zaštita kopna/voda
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Nježna kockavica je trajnica. Visina biljke je od 15 do 30 (–40) cm. Malena spljoštena i bijela lukovica nalazi se na dubini od 10–15 cm. Stabljika je uspravna, nježna i tanka (otuda ime, od lat. »gracilis«, tj. nježan), glatka i sjajna, većinom jednocvjetna. Nježna kockavica pri bazi nema listova, a uz stabljiku ima 7 do 10 linearnih listova, koji su obično nasuprotni, a mogu biti i izmjenični, a gornji katkada i u pršljenu od po tri. Listovi su linearno-lancetasti, na vrhu više manje šiljasti, sjedeći te djelomično obuhvaćaju stabljiku. Najniži listovi su nasuprotni i nalaze se ispod polovine stabljike, a u gornjem dijelu mogu biti i izmjenični. Ocvjeće je jajasto-zvonasta oblika, latice su donekle nejednake, na vrhu zaobljene, izvana prljavo ljubičastopurpurne, s uzorkom nalik na šahovsko polje, iznutra žućkaste boje, s ljubičasto purpurnim kockicama, te dugoljastom mednom jamicom 3 do 5 mm iznad baze latice, zelene boje koja pocrni kada se osuši. Prašnika ima šest. Prašničke niti su su rijetko bradavičave. Tučak od tri plodna lista ima vrat na vrhu rascijepan na tri dijela. Plod tobolac je u obliku buzdovana. Sjemenke u tobolcu nisu sjajne, gole su i tanke, većinom nepravilno trokutaste ili trapezoidne. U nas su poznate dvije podvrste: F. messanensis Raf. ssp. gracilis (Ebel) Rix i, tipična podvrsta, F. messanensis Raf. ssp. messanensis. Tipična podvrsta nešto je šire rasprostranjenosti (Al Cr Gr It SC Si). Nježna kockavica prvi put je opisana na lokalitetu u Crnoj Gori: Rumija-Sutoman (locus classicus). Prema životnom je obliku geofit. Cvjeta od travnja do lipnja, ovisno o nadmorskoj visini i mikroklimatskim značajkama staništa. Broj kromosoma je 2n=24.
  • Staništa
    E.3.5. Primorske, termofilne šume i šikare medunca, E.7.4.6. Šuma dalmatinskog crnog bora s primorskom crnjušom na dolomitima, E.7.4.7. Šuma dalmatinskog crnog bora sa sominom
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Nježna kockavica raste u otvorenim šumama, šikarama i na travnatim mjestima brdskog i gorskog pojasa. Raste pojedinačno ili u manjim grupama, na zaravnjenim ili blago nagnutim terenima na humusnom, kamenitom, grmljem ili šikarom obraslom tlu te u pukotinama stijena viših gorskih i pretplaninskih predjela (na Velebitu od 900 do 1600 m nadmorske visine) u termofilnim šumama i šikarama reda Quercetalia pubescentis Br.-Bl. Nalazi se i u zajednici Pinetum dalmaticae (Horv.) Horv., prirodnim crnoborovim šumama na olujnim vjetrometinama Makarskog primorja, te vrhovima Brača i Hvara. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 41.7375 Ilirske medunčeve šume (Ostryo-Carpinion orientalis), 46.622 [ume dalmatinskoga crnog bora (Pinus nigra ssp. dalmatica). GLCC/SSC. 22, 24.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi. Albanija, Hrvatska, Crna Gora, Kosovo, Srbija. Dinarski endem.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Uglavnom goranska i lička mezoregija, te srednjoprimorska i južnoprimorska mezoregija. Lokaliteti. Biokovo, Brač, Ervenik, Kaoci, Karlobag, Korčula, Kozjak, Obrovac, Pelješac, Planina (Istra), okolica Senja, Sv. Jure, Udbina, Velebit (Buljma, Goli vrh, Badanj, [ugarska duliba, Devčići, Kozja vrata, Ljubička greda, Ljubičko brdo, Budakovo brdo, Panas vrh, Pavelić kuk, Pečarski kuk, Sadikovac, Siljevo brdo, Stinica, Sveto brdo, Velinac, Visočica).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Liliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Liliales
  • Porodica
    Liliaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Heywood VH (1978) Flora Europaea: Notulae Systematicae ad Floram Europaeam spectantes: No. 20. Botanical Journal of the Linnean Society 76(4): 297-384. doi: 10.1111/j.1095-8339.1978.tb01817.x.
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    zarte Schachblume (njemački), nežna logarica (slovenski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • DEGEN, A. (1936): Flora Velebitica I. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest
    FORENBACHER, S. (1990): Velebit i njegov biljni svijet. Školska knjiga, Zagreb.
    KAMENJARIN, J. (1996): Vascular flora of Mount Kozjak above Split. Nat. Croat. 5(2):119–144.
    KRANJČEV, R. (1997b): Proljeće na Pelješcu. Ekol. glas. 5(9):32–35.
    KUŠAN, F. (1969): Biljni pokrov Biokova. Prir. istraž. ser. Acta biol. 15, knjiga 37:1–224.
    RADIĆ, J. (1976): Bilje Biokova. Inst. »Planina i more«, Makarska.
    ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
    ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
    ŠILIĆ, Č. (1984): Endemične biljke. Svjetlost, Sarajevo.
    ŠOLIĆ, M. E. (1983): Poznavanje flore Biokova od Visianija do danas. In Pavletić, Z., Matković, P., Grubišić, S. eds.: Zbornik Roberta Visianija [iben~anina. Povremena izdanja Muzeja grada Šibenika Svezak 10. Muzej grada Šibenika, Šibenik, 349–364.
    TRINAJSTIĆ, I. (1970b): Građa za floru otoka Korčule. Acta Bot. Croat. 29:245–250.
    TRINAJSTIĆ, I. (1985): Flora otočne skupine Korčule. Acta Bot. Croat. 44:107–130.