CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Fritillaria meleagris L. (FOTO J. Topić)

prava kockavica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002698

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A4ac)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene

  • 1994 - (E -)

    • Citat
    Stančić, Z., Nikolić, T., Štefan, A. (2005): Fritillaria meleagris L. (HRCP002698). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2698. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Zvjezdana Stančić
      Toni Nikolić
    • Suradnik/ci
      A. Štefan
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      1.1 Stambena i urbana područja, 2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 5.2 Sakupljanje kopnenih biljaka, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Kockavica je ugrožena djelovanjem čovjeka: promjenom vodnoga režima, širenjem urbanih područja, pretvaranjem njezinih staništa u obradive površine, intenzivnim iskorištavanjem travnjaka te ubiranjem biljaka u proljeće zbog ukrasnih cvjetova.
    • Postojeće mjere očuvanja
      4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Vrsta je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode (10. 6. 1958. god., NN 32/62). Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima parkova prirode Lonjsko polje, Velebit i Biokovo. Nalazi se na popisu svojti Bernske konvencije (Preporuka br. 49, ANONYMUS 1996).
    • Potrebne mjere očuvanja
      1. Zaštita kopna/voda
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite ove vrste (NN 81/99, 3. 8. 1999.).
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Prava kockavica je zeljasta trajnica, visoka 12–30 cm. Razvija se iz lukovice. Lukovica je najčešće okrugla, obavijena s nekoliko tankih ljusaka. Stabljika gola, nosi najčešće 4–6 naizmjenično poredanih listova. Najdonji listovi su 6–13 cm dugački, 5–12 mm široki, a na vrhu šiljasti. Cvjetovi se razvijaju na vrhu stabljike, uglavnom pojedinačno, veoma rijetko dva, a zbog težine vise. Listići ocvjeća su crvenosmeđe obojeni s kockastim uzorkom crvenosmeđe, ružičaste i bijele boje. U prirodi se mogu pronaći i cvjetovi potpuno bijele boje. [est listova ocvjeća (tri vanjska i tri unutarnja) tvori cvijet široko zvonastog oblika. Vanjski listovi ocvjeća dugi su 30–45 mm i široki 10–15 mm, a na vrhovima završavaju šiljasto, a unutarnji su široki 13–19 mm i na vrhu obično šiljasti, a ponekad i tupi. Nektariji se nalaze s unutarnje strane baze iz koje izlaze listovi ocvjeća, linearnog su oblika 7–10 mm dugački i 1,5 mm široki, zeleno obojeni. Prašnika ima šest. Prašničke niti su 10–13 mm dugačke i sitno bradavičave (papilozne). Vrat tučka dugačak je 13–16 mm i bradavičav na površini. Njuška tučka rascijepana je na tri dijela, od kojih je svaki dugačak 2–5 mm. Cvjetove u proljeće oprašuju bumbari i pčele. Plod je uspravan tobolac koji se otvara uzdužno na tri strane i otpušta sjemenke. Sjemenke su plosnate, na rubovima usko okriljene. Biljka se razmnožava sjemenom i vegetativnim putem (lukovicama). Biljke ove vrste mogu doživjeti starost od 30, a vjerojatno i više godina. Prema proučavanjima, mlade biljke u prve dvije do tri godine razvijaju samo jedan list, od treće do osme godine razvijaju stabljiku s listovima, a tek od pete do osme godine na dalje počinju stvarati cvjetove. Razvojni ciklus tijekom jedne vegetacijske sezone, od rasta izdanka do stvaranja sjemena, traje oko tri mjeseca. Biljka je svjetla, pokazatelj bazičnih, umjereno hranjivih, vlažnih do mokrih tala (težište na često natopljenim tlima siromašnih zrakom), s osrednjom količinom humusa, više ili manje redovito poplavljenih. Dolazi samo u relativno toplim dolinskim staništima. S obzirom na rasprostranjenost, suboceanska je svojta (težište–zapadni dio srednje Europe, prodire na istok, subatlantska, euroazijska). Hrvatski naziv biljke (kockavica) potječe od obojenosti njezina cvijeta na čijim se crvenosmeđim listovima ocvjeća izmjenjuju tamne i svijetle boje. U našim trgovinama cvijećem mogu se u jesen i rano proljeće kupiti lukovice ove vrste iz uzgoja. Biljka je otrovna, osobito za sisavce. Prema životnom je obliku geofit. Broj kromosoma je 2n=24. Cvjeta u ožujku i travnju. Rod Fritillaria, kockavica, zastupljen je u europskoj flori s 29 svojta (od kojih su mnoge endemične), a u Hrvatskoj s četiri vrste i nekoliko podvrsta.
    • Staništa
      A.4.1.2. Visoki šaševi i šiljevi, C.2.2.2. Trajno vlažne livade Srednje Europe, C.2.2.4.1. Livade busike, E.1.3. Šume bijele johe, E.2.1. Poplavne šume crne johe i poljskog jasena, E.2.1.7. Šuma poljskoga jasena s kasnim drijemovcem, E.3.2.6. Šuma breze s bujadi, E.9.3.1. Nasadi zavičajnih topola
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Fitocenološka i ekološka amplituda kockavice je prilično široka. Većina poznatih lokaliteta u riječnim je nizinama sjeverozapadne i istočne Hrvatske, a samo nekoliko izoliranih nalaziš- ta na južnom Velebitu. U Hrvatskoj je najveći broj njezinih nalazišta zabilježen na vlažnim travnjacima reda Molinietalia i Arrhenatheretalia, koji pripadaju razredu Molinio-Arrhenatheretea. Manji je broj nalazišta vrste u sastavu šumske vegetacije koja pripada živicama reda Prunetalia spinosae i vlažnim lužnjakovim i lužnjakovo-grabovim šumama sveze Alno-Quercion roboris, reda Fagetalia sylvaticae. Vrsta je zabilježena, doduše rijetko, i u flornom sastavu močvarne vegetacije visokih šaševa reda Magnocaricetalia, razreda Phragmitetea. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 37.263 Livade busike (Deschampsietum caespitosae), 37.31 Vlažne livade beskoljenke (Molinion coeruleae), 41.C Jošici (šume i šikare johe) (Alnus glutinosa), 41.D2 Nizinske sastojine trepetljike, 44.4311 Ilirske jasenovo-hrastove šume s kasnim drijemovcem (Leucoio-Fraxinetum), 44.91 Močvarne šume crne johe (Alnion glutinosae), 53.2 Zajednice velikih šaševa (Magnocaricetalia). GLCC/SSC. 14, 21, 22.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjenost u Europi. Rs (C,W) ?Rs(E) Albanija, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Hrvatska, Češka, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Švicarska, Nizozemska (Holandija), Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Poljska, Rumunjska, Srbija, Slovenija, područje bivšega SSSR-a (centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural; jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar; jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga).
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Najbrojnija nalazišta u zapadnopanonskoj makroregiji, u dolinama rijeka istočnopanonske makroregije, sporadični nalazi iz planinske i mediteranske makroregije. Lokaliteti. Auguštanovac, Banska Selnica, Banski Kovačevac, Batrina, Bebrina, Bedekovčina, Beljak, Beničanci, Biokovo, Bolč, Bunovac, Čaglin, Donja Vrba, Donji Lipovec, Dragovci, Drnek, Dubravski Markovac, Dubrovčan, Dubrovnik (?), Gornje Mekušje, Gornji Varoš, Grabarje, Gradac Požeški, Gradići, Grubišno Polje, Hlebine, Ivančica, Jamnica, okolica Jasenovca, Kalnik (?), okolica Karlovca, Klokočevci, Kokinac, Konjšćina, Kraljevec, Krapina, Križevci, Kutnjak, Lekenik, Lonjsko polje, Lovrečine, Lužani, Mačkovac, Mali Bilač, Mece, Mičevec, Migalovci, Mihaljevci, uz rijeke Muru i Trnavu (više nalazišta, usmeno priopćenje M. Rašan), Mokro polje, Mosor, Našice (Podravina), Novi Varoš, okolica Osijeka, Petine, Petrovina, Pojatno, Pokupsko, Promina, Raduč, Rečica, Ruševo, Sapci, Selnice, Soljani, Stara Gradiška, Svilaja (?), Torjanci, Velika Gorica, Veliki Bilač, Visočica (?), Vukmanić, Vukomeričke gorice, Zablatje, Zabok, Zagrađe, okolica Zagreba, Zlatar Bistrica.


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Liliopsida
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Liliales
    • Porodica
      Liliaceae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
      Van der Meijden, R. (2005)
    • Ostala hrvatska imena
      obična kockavica, močvarni tulipan
    • Strana imena
      Chequered-lily (engleski), Guinea-hen-flower (engleski), Snake’s Head Fritillary (engleski), damier (francuski), fritillaire pintade (francuski), Schachblume (njemački), gewöhnliche Schachblume (njemački), močvirska logarica (slovenski), meleagride comune (talijanski)
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • HOLLMANN, H. (1972): Verbreitung und Soziologie der Schachblume Fritillaria meleagris L. Paul Parey, Hamburg.
      HORSTHUIS, M. A. P., CORPORAAL, A., SCHAMINÉE, J. H. J., WESTHOFF, V. (1994): Die Schachblume (Fritillaria meleagris L.) in Nordwest-Europa, insbesondere in den Niederlanden: Ökologie, Verbreitung, pflanzensoziologische Lage. Phytocoenologia 24:627–647.
      HULINA, N. (1989a): Prikaz i analiza flore u području Turopolja. Acta Bot. Croat. 48:141–160.
      HULINA, N. (1989b): Flora in the Turopolje region. Period. Biol. 91(1):163–164.
      HULINA, N. (1994b): Fritillaria meleagris L. In [ugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 216–217.
      ILIJANIĆ, LJ., STANČIĆ, Z., TOPIĆ, J., ŠEGULJA, N. (1998): Distribution and phytosociological relationship of snake’s-head (Fritillaria meleagris L.). Acta Bot. Croat. 57: 65–88.
      VISIANI, R. (1842): Flora Dalmatica, Vol. I (sive enumeratio stirpium vascularium quas hactenus in Dalmatia lectas et sibi observatas). Apud Fridericum Hofmeister, Lipsiae.
      ZHANG, L. (1983): Vegetation Ecology and Population Biology of Fritillaria meleagris L. at the Kungsängen Nature Reserve, Eastern Sweden. Acta Phytogeogr. Suec. 73:3–92.