CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

stjenoviti karanfil

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002695

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Marković, Lj., Nikolić, T., Kovačić, S., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Dianthus petraeus Waldst. & Kit. (HRCP002695). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2695. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ljerka Marković
    Toni Nikolić
  • Suradnik/ci
    Sanja Kovačić
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 5.2 Sakupljanje kopnenih biljaka, 7.3 Ostale preinake ekosustava
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Zaraštanje travnjaka prirodnim progresivnim sukcesijama.
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Mjere zaštite. Nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima u nacionalnim parkovima Risnjak, Sjeverni Velebit i Paklenica te u parkovima prirode Velebit i Biokovo.
  • Potrebne mjere očuvanja
    1. Zaštita kopna/voda
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.1 Taksonomija, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Stjenski karanfil je trajnica koja naraste (15–)30 cm visoko, a u doba cvatnje često čini bujne, velike busenove. Listovi su linealni, pri vrhu šiljasti, većinom smješteni nisko na stabljici, dugi 1–2,5 cm. Svaka cvjetna stabljika najčešće nosi 2–5 parova listova i samo jedan cvijet. Čaška je dvostruka: listići vanjskoga dijela (epicalyx) su eliptični do jajasti, šiljasti, obično dugi kao 1/3 čaške. Cijev čaške je karakteristično vrlo usko valjkasta, duga (12–)20–27 (–32) mm i do 4 mm široka, na dnu proširena, usko-trokutastih zubaca. Vjenčić je blistavo bijel (vrlo rijetko nježnoružičast), dugačak do 1 cm. Latice mogu biti gole ili na gornjoj strani gusto dlakave (»bradate«), cjelovite, nazubljene ili duboko urezane (po čemu se međusobno razlikuju svojte niže od vrste). Tobolac je uglavnom dug kao čaška ili, ponekad, malo duži, dok su sjemenke sitne i mnogobrojne. Na povoljnim staništima vrsta obilno plodonosi. Stjenski je karanfil endemična vrsta ilirsko-balkanskog (»submezijskog«) flornog elementa, osim u Hrvatskoj, zabilježena i na drugim dijelovima Balkanskog poluotoka. Pokazuje veoma veliku varijabilnost, pa su opisane mnoge sistematske kategorije niže od vrste. Zbog svojih sivkastozelenih listova i snježnobijelih mirisnih cvjetova stjenski je karanfil cijenjen u kulturi. Tu su vrstu opisala dva vrsna poznavatelja hrvatske flore, češki botaničar Franz de Paula Adam grof od Waldstein-Wartenberga (1759–1823) i mađarski profesor botanike Paul Kitaibel (1757–1817) (osobito poznat po trotomnom djelu Descriptiones et icones Plantarum rariorum Hungariae, 1799–1812, iz kojega potječe i prvi opis stjenskoga karanfila). Prema životnom je obliku hamefit. Broj kromosoma je 2n=30(?). Cvjeta u lipnju i srpnju (do kolovoza). Dolazi i u uzgoju. Od većega broja europskih podvrsta, u Hrvatskoj flori zabilježena je tipična Dianthus petraeus Waldst. et Kit. ssp. petraeus, a moguća je prisutnost i drugih oblika.
  • Staništa
    C.4.1.2. Pretplaninske rudine oštre vlasulje
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Kao što mu ime govori, stjenski karanfil (od lat. »petraeus« tj. »stjenovit«) je vrsta vezana uz pukotine vapnenjačkih stijena i planinskih rudina, te svijetle i kserofilne šikare i šume brdskih i pretplaninskih krajeva (1000 m/nm i više). Pojavljuje se u različitim zajednicama vezanim uz vapnence, od Velebita do Biokova, a najčešće u asocijaciji Festucetum pungentis. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 36.41711 Planinske rudine oš- tre vlasulje (Festucetum pungentis). GLCC/SSC. 14.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi. Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Grčka, isključujući otoke Karpathos, Kasos i Gavdhos i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Rumunjska, Crna Gora, Srbija.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Pretežno planinska makroregija, manjim dijelom viši predjeli srednjoprimorske mezoregije. Lokaliteti. Alančić, Badanj, Biokovo, Buljma, Bunovac, Crni vrh, Debelo brdo, Grabarje, Kamešnica, Klek, Konjevača, Krivi kuk, Malovan, Miljkovića krug, Plitvička jezera, Poštak (Lička Plješevica), Pasji klanac, Paklenica, Pavelić-kuk, Plana, Plješevica (Lička), Risnjak, Panos, Samarske stijene, Segestin, Siljevo brda, Šatorina, Šugarska duliba, Troglav (Dinara), Turke, Veliki i Mali Stolac, Velinac, Visočica, Zeblin.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Magnoliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Caryophyllales
  • Porodica
    Caryophyllaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    -
  • Ostala hrvatska imena
    stjenski karanfil
  • Strana imena
    Stein-Nelke (njemački)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • ADAMOVIĆ, L. (1911): Die Pflanzenwelt Dalmatiens. Verlag von der Dr. Werner Klinkhardt, Leipzig
    ADAMOVIĆ, L. (1929): Die Pflanzenwelt der Adrialänder. Gustav Fischer Verlag, Jena.
    BERTOVIĆ, S. (1975): Ekološko-vegetacijske značajke okoliša Zavižana u sjevernom Velebitu. Glasn. Šumske Pokuse 18:5–73.
    DEGEN, A. (1937): Flora Velebitica II. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
    FORENBACHER, S. (1990): Velebit i njegov biljni svijet. Školska knjiga, Zagreb.
    GJURAŠIN, S. (1933): Rod Dianthus u flori Hrvatske. Prir. Istraž. Kral. Jugoslavije 18:1–58.
    HORVAT, I. (1930a): Vegetacijske studije o hrvatskim planinama. I. Zadruge na planinskim goletima. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 238:1–96.
    HORVAT, I. (1931a): Vegetacijske studije o hrvatskim planinama. 2. Zadruge na planinskim stijenama i točilima. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 241:147–206.
    HORVAT, I. (1934): Das Festucion pungentis – eine sudostalpinillyrische Vegetationseinheit. Acta. bot. Inst. bot. Univ. Zagreb. 9:54–67
    KUŠAN, F. (1956b): Sastav i raspored vegetacije na planini Kamešnici. God. Biol. Inst. u Sarajevu 9:3–26.
    KUŠAN, F. (1969): Biljni pokrov Biokova. Prir. istraž. ser. Acta biol. 15, knjiga 37:1–224.
    RADIĆ, J. (1976): Bilje Biokova. Inst. »Planina i more«, Makarska.
    ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
    ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
    SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
    ŠOLIĆ, M. E. (1983): Poznavanje flore Biokova od Visianija do danas. In Pavletić, Z., Matković, P., Grubišić, S. eds.: Zbornik Roberta Visianija Šibenčanina. Povremena izdanja Muzeja grada Šibenika Svezak 10. Muzej grada Šibenika, Šibenik, 349–364.
    VISIANI, R. (1852): Flora Dalmatica, Vol. III (sive enumeratio stirpium vascularium quas hactenus in Dalmatia lectas et sibi observatas). Apud Fridericum Hofmeister, Lipsiae.
    VOLARIĆ–MRŠIĆ, I. (1976): Geoelement u planinskoj flori Dinare, Troglava i Kamešnice. Acta Bot. Croat. 35:159–188.