CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Halerova gušarka

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002608

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU (DD) A4c; B2b(ii,iii))

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Marković, Lj., Nikolić, T., Kumbarić, A., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Cardaminopsis halleri (L.) Hayek (HRCP002608). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2608. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ljerka Marković
    Toni Nikolić
  • Suradnik/ci
    Alma Kumbarić
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    7.3 Ostale preinake ekosustava
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Gubitak staništa prirodnim zaraštanjem brdskih krajeva.
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima u parkovima prirode Medvednica i Žumberačko-Samoborsko gorje.
  • Potrebne mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Halerova gušarka je višegodišnja biljka, s dušim ili kraćim puzajućim vriješama. Na krajevima nadzemnih vriješa razvijaju se male rozete listova i mnogobrojni izdanci. Stabljike su brojne, 15–50 cm visoke, uspravne ili poluuspravne, najčešće razgranjene, gole ili dlakave. Prizemni listovi su skupljeni u rozetu, imaju duge peteljke, jednostavni su ili perasto razdijeljeni, sa 3–7 rešnjeva, od kojih je srednji velik, izdušeno-srcasta oblika, cjelovitoga ruba ili s jednim do tri zubića sa svake strane. Listovi stabljike su izmjenični, s kratkom peteljkom ili sjedeći, prema vrhu stabljike sve sitniji. Donji listovi stabljike su slični listovima rozete, okruglasti, jajasti do usko lancetasti, cjelovitoga ruba ili nazubljeni, goli ili pokriveni jednostavnim i razgranjenim dlakama. Cvjetovi, promjera oko 1 cm, skupljeni su u guste i štitaste cvatove, na razgranjenim, (3)6–12 mm dugim, većinom golim cvjetnim stapkama. Lapovi su jajasti, 2–2,5 mm dugi, s bijelim košičastim rubom, goli ili obrasli rijetkim dlakama. Zelene su boje, na vrhu često ljubičasti. Latice su bijele ili svijetlo ljubičaste, duge 4–6 mm, obrnuto jajaste, naglo sušene u kratak klinac. Grozd je s plodovima pro dušen, gust, s vodoravno stršećim komuškama. Plodne stapke su duge 5–10 mm. Komuške su 10–22 mm duge, 0,8–1 mm široke, plosnate, na oba kraja naglo sušene, na vrhu s 0,5–1 mm dugim vratom. Zaklopci ploda utegnuti su između sjemenka, s izrašenom središnjom i nejasno izrašenim bočnim šilama. Sjemenke su okruglaste ili zaobljeno obrnuto jajaste, na vrhu usko okriljene. Biljka često ujesen cvjeta još jednom. Biljka je svjetla, pokazatelj kiselih, svješih do umjereno vlašnih, hranivom bogatih tala, s osrednjom količinom humusa. Nastanjuje prohladna do umjereno topla staništa. Rasprostranjena je uglavnom u brdskom pojasu, no često i niše ili u subalpskom pojasu. Suboceanska je svojta, s tešištem rasprostranjenosti u zapadnom djelu srednje Europe, no prodire i na istok. Biljka je uglavnom umjereno-kontinentalne klime, podnosi velike temperaturne razlike, niske zimske temperature i malu vlašnost zraka, no izbjegava dulje zadršavanje snijega. Svojta je izrazito otporna na onečišćenje teškim metalima. Prema šivotnom je obliku hemikriptofit. Broj kromosoma je 2n=16. Cvjeta od travnja do lipnja. U hrvatskoj flori pojavljuje se tipična podvrsta C. halleri (L.) Hayek ssp. halleri, a druga podvrsta, koja nije zabilješena u nas, C. halleri (L.) Hayek ssp. ovirensis (Wulfen) Hegi et Em. Schmid rasprostranjena je u jugoistočnim Alpama, Karpatima i sjevernim dijelovima Balkanskog poluotoka. Rod je u hrvatskoj flori zastupljen s tri vrste i nekoliko podvrsta.
  • Staništa
    C.3.3.1.7. Travnjak kalničke šašike, C.5.1.1. Termofilni šumski rubovi crvene iglice, C.5.2.1. Šumske čistine velebilja i uskolisnog kipreja
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Brdski travnjaci, kao i rubovi šuma, brdskih i gorskih krajeva. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 31.87 šumske čistine (Epilobietea angustifolii), 34.3291 Ilirski travnjaci kalničke šašike (Sesleria kalnikensis), 34.41 Kserotermofilne kontinentalne zajednice šumskih rubova (Geranion sanguinei). GLCC/SSC. 14.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ? populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi. Austrija s Lihtenštajnom, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Češka, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Švicarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Poljska, Rumunjska, područje bivšeg SSSR-a (jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar), Crna Gora, Srbija, Slovenija; planinska područja srednje Europe do jugozapadnih Alpa i Crne Gore.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Poznata nalazišta uglavnom su vezana uz najzapadnije dijelove zapadno-panonske makroregije. Lokaliteti. Melengrad, Samoborsko gorje, Zagrebačka gora. Lokaliteti na Goloj Plješivici (HIRC 1905) i Malom Lošinju (DEGEN 1937) su dvojbeni.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Magnoliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Brassicales
  • Porodica
    Brassicaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    -
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    cardaminopsis de Haller (francuski), Hallers Schaumkresse (njemački), Hallerjev penušnjek (slovenski), arabetta di Haller (talijanski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • DEGEN, A. (1937): Flora Velebitica II. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
    HIRC, D. (1905): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 161:145–239.
    NEILREICH, A. (1868): Die Vegetationsverhältnisse von Kroatien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 28: i-xli, 1–288.
    PLAZIBAT, M. (1997): Brassicaceae. In Nikolić, T. ed.: Popis flore Hrvatske, 2. dio. Flora Croatica. Index Florae Croaticae. Pars 2. Nat. Croat. 6(Suppl. 1):21–39.
    SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1857): Syllabus florae Croaticae. Zagreb.
    SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.