CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Arctostaphylos uva-ursi (L.) Spreng. (foto J. Topić)

zimzelena medvjetka

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002605

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A3cd)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene

  • 1994 - (E -)

    • Citat
    Marković, Lj., Liber, Z., Palković, M. (2005): Arctostaphylos uva-ursi (L.) Spreng. (HRCP002605). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2605. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Ljerka Marković
    • Suradnik/ci
      Zlatko Liber
      M. Palković
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      5.2.1 Namjerno korištenje (vrsta koja se procjenjuje je predmet iskorištavanja)
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Nekontrolirano sabiranje u nekim područjima, lokalno.
    • Postojeće mjere očuvanja
      4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Nisu poduzimane. Posredno je zaštićena u dijelovima areala unutar parkova prirode Velebit i Biokovo, nacionalnih parkova Sjeverni Velebit i Risnjak te strogog rezervata Hajdučki i Rožanski kukovi.
    • Potrebne mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      NSAP-om je predviđena izrada i provedba akicijskoga plana zaštite vrste (NN 81/99, 3.8.1999.).
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Medvjetka je niski, razgranjeni, zimzeleni grm. Stabljika biljke je crvenosmeđa, gola ili slabo dlakava. Ogranci su uspravni, dugi do 1 metra, a na sebi nose brojne, cjelovite, debele i kožičaste listove. Listovi su do 3 cm dugi i do 1,5 cm široki, na gornjoj strani tamnozeleni i sjajni, a na donjoj svjetliji, s izrazitom mrežastom nervaturom. Korijenski sustav je gust, površinski, s velikom sposobnošću vezivanja tla. Sitni, zvonasti, bijeli ili svijetlo ružičasti cvjetovi na kratkoj su stapci skupljeni u viseće grozdaste cvatove. Cvjetovi su aktinomorfni, pentamerni, s čaškom, sulatičnim vjenčićem, 10 ružičastih prašnika i plodnicom od 5 plodnih listova. Plod medvjetke je malena, crvena, jednosjemena boba. Medvjetka je entomofilna, heliofilna, spororastuća vrsta. Pokazatelj je suhih, slabo kiselih i siromašnih tala, s osrednjom količinom humusa. Izrazita je biljka planina, borealna (uglavnom je rasprostranjena u montanom, subalpskom pojasu, na sunčanim mjestima, i u alpskom pojasu; mjestimično i niže, ovisno o mikroklimi). Podnosi velike temperaturne razlike, niske zimske temperature i malu vlažnost zraka, no izbjegava područja duljeg zadržavanja snijega. Prema tipu rasprostranjenosti je eurosibirska-sjevernoamerička vrsta. Medvjetka je od davnina poznata u liječenju bolesti bubrega, mjehura i mokraćnih putova. Njezina ljekovitost se osniva na prisutnosti 5–11% glikozida arbutina u staničnom soku. Upravo su medvjetkina ljekovita svojstva glavni uzrok za smanjivanje njezine brojnosti na prirodnim nalazištima jer ju skupljači ljekovitoga bilja čupaju zajedno s vriježama. Cvjeta od travnja do srpnja, ovisno o nadmorskoj visini. Razmnožava se pretežno vriježama, a nešto manje sjemenom. Plod rasprostranjuju ptice. Broj kromosoma je 2n=52. Prema životnom je obliku hamefit. Osim medvjetke, u flori Europe i Hrvatske iz roda Arctostyphylos prisutna je još vrsta Arctostaphylos alpinus (L.) Spreng., zelenkasti opirnik.
    • Staništa
      B.2.1.1.3. Točilo planinskog koporca i ognjice , C.4.1.1.3. Planinske rudine kitajbelovog šaša i alpske sunčanice, D.2.1.1.6. Sastojine u kojima dominira patuljasta borovica
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Pojavljuje se u planinskom pojasu na vrištinama s klečicom i na sunčanim kamenitim travnjacima u zajednicama Carici-Helianthemetum alpestris, Carici-Centaureetum rupestris i SeslerioCaricetum humilis. Važna je na planinskim točilima zbog sposobnosti zadržavanja tla (npr. u zajednici Bunio-Iberetum pruitii). Stanište prema CORINE klasifikaciji. 31.431 Vrištine patuljaste borovice (Juniperus nana) (incl. Rhododendro-Juniperetum nanae), 36.4381 Dinarske olujne vršne rudine (Carici-Helianthemetum alpestris), 61.514 Dinarska točila planinskog koporca i ognjice (Bunio-Iberetum pruitii). GLCC/SSC. 13, 14.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      ↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjenost u Europi. Albanija, Austrija s Lihtenštajnom, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Hrvatska, Češka, Danska, Finska, uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke Karpathos, Kasos i Gavdhos i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Irska; Republika Irska i Sjeverna Irska, Švicarska, Nizozemska (Holandija), Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Island, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Makedonija, Norveška, Poljska, Rumunjska, Srbija, Švedska, uključujući Öland i Gotland, Slovenija, područje bivšega SSSR-a (sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora; baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast; centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural; jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar).
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Najbrojnija u planinskoj makroregiji, a potom i na planinama južnoprimorske mezoregije. Lokaliteti. Alaginac, Alan, Alančić, Babin vrh, Badanj, Balinovac, Biokovo, Budakovo brdo, Buljima, Crljeni kuk, Crnopac, Debelo brdo, Dinara, Gola Plješevica, Goli vrh, Grabarje, Jadrina Poljana, Kiza, Kozja vrata, Kozjak, Krug, Lička Plješevica, Lisac, Lividraga, Lubenovačka vrata, Ljubičko brdo, Mala Plješevica, Malovan, Malovansko sedlo, Marašovac, Medvejci, Miljkovića, Krug, Mudna dol, Obruč, Ograđenik, Panas vrh, Poštak, Ravni Samar, Risnjak, Rožanski kukovi, Sadikovac, Samar, Seline, Siljevača, Siljevo brdo, Sladovača, Snježnik, Stolac, Stružni vrh, Sv. brdo, Šatorina, Štirovac, Šugarska duliba, Vaganski vrh, Velika Basača, Veliki Kozjak, Veliki Obruč, Veliki Pločeviti, Veliki Stolac, Velinac, Visočica, Višerujna, Vlaški grad, Vošac, Zavižan, Zečjak.


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Magnoliopsida
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Ericales
    • Porodica
      Ericaceae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Høeg OA. (1974). Planter og tradisjon: floraen i levende tale og tradisjon i Norge 1925-1973. ISBN 8200089304. Page: 229.
      Høeg OA. (1974). Planter og tradisjon: floraen i levende tale og tradisjon i Norge 1925-1973. ISBN 8200089304. Page: 229.
      Høeg OA. (1974). Planter og tradisjon: floraen i levende tale og tradisjon i Norge 1925-1973. ISBN 8200089304. Page: 229.
      Høeg OA. (1974). Planter og tradisjon: floraen i levende tale og tradisjon i Norge 1925-1973. ISBN 8200089304. Page: 229.
      Høeg OA. (1974). Planter og tradisjon: floraen i levende tale og tradisjon i Norge 1925-1973. ISBN 8200089304. Page: 229.
      Høeg OA. (1974). Planter og tradisjon: floraen i levende tale og tradisjon i Norge 1925-1973. ISBN 8200089304. Page: 229.
      Høeg OA. (1974). Planter og tradisjon: floraen i levende tale og tradisjon i Norge 1925-1973. ISBN 8200089304. Page: 229.
      Høeg OA. (1974). Planter og tradisjon: floraen i levende tale og tradisjon i Norge 1925-1973. ISBN 8200089304. Page: 229.
      Jørgensen PM, Weidemann E, Fremstad E. (2016). Flora Norvegica av JE Gunnerus. På norsk og med kommentarer. ISBN 978-82-8322-077-3. Page: 126.
      Jørgensen PM, Weidemann E, Fremstad E. (2016). Flora Norvegica av JE Gunnerus. På norsk og med kommentarer. ISBN 978-82-8322-077-3. Page: 126.
      Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
      Van der Meijden, R. (2005)
    • Ostala hrvatska imena
      medvjetka, mlivnjak, opernjak, medvjeđe grožde, gornik
    • Strana imena
      Bear-grape (engleski), Bearberry (engleski), Hog-cranberry (engleski), Kinnikinnick (engleski), Mealberry (engleski), Mountain-box (engleski), Sandberry (engleski), Upland-cranberry (engleski), raisin d’ours (francuski), echte Bärentraube (njemački), vednozeleni gornik (slovenski), gayuba (španjolski), uva ursina (talijanski)
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • BECK, G. (1901): Die Vegetationsverhältnisse der illyrischen Länder. W. Engelman, Leipzig.
      DEGEN, A. (1936): Flora Velebitica I. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
      DEGEN, A. (1937): Flora Velebitica II. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
      FORENBACHER, S. (1990): Velebit i njegov biljni svijet. Školska knjiga, Zagreb.
      HIRC, D. (1906e): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 167:8–128.,
      HORVAT, I. (1930a): Vegetacijske studije o hrvatskim planinama. I. Zadruge na planinskim goletima. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 238:1–96.
      HORVAT, I. (1931a): Vegetacijske studije o hrvatskim planinama. 2. Zadruge na planinskim stijenama i točilima. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 241:147–206.
      HORVAT, I. (1962a): Vegetacija planina zapadne Hrvatske. Prir. istraž. ser. Acta. biol. 2 knjiga 30:5–173.
      KUŠAN, F. (1969): Biljni pokrov Biokova. Prir. istraž. ser. Acta biol. 15, knjiga 37:1–224.
      RADIĆ, J. (1976): Bilje Biokova. Inst. »Planina i more«, Makarska.
      ROSSI, LJ. (1913): Die Plje{ivica und ihr Verbindungszug mit dem Velebit in Botanischer Hinsicht. Magyar Bot. Lapok 12:37–106.
      ROSSI, LJ. (1914): Floristička istraživanja po jugoistočnoj Hrvatskoj. Glasn. Hrvatsk. Prir. Društva 26(4):221–230.
      ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istra`. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
      SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
      VISIANI, R. (1847): Flora Dalmatica, Vol. II (sive enumeratio stirpium vascularium quas hactenus in Dalmatia lectas et sibi observatas). Apud Fridericum Hofmeister, Lipsiae.
      VOLARIĆ-MRŠIĆ, I. (1994a): Arctostaphylos uva-ursi (L.) Spreng. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 32–34.