CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Alopecurus rendlei Eig, (FOTO T. Nikolić, J. Topić)

mješinasti repak

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002604

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Marković, Lj., Alegro, A., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Alopecurus rendlei Eig (HRCP002604). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2604. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ljerka Marković
  • Suradnik/ci
    Antun Alegro
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Uništavanje staništa isušivanjem ili preoravanjem.
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima Ramsarskog područja - donji tok Neretve.
  • Potrebne mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Mješinasti repak jednogodišnja je biljka, visoka 10–30(–50) cm, koja tvori male, manje ili više guste busenčiće. Stabljike su pri dnu uglavnom gusto razgranjene i gole, sa 2–3 duguljasto ovalan, na gornjem kraju fino dlakav, a inače gol. U donjoj polovici obuvenac ima međusobno srasle rubove, a iz donje četvrtine s leđne strane izrasta 10–20 mm dugi, koljenčasto svinuta osat. Košuljice nema. Prašnice su duge 3,5–4,5 mm. Plod je dug 3,5–4,5 mm. Biljka je svjetla i pokazatelj topline (u srednjoj i sjevernoj Europi samo u relativno toplim dolinskim staništima). Nastanjuje umjereno vlažna do vlažna tla jako promjenjive vlažnosti, dušikom siromašna do umjereno bogata. U nekim područjima svojeg areala tretira se kao korovna vrsta. Broj kromosoma je 2n=14. Cvjeta od travnja do lipnja. Prema životnom je obliku terofit.
  • Staništa
    C.2.5. Vlažni travnjaci submediteranske vegetacijske zone
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Raste u korovnim zajednicama, uz rubove putova, na vlažnim livadama i pašnjacima, na ljeti toplim, promjenjivo svježim, hranivima i bazama bogatim ilovastim i glinastim tlima. Karakteristična je vrsta reda Trifolio-Hordeetalia. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 37.6 Termofilni visoki vlažni travnjaci (Trifolio-Hordeetalia). GLCC/SSC. 14.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi. Albanija, Belgija, Bugarska, Kreta s Karpathos, Kasos i Gavdhos, Hrvatska, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke Karpathos, Kasos i Gavdhos i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Švicarska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Slovenija, Sardinija, Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte,, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Poznata nalazišta su rijetko raspršena duž mediteranske regije, ličke mezoregije i u sjeverozapadnim dijelovima zapadnopanonske makroregije. Lokaliteti. Drniš, Gornji Varoš, Gospić, Jasenovac, Karlovac, Knin, Metković, Mrzljaki, Neretva, Novi Vinodolski, Obrovac, Pag, Solin, Split, Šibenik, Turnišće, Vinodol, Zadar, Zagrebačka gora i okolica Zagreba.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Liliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Poales
  • Porodica
    Poaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Svenska kärlväxtnamn (1900-01-01 00:00:00) Databas levererad av Thomas Karlsson 2011-06-16
    USDA Natural Resources Conservation Service (NRCS) PLANTS Database (2021gc), https://plants.usda.gov/home/plantProfile?symbol=ALRE3
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    Rendle’s Meadow Foxtail (engleski), aufgeblasener Fuchsschwanz (njemački), napihnjeni lisičji rep (slovenski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • HUNDOZI, B. (1965): Vegetacija nizinskog područja između Sesveta i Dugog Sela u široj okolici Zagreba. Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
    ILIJANIĆ, LJ., STANČIĆ, Z., TOPIĆ, J., ŠEGULJA, N. (1998): Distribution and phytosociological relationship of snake’s-head (Fritillaria meleagris L.). Acta Bot. Croat. 57: 65–88.
    ILIJANIĆ, LJ., TOPIĆ, J. (2000): Poaceae. In Nikolić, T. ed.: Popis flore Hrvatske, 3. dio. Flora Croatica. Index Florae Croaticae. Pars 3. Nat. Croat. 9(Suppl. 1):130–149.
    KUIŠ, K. (1955): Prilog poznavanju flore i vegetacije sjevernog dijela zagrebačke okoline. Diplomski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
    NEILREICH, A. (1868): Die Vegetationsverhältnisse von Kroatien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 28: i-xli, 1–288.
    SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.