CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Alopecurus geniculatus L. (FOTO J. Topić)

koljenčasti repak

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002603

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Marković, Lj., Alegro, A., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Alopecurus geniculatus L. (HRCP002603). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2603. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ljerka Marković
  • Suradnik/ci
    Antun Alegro
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Uništavanje staništa isušivanjem.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane.
  • Potrebne mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Opis svojte. Koljenčasti repak je (5–)15–45 cm visoka trajnica, s kratkim podzemnim vriježama i sterilnim izdancima koji rastu unutar najdonjih rukavaca. Stabljike su tanke, sa 5–8 koljena ca, pri bazi ponekad odebljale, u donjem dijelu polegle i koljenčasto se uzdižu. Na donjim koljencima često se zakorjenjuju i granaju te mogu plivati u vodi. Rukavci su goli, nahukani, a najdonji postaju smeđi i nitasto se raspadaju. Ligula je duga 2–4(–6) mm i ima kožičasti rub. Listovi su sivozeleni, dugi 2–12(–22) cm, široki 2–6(–8) mm, plosnato rašireni, hrapavi ili na donjoj strani glatki, s gornje strane nahukani, a s donje sjajni. Metlica je duga 1–5(–8) cm, široka 3–5 mm, valjkasta, vrlo gusta, a bočni ogranci u donjem su dijelu srasli s tankom glavnom osi. Klasići imaju jedan cvijet, bez osati, dugi su 2,2–3,5 mm, duguljasto-ovalna oblika, a dok plod dozrijeva, otpadaju. Pljeve su međusobno jednake, samo pri bazi rubovima srasle, imaju tri žile, duge su kao i klasići, usko ovalne, na gornjem kraju zaokružene, hrptaste, na hrptu s gustim 0,5–0,8 mm dugim trepljama, na stranama s kraćim dlakama, i duže su od obuvenca. Obuvenac ima četiri žile, dug je 2–2,6 mm, usko ovalan, na gornjem kraju zaokružen, gol, s međusobno sraslim rubovima u donjoj trećini, a u donjoj četvrtini leđne strane izrasta 3–5 mm dug, koljenčasto svinuta osat koja za 2–3 mm nadvisuje klasić. Košuljice nema. Prašnice su duge 1,2–1,8 mm, prvo žućkaste, zatim žućkastoljubičaste, na kraju smeđe. Plod je dug 1,2–1,5 mm i bočno spljošten. Ostali podaci o svojti. Biljka je punog svjetla (potpuno osvijetljena mjesta, >50% rel. osvj.). Pokazatelj je slabo kiselih tala, bogatih hranivom, vlažnih do mokrih, s osrednjom količinom humusa, više ili manje redovito poplavljenih. Zaposjeda niže položaje srednje Europe (uglavnom nizinski pojas, a na sunčanim mjestima zalazi i više). Češća je na tlima s veoma malim sadržajem klorida (0,05 do 0,3% Cl-), u području tekuće vode (npr. u potocima i rijekama, u dolinama rijeka ili pod utjecajem podvirnih voda). Prema tipu rasprostranjenosti, predalpska je i arktička biljka. U nekim je zamljama zabilježena kao važan izvor hrane za životinje, ali i kao potencijalni korov. Broj kromosoma je 2n=28. Cvjeta od svibnja do kolovoza. Prema životnom je obliku hemikriptofit.
  • Staništa
    C.2.4.1. Nitrofilni pašnjaci i livade-košanice nizinskog vegetacijskog pojasa
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Koljenčasti repak uspijeva u otvorenim pionirskim zajednicama, na položenim obalama stajaćih i tekućih voda, uz rubove jaraka ili na vlažnim, povremeno plavljenim livadama i rubovima putova koji se sporo isušuju; ponekad pluta u vodi. Dobro podnosi zaslanjenja. Karakteristična je vrsta reda Agrostietalia stoloniferae i asocijacije Ranunculo repentis-Alopecuretum geniculati. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 37.24 Poplavne tratine i srodne zajednice (Agropyro-Rumicion). GLCC/SSC. 14.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi. Austrija s Lihtenštajnom, Belgija, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Hrvatska, Češka, Danska, Faeröer, Finska, uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Irska; Republika Irska i Sjeverna Irska, Švicarska, Nizozemska (Holandija), Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Island, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Makedonija, Norveška, Poljska, Rumunjska, Srbija, Kosovo, područje bivšega SSSR-a (sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora; baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast; centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural; jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar), Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte, Švedska, uključujući Öland i Gotland, Slovenija, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Zapadni dijelovi zapadnopanonske makroregije i krajnji istok isto~nopanonske makroregije. Lokaliteti. Crna Mlaka, Duboševica, okolica Karlovca, Klenovo, Lomnica, Novi Marof, Orlovac, Pećine, Ribnica, kanal Sava-Odra, Smolinjak, Stative, Strahinčica, Vera, Vratovo, Vukomeričke gorice, okolica Topuskog, Turopoljski lug, okolica Zagreba.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Liliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Poales
  • Porodica
    Poaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Böcher, T.W., Holmen, K. & Jakobsen, K. (1978). P. Haase & Søns Forlag, Copenhagen, Denmark ISBN 87-559-0385-1
    Jørgensen PM, Weidemann E, Fremstad E. (2016). Flora Norvegica av JE Gunnerus. På norsk og med kommentarer. ISBN 978-82-8322-077-3. Page: 263.
    Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
    The International Plant Names Index (IPNI).
    USDA Natural Resources Conservation Service (NRCS) PLANTS Database (2021fz), https://plants.usda.gov/home/plantProfile?symbol=ALGE2
    USDA Natural Resources Conservation Service (NRCS) PLANTS Database (2021fz), https://plants.usda.gov/home/plantProfile?symbol=ALGE2
    Van der Meijden, R. (2005)
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    Water Foxtail (engleski), Marsh Foxtail (engleski), geknieter Fuchsschwanz (njemački), vulpin genouillé (francuski), kolenčasti lisičji rep (slovenski), coda di topo ginocchiata (talijanski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • HULINA, N. (1989a): Prikaz i analiza flore u području Turopolja. Acta Bot. Croat. 48:141–160.
    KLINGGRÄFF, H. (1861b): Die in der Umgegend von Agram in Croatien vorkommenden Pflanzen. Linnaea 2:6–49.
    PANJKOVIĆ, B. (1989): Flora Baranje (frekvencija, abundancija biljnih svojti i fitogeografska analiza). Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
    REGULA-BEVILACQUA, LJ. (1991): Beitrag zur Flora des Gebietesvon Krapina, Radoboj und des Gebirgszuges Strahinščica in Hrvatsko Zagorje. Acta Bot. Croat. 50:115–127.
    REGULA-BEVILACQUA, LJ., [EGULJA N. (2000): Analyse der Flora Gebirgszuges Strahinščica im Hrvatsko zagorje (Kroatien). Acta Bot. Croat. 59(1):243–278.
    ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istra`. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
    SKENDER, A. (1979): Ekološki uvjeti razvoja vegetacijehidromelioracijskih sistema sjeveroistočne Slavonije. In Rauš, Đ.ed.: Drugi kongres ekologa Jugoslavije. Knjiga druga. Savez društava ekologa Jugoslavije, Zagreb, 1053–1070.
    ŠEGULJA, N. (1977a): Analiza flore Vukomeričkih gorica. Acta Biol. Iugosl. Biosistematika serija G. 3(1):45–59.