CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Alopecurus aequalis Sobol. (FOTO J. Topić)

crvenožuti repak

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002602

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Marković, Lj., Alegro, A., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Alopecurus aequalis Sobol. (HRCP002602). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2602. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ljerka Marković
  • Suradnik/ci
    Antun Alegro
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Uništavanje staništa isušivanjem.
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima parka prirode Kopački rit i na Ramsarskim područjima donjeg toka Neretve i Crne Mlake.
  • Potrebne mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Crvenožuti repak jednogodišnja je ili, ponekad, višegodišnja biljka, visoka 20–40 cm. Višegodišnji oblici maju kratke podzemne vriježe i izdanke koji rastu unutar najdonjih rukavaca. Biljka je u donjem dijelu gusto razgranjena, polegla ili se koljenčasto uzdiže, a zakorjenjuje se na donjim koljencima. Rukavci su goli, a najdonji postaju smeđi i raspadaju se. Ligula je kožičasta i duga 2–5 mm. Listovi su plavozeleni, s gornje strane nahukani, s donje sjajni, 2–8(12) cm dugi, 2–5 mm široki, plosnato rašireni i hrapavi. Metlica je duga 2–7 cm, a široka 3–5 mm, valjkasta oblika i gusta. Klasići, s jednim cvijetom, dugi su (1,5)2–2,5 mm, duguljastoovalni i otpadaju cijeli. Pljevice su međusobno jednake, pri bazi srasle, sa tri žile, usko eliptične, na gornjem kraju usko zaokružene, hrptaste, s 0,5 mm dugim trepljama na hrptu, a na stranama kratko dlakave. Obuvenac ima četiri žile, nešto je kraći od pljeva, usko jajast, na gornjem kraju zaokružen, gol, rubovi u donjoj polovici međusobno su mu srasli. Na leđnoj strani ima osat koja izlazi malo ispod sredine i nije koljenčasto svinuta, duga je 1–1,8(–2)mm, ne izlazi više od 0,5 mm iz klasića. Košuljice nema. Prašnice su prvo bjeličaste, kasnije ciglasto crvene, te duge 0,8–1 mm. Plod je dug 0,8–1 mm. Rod Alopecurus zastupljen je u hrvatskoj flori sa sedam vrsta, od kojih su četiri procijenjene kao ugrožene (vidi dalje). Crvenožuti repak biljka je punog svjetla, pokazatelj slabo kiselih (pH 4,5–7,5), hranivom prebogatih tala (zadržavanja stoke, onečišćenje), s osrednjom količinom humusa, više ili manje redovito poplavljanih. Biljka je uglavnom široko rasprostranjena (brdski pojas, često i niže ili u subalpskom pojasu). Broj kromosoma je 2n=14. Cvjeta od lipnja do rujna (listopada). Prema životnom je obliku terofit ili hemikriptofit.
  • Staništa
    A.4.2. Amfibijske zajednice
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Raste u pionirskim zajednicama obala slatkih voda, uz rubove bara i jaraka, na vlažnim, povremeno plavljenim, dušikom i hranivima bogatim bazičnim do slabo kiselim muljevitim i glinastim tlima, ponekad pliva u plitkoj vodi. Na terestričkim staništima uglavnom dolazi unutar zajednica reda Bidentetalia tripartiti, a mjestimično tvori na vlažnim livadama i zamočvarenim šumama vlastitu zajednicu Alopecuretum aequalis. Također dolazi u zajednicama sveze Phragmition australis i na vlažnim staništima koja se povremeno isuše (Nanocyperion flavescentis). Stanište prema CORINE klasifikaciji. 22.33 Nitrofilna amfibijska staništa (Bidentetea tripartitae). 22.32 Eurosibirske amfibijske zajednice jednogodišnjih makrofita (Isoëto-Nanojuncetea). GLCC/SSC. 12, 21.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi. Austrija s Lihtenštajnom, Belgija, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Hrvatska, Češka, Danska,Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke Karpathos, Kasos i Gavdhos i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Švicarska, Nizozemska (Holandija), Španjolska s Gibraltarom i Andorom; isključujući Balearske otoke, Mađarska, Island, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Makedonija, Norveška, Poljska, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a (sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora; baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast; centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural; jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar; Krim; jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga), Srbija, Švedska, uključujući Öland i Gotland, Slovenija Gotovo u cijeloj Europi, u Sredozemlju rijetka i mjestimično nedostaje.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Rijetko raspršeni lokaliteti u gotovo svim mezoregijama. Lokaliteti. Crna Mlaka, Debrinja, Drniš, Hrvatsko Kompolje, okolica Karlovca, Knin, Kopački rit, Koprivnica, Kutjevo, Lukavec, Neretva, Orlovac, Požega, Rakit, Selce, Solin, Spačva, Šibenik, Švica, Turopolje, Vukovina, Vukosavljevica (usmeno priopčenje J. Topić), Zadar, okolica Zagreba, Zagrebačka gora, Zdenčina.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Liliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Poales
  • Porodica
    Poaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Bernal, R., S.R. Gradstein & Celis, M. (eds.). (2015). Catálogo de plantas y líquenes de Colombia. Instituto de Ciencias Naturales, Universidad Nacional de Colombia, Bogotá, D.C. Disponible en http://catalogoplantasdecolombia.unal.edu.co
    Böcher, T.W., Holmen, K. & Jakobsen, K. (1978). P. Haase & Søns Forlag, Copenhagen, Denmark ISBN 87-559-0385-1
    Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
    Van der Meijden, R. (2005)
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    Short-awn Foxtail (engleski), Orange Foxtail (engleski), vulpin fauve (francuski), rotgelber Fuchschwanz (njemački), rdečerumeni lisičji rep (slovenski), coda di topo arrossata (talijanski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • DEGEN, A. (1936): Flora Velebitica I. Band. Ungar. Akad. Wiss.,Budapest.
    HULINA, N. (1989a): Prikaz i analiza flore u području Turopolja. Acta Bot. Croat. 48:141–160
    ILIJANIĆ, LJ., TOPIĆ, J. (2000): Poaceae. In Nikolić, T. ed.: Popis flore Hrvatske, 3. dio. Flora Croatica. Index Florae Croaticae. Pars 3. Nat. Croat. 9(Suppl. 1):130–149.
    KLINGGRÄFF, H. (1861b): Die in der Umgegend von Agram in Croatien vorkommenden Pflanzen. Linnaea 2:6–49.
    PANJKOVIĆ, B. (1989): Flora Baranje (frekvencija, abundancija biljnih svojti i fitogeografska analiza). Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
    RAUŠ, Đ, ŠEGULJA, N., TOPIĆ, J. (1978): Prilog poznavanju močvarne i vodene vegetacije bara u nizinskim šumama Slavonije. Acta Bot. Croat. 37:131–147
    ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istra`. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
    TOMAŠEVIĆ, M. (1998): The analysis of the flora of the Požega Valley and the surrounding mountains. Nat. Croat. 7(3):227–274
    TOPIĆ, J. (1999): Flora i vegetacija. In Martinčić, J. ed.: Kopački rit – pregled istraživanja i bibliografija. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad Osijek, Osijek, 71–81.
    VISIANI, R. (1842): Flora Dalmatica, Vol. I (sive enumeratio stirpium vascularium quas hactenus in Dalmatia lectas et sibi observatas). Apud Fridericum Hofmeister, Lipsiae.