CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

grahorkasta grahorica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002600

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Marković, Lj., Kumbarić, A., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Vicia onobrychioides L. (HRCP002600). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2600. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ljerka Marković
  • Suradnik/ci
    Alma Kumbarić
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 9.3.3 Herbicidi i pesticidi
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Uzroci ugroženosti: preoravanje ili zarašćivanje travnjaka, uništavanje korova. Uzroci ugroženosti prema IUCN klasifikaciji: 1.1.1. Oranice i druge poljoprivredne površine/hortikultura, 6.1. Pesticidi/kemijsko onečišćenje.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Mjere zaštite nisu poduzimane.
  • Potrebne mjere očuvanja
    1.2. Zaštita resursa i staništa
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Grahorkasta grahorica višegodišnja je biljka sa slabim, najčešće neznatno razgranjenim podankom. Stabljika je gola ili rjeđe obrasla rijetkim, kratkim dlakama. Visoka je 30–60(120) cm, pri bazi je razgranjena, većinom poluuspravna ili puzajuća, neznatno uglasta i izbrazdana. Listovi su dugi 3–8 mm, perasto su sastavljeni od 4–7 parova liski. Liske su linealne, na vrhu zaobljene, s kratkim šiljkom. Palistići su iste širine, polustreličasta su oblika, na vrhu ušiljeni, donji i gornji cjeloviti, dok su srednji pri bazi nazubljeni, s 1–3 oštra zubića. U rahlim je cvatovima 8–10 cvjetova, koji stoje na snažnoj, bridastoj cvatnoj stapci, dugoj 5–15 cm, znatno dužoj od lista u čijem pazušcu se pojavljuje. Cvjetovi su dugi 17–20 mm, smješteni na 2 mm dugoj cvjetnoj stapci, okomito na cvatnu stapku, a pri kraju cvatnje većinom viseći. Čaška je zvonasta, na leđnoj strani ispupčena, a zupci su jajasto-trokutasti i maljavi. Donji zupci su znatno duži od gornjih, okrenutih naviše. Vjenčić je dug 17–24 mm, žive plavoljubičaste boje, rjeđe crven ili bijel. Zastavica je obrnuto jajasta, prema gore savijena, znatno duža od ljubičastih krila i blijede, samo na vrhu ljubičaste lađice. Plodnica je dlakava samo u donjoj trećini. Plod je mahuna, stršeća, a samo u zrelom stadiju viseća, postepeno sužena na oba kraja, dimenzija 25–40 x 5–7 mm, plosnata i gola, s mrežasto povezanom nervaturom, maslinasto sivocrvene tamnosmeđe boje što nosi 6–10 sjemenka. Sjemenke su sitne, jajastog oblika, plosnate, maslinastosive boje s tamnim mrljama. Biljka rasprostranjena uglavnom na vrlo suhim tlima, slabo kisele do slabo bazične reakcije (pH 4,5–7,5). Prema životnom je obliku hemikriptofit. Broj kromosoma je nepoznat. Cvjeta u svibnju i lipnju. Rod je u hrvatskoj flori zastupljen s pedesetak svojta.
  • Staništa
    C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci, C.5.1.1. Termofilni šumski rubovi crvene iglice
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Na utrinama, otvorenim livadama, šikarama, šibljacima, svjetlim hrastovim i borovim šumama, rjeđe kao korov na njivama. Stanište prema CORINE klasifikaciji: 34.4 Termofilne zajednice šumskih rubova (Trifolio-Geranietea), 34.75 Istočnomediteranski suhi travnjaci (Scorzonero-Chrysopogonetalia). GLCC/SSC. 14.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ? populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi: Albanija, Bugarska, Hrvatska, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Grčka, isključujući otoke koji su uključeni kod Krete i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Švicarska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Makedonija, Srbija, Slovenija, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Malobrojni lokaliteti duž mediteranske makroregije, te unutar pokupske mezoregije. Lokaliteti: Bokanjac, Brseč, Istra (nekoliko nalaza, usmeno priopćenje S. Brana), Korčula, okolica Samobora i Zagreba, okolica Žminja (usmeno priopćenje J. Topić), te neprecizni literaturni navodi za Istru i Dalmaciju.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Magnoliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Fabales
  • Porodica
    Fabaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    BOLÓS,O.DE &
  • Ostala hrvatska imena
    razmaknuti grahor
  • Strana imena
    False Sainfoin (engleski), vesce fausse esparcette (francuski), Esparsetten-Wicke (njemački), esperzetna grašica (slovenski), veccia astragalina (talijanski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • FREYN, J. (1877): Flora von Südistrien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 27:241–490.
    HIRC, D. (1912): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 190:170–275.
    NEILREICH, A. (1868): Die Vegetationsverhältnisse von Kroatien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 28: i-xli, 1–288.
    ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
    SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1857): Syllabus florae Croaticae. Zagreb.
    TRINAJSTIĆ, I. (1985): Flora otočne skupine Korčule. Acta Bot. Croat. 44:107–130.
    VISIANI, R. (1852): Flora Dalmatica, Vol. III (sive enumeratio stirpium vascularium quas hactenus in Dalmatia lectas et sibi observatas). Apud Fridericum Hofmeister, Lipsiae.