CRVENI POPIS
Natrag
Vrsta Salvia nemorosa L. (FOTO J. Topić)
stepska kadulja
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP002596
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN A4c)
Datum procjene
01.01.2005.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Marković, Lj., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Salvia nemorosa L. (HRCP002596). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2596. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Ljerka Marković
- Suradnik/ci
Anita Andreškić
Petra Cigić
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 5.3 Sječa i iskorištavanje drveta, 7.3 Ostale preinake ekosustava - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Uzroci ugroženosti: gubitak staništa pod utjecajem čovjeka (sječa šikara i šuma, pretvaranje suhih travnjaka u poljoprivredne kulture i sl.). Uzroci ugroženosti prema IUCN klasifikaciji: 1.1. Poljoprivreda, 3.3.5. Gubitak staništa. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Mjere zaštite nisu poduzimane. - Potrebne mjere očuvanja
1.2. Zaštita resursa i staništa - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
- - Potrebna istraživanja
1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Stepska kadulja je višegodišnja zeljasta biljka, s kratkim kosim podankom i uspravnom ili pridignutom stabljikom, koja samo malim dijelom leži na tlu. Stabljika je visoka 20–60 cm, nerazgranjena ili, često, u gornjem dijelu jače razgranjena, prileglo sivodlakava, a pri dnu više ili manje ogoljela i crvenoljubičasta. Prizemni listovi rano propadaju. Na stabljici se nalazi 5–7 parova listova, od kojih su donji s 1–7 cm dugom peteljkom, a gornji više ili manje sjedeći. Njihova lisna plojka je 4–8(–10) cm duga i 1–3 cm široka, dugu-ljasta, pri dnu srcasta ili zaobljena, na rubu pravilno narovašena, a na vrhu šiljata. Nervatura lista je gusto mrežasta. Listovi su s gornje strane goli, a na naličju sivo maljavi ili ogoljeli. Pricvjetni listovi su sjedeći, jajasti, 0,5–1 cm dugi, cijela ruba, na vrhu kratko oštro ušiljeni, živo ljubičaste boje. Na vrhu stabljike i njezinih grana uspravni su cvatovi u obliku prividnih klasova, sastavljeni od većeg broja prividnih pršljenova, koji stoje jedan nad drugim, a u svakom od njih nalazi se po 2–6 cvjetova. Jednosimetrični i dvospolni cvjetovi stoje na kratkim stapkama, njihovo je ocvjeće dvostruko, sastavljeno od čaške i vjenčića. Ljubičasto obojena čaška je zvonasta, dvousnata, 6–8 mm duga i slabo maljava. Njezine su usne savinute naviše, gornja usna ima 2 kratka zupca, a donja je duboko rascijepana u 2 duga šiljata zupca. Vjenčić je plavoljubičast, rjeđe ružičast ili bijel, dvousnat, sastavljen od 5 sraslih latica, s gornje strane slabo dlakav. Cijev vjenčića je iste dužine ili nešto duža od čaške. Gornja usna vjenčića je srpasto svinuta. Donja usna vjenčića je nadolje svinuta te ima 3 režnja, od kojih su dva postrana duguljasta, dok je srednji eliptičan i na vrhu urezan. Ispod gornje usne smještena su 2 prašnika, slično građena kao i u vrste Salvia pratensis L.. Tučak je građen od 2 plodna lista, s nadraslom četverogradnom plodnicom, dugim vratom i 2 nitaste njuške. Plod je kalavac, koji se raspada u 4 jednosjemena plodića. Plodići su jajasto-tetraedrični, 1,7 mm dugi i tamno smeđi. Stepska kadulja raste na otvorenim staništima i pokazatelj je topline (u srednjoj i sjevernoj Europi samo na relativno toplim dolinskim staništima). Nastanjuje suha do svježa tla, bazične reakcije i bogatih kalcijem, ali siromašno do umjereno bogata dušikom. Cvjeta od svibnja do srpnja. Prema životnom je obliku hemikriptofit. Broj kromosoma je 2n=12. Pripada istočnoeuropsko-pontskom flornom elementu. Populacije u Hrvatskoj pripadaju tipičnoj podvrsti (Salvia nemorosa L. ssp. nemorosa), za koju su značajni vjenčić dužine 8–12 mm i fino prileglo dlakava čaška. Druga podvrsta ove vrste S. Nemorosa L. ssp. tesquicola (Klokov et Pobed.) Soó rasprostranjena je u istočnoj Europi, od Bugarske do centralne i istočne Rusije. Rod Salvia zastupljen je u Hrvatskoj flori s 20 vrsta. - Staništa
C.2.3.2. Mezofilne livade košanice Srednje Europe, C.3.3. Subatlantski mezofilni travnjaci i brdske livade na karbonatnim tlima, I.1. Površine obrasle korovnom i ruderalnom vegetacijom, I.2.1.2. Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Livade, suhi travnjaci, šumski rubovi, stepski travnjaci, rubovi putova, uz poljoprivredne kulture, na nasipima željezničkih pruga, u različitim tipovima vegetacije. Stanište prema CORINE klasifikaciji: 34.3 Trajni gusto obrasli travnjaci i srednjoeuropske stepe (Festuco-Brometea), 38.222 Higromezofilne srednjoeuropske nizinske košanice (Arrhenatheretum elatioris), 82.2 Rubovi oranica, 87.2 Ruderalne zajednice. GLCC/SSC. 10, 14. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Rasprostranjenost u Europi: Albanija, Austrija s Lihtenštajnom, Bugarska, Hrvatska, Češka, Njemačka, Švicarska, Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Makedonija, Poljska, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a(Centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Krim, Jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga), Srbija, Crna Gora, Slovenija, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada, [Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Norveška, Švedska, uključujući Öland i Gotland]. Srednja i jugoistočna Europa. - Nacionalna rasprostranjenost
Istočnopanonska makroregija: dravsko-dunavska nizina, đakovačko-vinkovački praporni pojas. S obzirom da je vrsta istočnoeuropsko pontska, nalazi u mediteranskoj makroregiji (sjevernoprimorska mezoregija) i u zapadnopanonskoj makroregiji (pokupska mezoregija) su dvojbeni. Lokaliteti: Batina, Beli Manastir, Đelekovac (?), Grabovac, okolica Iloka, Legrad (?), Kneževi vinogradi, Osijek, Orahovica, Otok (?), Zoljan, Selce, Selnica (?), Cerovac, na obalama rijeke Vuke između Nuštra i Vukovara, oko Šarengrada, u dolini Rječine prema Grobniku (?), kod Žaklja (?), Draganić kraj Karlovca (?).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Magnoliopsida - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Lamiales - Porodica
Lamiaceae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
- Ostala hrvatska imena
šuplja kadulja - Strana imena
Balkan Clary (engleski), Hain-Salbei (njemački), podlesna kadulja (slovenski) - Locus typicus
-
- Bibliografija
-
ILIJANIĆ, LJ., ŠEGULJA, N. (1978): Zur pflanzensoziologischen Gliederung der Glatthaferwiesen Nordostkroatiens. Acta Bot. Croat. 37:95–105.
PANJKOVIĆ, B. (1989): Flora Baranje (frekvencija, abundancija biljnih svojti i fitogeografska analiza). Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
ŠEGULJA, N., TOPIĆ, J. (1993–1994): Osobitosti biljnog svijeta Podravine. Ekol. glas. 3(5–6):23–29.