CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

veliki žabnjak

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002592

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN (VU) A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Marković, Lj., Liber, Z., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Ranunculus lingua L. (HRCP002592). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2592. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ljerka Marković
  • Suradnik/ci
    Zlatko Liber
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    5.2 Sakupljanje kopnenih biljaka, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Uzroci ugroženosti: na smanjenu brojnost velikog žabnjaka najviše utječe isušivanje bara i močvara. Zbog krupnih zlatnožutih cvjetova ta je biljka vrlo dekorativna i potencijalno može biti (ili jest) ugrožena od sabirača. Uzroci ugroženosti prema IUCN klasifikaciji: 1.4.3. Odvodnjavanje/navodnjavanje–močvara/obala, 2.1. Lov i sabiranje.
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Mjere zaštite nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima parka prirode Lonjsko polje i na Ramsarskom području–donji tok Neretve. Nalazi se na popisu Bernske konvencije (Recommendation No. 49, ANONYMUS 1996).
  • Potrebne mjere očuvanja
    1.2. Zaštita resursa i staništa, 5.4.1. Međunarodna razina
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Veliki žabnjak je višegodišnja biljka s vriježama, s debelim i šupljim podankom na kojem su brojni nitasti korjenčići. Stabljika je snažna, uspravna, do 1,5 m visoka, šuplja, gola ili vunasto dlakava. U gornjem je dijelu jako razgranjena, s mnogobrojnim duguljastim sivozelenim listovima i velikim zlatnožutim cvjetovima. Listovi su do 20 cm dugački, šiljati, cjelovitoga ruba, ponekad razmaknuto nazubljeni, goli ili dlakavi. Prizemni su listovi s kratkom peteljkom ili sjedeći, a stabljični su sjedeći i napola obuhvaćaju stabljiku. Cvjetovi su radijarni, na stapkama, pentamerni do 4 cm u promjeru. Čašku čini 5 širokojajastih, najčešće golih i stršećih lapova. Vjenčić je sastavljen od 5 zlatnožutih, na vrhu zaobljenih latica, dvostruko dužih od lapova. Na kuglasto izbočenom cvjetištu brojni su prašnici i brojne plodnice od jednoga plodnog lista. Iz takvih plodnica nastaju brojni jednosjemeni orasi, sa širokim i savijenim kljunom. Kako veliki žabnjak svoju pripadnost seriji Lingua (unutar sekcije Flamula) dijeli samo s vrstom R. amurensis, rasprostranjenom na Dalekom istoku, može se govoriti o tercijarnoj reliktnosti te vrste. Unutar vrste R. lingua postoje dvije forme: R. Lingua L. f. lingua i R. lingua L. f. hirsuta (dlakavi oblik). Kao i svi žabnjaci, obiluje anemonolom, pa je cijela biljka izrazito otrovna te je službena medicina ne upotrebljava, ali se u narodnoj medicini primjenjuje. Broj kromosoma je 2n=128. Cvjeta od lipnja do kolovoza. Prema životnom je obliku hemikriptofit. Prema tipu rasprostranjenosti je artičko-subatlantska svojta.
  • Staništa
    A.4.1.1.1. Tršćaci obične trske
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Biljka raste na vlažnim i močvarnim staništima kao element vegetacije tršćaka (Phragmitetalia). Stanište prema CORINE klasifikaciji: 53.11 Zajednice trske (Scirpo-Phragmitetum s.l.). GLCC/SSC. 21.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi: Albanija, Austrija s Lihtenštajnom, Belgija, Bosna i Hercegovina, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Hrvatska, Češka, Danska, Finska uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Irska (Republika Irska i Sjeverna Irska), Švicarska, Nizozemska, Mađarska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Makedonija, Norveška, Poljska, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a(Sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora, Baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast, Centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga), Srbija, Crna Gora, Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte, Švedska, uključujući Öland i Gotland, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada. U većem dijelu Europe, ali rijetka u mediteranskim područjima i na visokom sjeveru.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Istočno-panonska makroregija (istočni dijelovi), lička mezoregija, rijetki lokaliteti drugdje (mediteranska regija, te gornjoposavska mezoregija). Lokaliteti: Berak, Bokanjac, Čitluk, Divoselo, više lokaliteta u Istri (usmeno priopćenje S. Brana), Klokočevac, Lonjsko polje, ušće Neretve, Nuštar, Otočac, Tenja. Navodi se općenito za Moslavinu, Podravinu (Neilreich 1868, Schlosser et Vukozinović 1869), Dalmaciju (Hayek 1927) bez točnijih lokaliteta.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Magnoliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Ranunculales
  • Porodica
    Ranunculaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
    Van der Meijden, R. (2005)
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    Greater Spearwort (engleski), renoncule langue (francuski), grande douve (francuski), Zungen-Hahnenfuß (njemački), grosser Sumpf-Hahnenfuss (njemački), velika zlatica (slovenski), ranuncolo delle canne (talijanski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • ANONYMUS (1996): Recommendation No. 49 (1996), concernng protection of some wild plant species which are subject to exploitation and commerce (Adopted by the Standing Committee on 26 January 1996). Convention on the Conservation of European Wildlife and Natural Habitats. Council of the European Communities, 1–7.
    DEGEN, A. (1937): Flora Velebitica II. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
    HAYEK, A. (1927): Prodromus Florae Peninsulae Balcanicae, vol. I., Dahlem, Berlin.
    HIRC, D. (1907): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 169:55–109.
    HORVATIĆ, S. (1963a): Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih jedinica Hrvatskog primorja. Prir. istraž. JAZU, ser. Acta biol. 4(33):1–181.
    NEILREICH, A. (1868): Die Vegetationsverhältnisse von Kroatien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 28: i-xli, 1–288.
    SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
    VISIANI, R. (1852): Flora Dalmatica, Vol. III (sive enumeratio stirpium vascularium quas hactenus in Dalmatia lectas et sibi observatas). Apud Fridericum Hofmeister, Lipsiae.